Hrvatski biskupi oglasili su se porukom koju su naslovili »Založiti se za temeljne vrjednote obrazovanja i obitelji«, koja je predstavljena u četvrtak 7. prosinca na konferenciji za novinare u Zagrebu. Tako su se, poslije prilično duge apstinencije, uključili u javne rasprave i prijepore koji već dugo zaokupljaju hrvatsko društvo, osobito osobe koje su sklone razmišljanju i traženju, jer ima skupina sklonih i nametanju novih rješenja i glede obrazovanja i glede poimanja obitelji.
Hrvatski biskupi svojom porukom obraćaju se prije svega vjernicima, na poseban način (premda to izričito ne kažu) onim vjernicima koji su u mogućnosti u državnim strukturama donositi odluke, ali i društvu u cjelini, potičući na promišljanje u svjetlu načela koja oni iznose, a koja mogu pomoći da se reforma obrazovanja i zakonsko i društveno tretiranje obitelji postavi na zdrave temelje, tj. da se riješi na najbolji način. Premda u poruci polaze od katoličkih stajališta i logike zdravoga razuma te zastupaju katolička i zdravorazumska gledišta, biskupi jako uvažavaju pluralnost hrvatskoga društva te nipošto ne žele nametati svoja stajališta svakomu hrvatskomu građaninu niti ikomu osporavati pravo na vlastito svjetonazorsko uvjerenje. Poštujući dakle stvarnu ravnopravnost svih hrvatskih građana, biskupi u poruci daju tek neke smjernice koje mogu pomoći u traženju najboljih rješenja te pozivaju na promišljanje i javnu raspravu. »Smatramo primjerenim uputiti na određena načela, polazišta i vrjednote koje pomažu u promicanju dobrobiti naše domovine, zaštiti dostojanstva ljudske osobe i poštivanju temeljnih prava čovjeka i obitelji«, doslovno su naveli. Hrvatski biskupi, dakle, na taj način, još jednom, iskazuju služenje Katoličke Crkve u hrvatskom društvu općemu dobru odnosno stvarnim hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima.
Glede reforme obrazovanja, nastojanja u kojima ima mnogo lutanja i mnogo teško pomirljivih prijepora, hrvatski biskupi u poruci najprije podsjećaju na važnost odgoja za vrjednote jer se »ni jedan društveni sustav ne može plodonosno izgrađivati i razvijati ako ne postoji prepoznatljiva vrijednosna podloga«. Ističu da se u svakom školskom predmetu odražava određeni sustav vrjednota, pa je »od iznimne važnosti za hrvatsko školstvo, ali i za opće dobro društva, da školsko obrazovanje posveti osobitu pozornost predmetima iz društveno-humanističkoga područja budući da oni na izravan način pružaju vrijednosni okvir za odgoj u poštivanju drugoga, nesebičnosti i u istinskoj čovječnosti, u onom što se s pravom može zvati ‘solidarnim humanizmom’«. Poštujući pluralnost hrvatskoga društva, biskupi ponavljaju mnogo puta istaknuto načelo o neotuđivom pravu roditelja da im djeca primaju obrazovanje primjereno njihovu, roditeljskomu, svjetonazoru te ističu važnost da se omogući »provođenje vrijednosno različitih programa, osobito iz zdravstvenoga i spolnoga te građanskoga odgoja«. Dakle dok biskupi nipošto ne žele pokatoličiti školsko obrazovanje, s pravom se protive uvođenju ikoje ideologije u obrazovni sustav. Dok upozoravaju na »prenaglašeno isticanje ‘informatike i tehnologije kao jezgre kurikula’« jer »digitalna transformacija« (koja uključuje nakanu da se iz obrazovanja izbace tiskani udžbenici!) »ne će puno pomoći u razvoju komunikacijskih vještina, a ni u poticanju neovisnoga stvaralačkoga razmišljanja«. »Dapače, pogodovat će većoj ovisnosti i podložnosti brojnim mogućim manipulacijama.« Nije li pitanje općega dobra hoće li nove generacije biti tako odgojene i obrazovane da poznajući svoje kulturne, nacionalne, vjerske i svjetonazorske korijene, budu sposobne za kritičko prosuđivanje stvarnosti ili će biti ljudi bez pamćenja, podložni manipulacijama kojih je sve više?
Glede poimanja obitelji, a poznato je da je u izradi novi obiteljski zakon, biskupi podsjećaju da je obitelj kao zajednica muškarca i žene »temeljna stanica ljudskoga društva«, a s katoličkoga stajališta obitelj je također »slika saveza Boga i čovjeka i nadilazi svoje sociološke temelje i razloge« te »svetište života«. Biskupi podupiru »one zakonske odredbe kojima je cilj zaštita dobrobiti djece i njihova prava na oba roditelja«, što je posebno važno »u ozračju sadašnjih nepovoljnih demografskih kretanja i zabrinjavajućega pada nataliteta, kao i porasta broja rastava«. Biskupi izričito upozoravaju da se ne bi smjelo dogoditi »da se pod krinkom zabrinutosti da nekomu ne bi bila nanesena nepravda otvori prostor za promicanje ideologije koja ima nakanu promijeniti same antropološke temelje poimanja obitelji«. Istodobno katolički biskupi ne osporavaju druge oblike zajedničkoga života te izričito navode: »Sasvim je jasno da se pravno uređenje učinaka drugih zajednica koje nisu obitelj uređuju i mogu urediti drugim posebnim propisima.«
Prihvaćajući polazišta i odredbe tzv. Istanbulske konvencije koji se odnose na sprječavanje nasilja u obiteljima i posebno prema ženama, hrvatski biskupi u poruci upozoravaju na uvođenje tzv. rodne ideologije u zakonodavstvo, postavljajući pitanje »tko će tumačiti pojmove ‘rodni identitet’ i ‘nestereotipne rodne uloge’«, te na uvođenje te ideologije u obrazovanje, čime se dovodi u pitanje neotuđivo pravo roditelja na odgoj svoje djece, odnosno dovodi se u pitanje čak i sama vjerska sloboda. Biskupi su upozorili na nedorečenosti u samoj Istanbulskoj konvenciji, kao i na potpuno neprihvatljive zahtjeve da se ne poštuju »profesionalne tajne«, uključujući i ispovjednu tajnu, pa pozivaju da se otvori javna rasprava da se razjasne sve nedoumice kako bi se izbjegle velike štetne posljedice za cjelokupno hrvatsko društvo.
