U ratu protiv koronavirusa kemijskim se sredstvima pokušava spriječiti širenje zaraze. Po cijelom svijetu gradovi se zaprašuju i prskaju dezinficijensima, antimikrobnim derivatima, antisepticima, biocidima… Iako upitna učinka, kemijska sterilizacija prostora postala je način života.
Preplašeni ljudi, ali i zaposlenici nadležnih institucija, prihvaćaju preporuke i naredbe službenih epidemiologa i kriznih stožera te dezinfekcijskim sredstvima obilježavaju i tretiraju sve radne i javne površine, ljudske ruke, tramvaje, otirače… Usprkos uvjeravanjima poznatih svjetskih virologa da se koronavirus ne zadržava na kvakama ili ambalaži, svakodnevni životni prostor pretvoren je u kemijsku čistionicu. Tako, na primjer, Hendrik Streeck, profesor i ravnatelj Instituta za virologiju na sveučilištu u Bonnu, objašnjava: »Ne postoji znatan rizik da se zarazite kada idete u kupnju… Kada smo uzimali uzorke s ručaka na vratima, telefonima ili zahodima, nije bilo moguće izolirati virus u laboratoriju.«
Redovita uporaba antimikrobnih sredstava dovodi do pojave bakterija koje su otporne na antibiotike. Pojava takozvanih superbakterija nije mogućnost, nego izravna posljedica pretjerane potrošnje i primjene dezinficijenasa. To znači da standardni antibiotici, poput cefalosporina, fluorokinolona ili penicilina, više nisu djelotvorni, pa se njima ne mogu liječiti bolesti izazvane patogenim bakterijama. Bakterijska rezistencija, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, jedna je od glavnih prijetnja javnomu zdravlju. Procjenjuje se da svake godine umire više od 700 tisuća ljudi od infekcija superbakterijama.
I najnovija pandemija koronavirusa izravno je povezana s pojavom bakterijskih infekcija. Rezultati studija pokazuju da je polovica umrlih u Kini bila zaražena nekom patogenom bakterijom (Lancet 2020, 395, 1054). To je čest slučaj da virusnu zarazu slijedi sekundarna bakterijska infekcija. Budući da za virusnu bolest COVID-19 ne postoje lijekovi, važno je uspješno liječiti ili na vrijeme spriječiti komplikacije izazvane bakterijama. Ako se radi o otpornim superbakterijama, fatalni je ishod vrlo vjerojatan. Stoga je teško zaključiti je li pacijent umro od obične viroze ili od nedostatka učinkovitih antibiotika.
Znanstvena potraga za novim efikasnim antibioticima je u krizi. Farmaceutska industrija nije u stanju isporučiti djelotvorne antibakterijske lijekove. Točnije, potreba za novim formulacijama nadilazi inovativne sposobnosti kemičara, biologa i liječnika. Postojeći arsenal antibiotika postat će još manje uporabljiv nakon ovogodišnje epidemije koronavirusa. S dolaskom ljeta virus popušta i sve je jasnije da se radilo o sezonskom incidentu. No »prokletstvo« superbakterija ostaje stalna prijetnja ljudskomu zdravlju i bit će dugotrajna posljedica masovne kemikalizacije dnevnoga boravka. Julie Gerberding, bivša ravnateljica američkoga Centra za kontrolu bolesti (CDC), upozorava: »Nakon borbe s koronavirusom možemo očekivati nadolazak sličnih viroza. No ne smijemo biti kratkovidni i zanemariti pojavu bakterijske otpornosti prema antibioticima.«
Otpornost bakterija slijedi pravilo: što te ne ubije, čini te snažnijim. Uzaludnim višemjesečnim razbacivanjem biocidnih kemikalija bakterije su »naučile« mehanizme otpornosti. Stoga će s nadolaskom novih viroza ljudi biti podložni novoj seriji superbakterija, koje se »vole lijepiti« na virusom kompromitirani imunosni sustav čovjeka. Odgovorni izbjegavaju (ili ne znaju?) temu bakterijske otpornosti uzrokovane sumanutom kemijskom dekontaminacijom. To je loša vijest koja može pokvariti proslavu Pirove pobjede. Uspjeh metode »čekića i plesa« nad koronavirusom bit će, vrlo vjerojatno, kontaminiran porazom čiju cijenu stanovništvo tek mora platiti.
