Već neko vrijeme u kući nas ponekad posjećuju izvjesna gospođa i gospodin. Zazvone na vrata i kad im otvorimo, ljubazno se jave te nam ponude neku literaturu, za koju kasnije utvrdimo da nosi naslov Stražarska kula te podnaslov Glasnik Jehovinog kraljevstva. I ja i žena smo katolici, praktični vjernici i tek nam je bilo površno poznato da postoje neki Jehovini svjedoci, ali o njihovu djelovanju ne znamo zapravo ništa, tako da njihovoj literaturi i nismo davali nikakvu važnost.
Jučer pak iznenadilo nas je pismo, pisano rukom, koje je došlo na našu kućnu adresu i koje nas je »toplinom« i sadržajem toliko oduševilo da ga jednostavno nismo mogli baciti u smeće. Dakako, uz pismo je bila priložena i spomenuta literatura. Iz pisma smo saznali ime gospođe i gospodina koji su nas posjećivali, a uz to smo dobili i ispriku jer su zbog virusa »zarobljeni« u jednom drugom gradu te nas do daljnjega ne mogu posjećivati.
No osim spomenute »topline« s kojom je pismo (rukom) pisano, iznenadila su nas u sadržaju i navođenja biblijskih tekstova, koji su doduše nama (iz »naše« Biblije) već poznati, ali i objašnjenja kojima su nam pokušali uprizoriti detalje Isusova života i djelovanja. Samo letimičnim pregledom priložene literature te sadržaja pisma ne nalazimo neke bitne razlike ni odstupanja u stajalištima i razmišljanju od naše katoličke vjere pa me zanima kakvo je stajalište naše Crkve i vjere spram, popularno nazvano, Jehovinih svjedoka?
V.I., Dubrovnik
Ne čudimo se načinu na koji su vam u obitelji pristupili Jehovini svjedoci jer je to način njihova djelovanja. Ne čudi nas ni »toplina«, a ni vaša otvorenost da, kao praktični vjernici katolici, prihvatite svaku osobu i da s njom razgovarate i o vjerskim pitanjima svoje vjerske zajednice, to jest Katoličke Crkve. Na to nas poziva i dekret o ekumenizmu »Unitatis redintegratio« Drugoga vatikanskoga koncila, koji nas podučava da se katolički vjernici »bez sumnje trebaju skrbiti za odijeljenu braću moleći za njih, razgovarajući s njima o crkvenim pitanjima te čineći prve korake prema njima« te da to čine »razborito i strpljivo (…) pod budnim okom pastira« (UR, 4), što je važno i za vaš slučaj. Isto tako, »Unitatis redintegratio« ističe da »valja upoznati uvjerenje odijeljene braće«, a za to se »nužno traži proučavanje kojim se valja baviti na istinoljubiv i dobrohotan način« (UR, 9).
U tom duhu – istinoljubivo i dobrohotno – vama kao katoličkim vjernicima želimo reći da su Jehovini svjedoci – sekta. A da bismo vam i detaljnije objasnili o kakvoj je zajednici riječ, poslužit ćemo se razmišljanjima teologa Wilhelma Bartza iz djela »Sekte danas« koji podsjeća da se Jehovini svjedoci tim imenom nazivaju od 1931. jer su se do tada nazivali »ozbiljnim istraživačima Biblije«. Jehova je »pogrješan izgovor starozavjetnoga Božjega imena Jahve«, a ta se denominacija od 1953. označuje i kao »Društvo novoga svijeta«. Tu je sektu ili sljedbu osnovao trgovac Charles Taze Russel iz američkoga Pittsburga, a proizišla je iz američkoga adventizma 19. stoljeća. Russel se posvetio proučavanju Biblije te je pokušavao pobožnim ljudima otkriti biblijsku »skrivenu tajnu« i za 1914. najavio je tisućljetno kraljevstvo, koje se nije ostvarilo, pa ga je – na temelju njegova računanja po Bibliji – najavio za 1918. No ni to se nije ostvarilo, a sam je Russel preminuo dvije godine ranije, 1916. Naslijedio ga je strogi Joseph Franklin Rutherford koji je prema Bartzovu pisanju svoj nauk udaljio od nauka svoga prethodnika, »iznuđivao je diktatorski se suprotstavljajući otporima i izgradio strogo organiziranu religioznu zajednicu« te je i sam datirao početak Božjega kraljevstva na zemlji sa 1925. godinom.
Budući da ne možemo navesti sve zablude i naučavanje koje je u suprotnosti s naukom Katoličke Crkve, spominjemo tek da prema nauku Jehovinih svjedoka »sto četrdeset četiri tisuće po duhu rođene djece Božje zajedno s Isusom Kristom, svojim vođom, i svim nevidljivim svetim anđelima, duhovnim stvorenjima, tvore univerzalnu Božju organizaciju – to jest njegovu ženu«, piše Bartz, dodajući da se »ona produžuje na zemlji u zajednici Jehovinih svjedoka«. Njihova je djelatnost rasprostranjena po cijelom svijetu. Sami školuju i glavne službene »navjestitelje«, uz koje postoje i (plaćeni) »pioniri« i počasni »navjestitelji«, a ne znamo u koju bi skupinu spadali oni koji vas posjećuju i koji su vam pisali.
Što se odnosa prema katoličkom nauku tiče, Bartz o neslaganju s katoličkim naukom piše da je prema Jehovinim svjedocima »nauk o Trojstvu prema njihovu mišljenju besmislen, nebiblijski, poganski, a to je Sotonin izum«. »Čovjek se i životinja ne razlikuju u svojoj biti. Duša čovjeka nije besmrtna. Isus Krist jest prvo i jedino izravno Božje stvorenje. Krist je izvorno bio arkanđeo Mihael. Da bi čovjeka ‘otkupio’ od izvornog grijeha, morao je postati čovjekom i umrijeti na ‘stupu’. Za nagradu ga je Bog uskrisio i uzvisio za svojega suvladara. Njemu i njegovima sto četrdeset i četiri tisuće sukraljeva dodijelio je Bog svoje ‘kraljevstvo’ koje je uspostavljeno 1914. Kristovim ustoličenjem na nebu. U tome se nevidljivo ostvario drugi Kristov povratak. U ‘bliskoj budućnosti’ slijedit će ono što je vidljivo«, a u toj će budućnosti »Jehovine čete za egzekuciju« s »vrhovnim egzekutorom« Isusom Kristom, u »krvavoj kupki Harmagedona« uništiti »vidljive sotonske organizacije« kao što su »kršćanske Crkve i Ujedinjeni narodi« i »sve ‘koji su bez zakona’ (koji su odbili nauk Jehovinih svjedoka)«, piše W. Bartz i ako samo ovo što smo vam napisali usporedite s naučavanjem Katoličke Crkve, vjerojatno ćete uvidjeti istinu i preispitati svoju tvrdnju: »Ne nalazimo neke bitne razlike ni odstupanja u stajalištima i razmišljanju od naše katoličke vjere« jer je tih odstupanja i zabluda mnogo, pa vas kao praktične vjernike potičemo da se obratite župniku – svomu pastiru – da vam i on pomogne oko »istinoljubivoga i dobrohotnoga« dolaska do pune istine, s kojom se moraju suočiti i vaši »posjetitelji« koji vjerojatno vrlo vješto manipuliraju i biblijskim citatima, što vas uznemirava i dovodi u zabunu.
