Blagdani, ma koliko bili lijepi i ma koliko donosili radost, ipak brzo prolaze, a ostaje stvarni život u kojem su neizbježni i stalni problemi. Posebno je to vidljivo i opipljivo u Hrvatskoj u kojoj se problemi dugo gomilaju, a odgovorni ne žele promjene, bez kojih nije moguć boljitak. Problem je to koji se tiče i Europe i Europske unije.
O tome je više napisao glasnogovornik Hrvatskoga saveza HKDU-HRAST politolog Saša Grgić:
»Nesumnjivo smatram da je hrvatski narod, narod Europe – a ne Azije, kako u kulturološkom tako i u političkom smislu. Međutim, retrospektivno sagledavajući cijelu stvar, pitam se da li sam pogriješio?! S odmakom godina primjećujem da je početni entuzijazam Europskom unijom kod hrvatskog naroda splasnuo. Gospodarstvo nije doživjelo nagli procvat, jako puno ljudi (kako u Hrvatskoj tako i u BiH) se iselilo ili se i dalje iseljava tolikim intenzitetom i brzinom da poprima obrise pravog biološkog egzodusa. Ali ono što bih želio da je aktualno su tzv. ‘europske vrijednosti’, taj toliko čest spominjan termin u javnom diskursu da svi mislimo da sve znamo o tome, ali u biti ne znamo ništa! Ne znamo ništa osim toga da smatramo da smo mi Hrvati upravo ‘nositelji europskih vrijednosti’, a to je nešto što smo ulaskom u Europsku uniju odlučili bez ikakvog pogovora primjenjivati u obrazovnom, političkom, pravosudnom i javnom sektoru. No što su stvarno te ‘europske vrijednosti’? Jesu li to elementi socijalne države i razvijene ekonomije, je li to poštivanje prava, izgradnja neovisnog pravosuđa… ukratko sve ono što čini život dostojan čovjeka? Ili su to nametanje rodne ideologije u vrtiće i škole, ozakonjivanje istospolnih brakova, eutanazije, umjetne oplodnje i ostalih moralnih zala koja su toliko uzela maha na ‘kršćanskom Zapadu’?! Nažalost, promatrajući postupke raznih europskih komisija, vlada i briselskih činovnika, dobivam dojam kao da se sve vrti oko toga.«
»Kao da je najvažnija sastavnica tih ‘europskih vrijednosti’ da se usvoji taj amoralni obrazac ponašanja i djelovanja kako bi se mogli okititi nositeljima ‘europskih vrijednosti’ i svrstati se napokon u one ‘napredne’ i ‘progresivne’. Kao da nam samo još to treba da izađemo iz primitivnog i zaostalog balkanskog gliba te se približimo zajednici modernih država i naroda 21. vijeka. Postao je problem ne misliti tako, jer si odmah etiketiran kao katoliban (što god to značilo), ekstremni desničar ili nacionalist. I to se takve etikete lijepe upravo od strane onih koji se pozivaju na toleranciju i poštivanje drugog i drugačijeg. Ipak, čitava stvar počinje se okretati naglavačke. Svjedoci smo osnivanja i višegodišnjeg djelovanja tzv. Višegradske skupine, saveza država srednje Europe, koja je odlučila podvući crtu i zauzeti stav. Stav da vjera i kršćanstvo i dalje stalno vibrira i u Europi i u Europskoj uniji, da tradicija, obitelj i prave vrijednosti još uvijek postoje, da su snažne i da ih se neće nipošto odreći. Radi se o zemljama kao što su Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska (a posljednji primjer je Austrija u kojoj su nakon drugo vremena također na izborima pobjedu odnijele domoljubne stranke). Mnoštvo je pozitivnih političkih poruka odaslano, poput najnovije novoimenovanog premijera Poljske koji izjavljuje: ‘Želimo promijeniti Europu. Moj san je učiniti je ponovno kršćanskom, jer nažalost na mnogim mjestima ljudi više ne pjevaju božićne pjesme, crkve su prazne, pretvaraju se u muzeje, a to je tako tužno.’«
Zanimljiv je utjecaj velikih korporacija kao što je Coca-Cola na male države poput Hrvatske. Tu treba biti oprezan iako neke sastavnice toga ponekad mogu zvučati spasonosno. Međutim, u zemlji u kojoj je teško naći zaposlenje i onima s višim obrazovanjem, utječe se svima koji mogu pomoći. Bitno je da taj utjecaj ne bude prejak.
Naime, besplatan obrazovni program Coca-Cole ponuđen je u Splitu kako bi se povećala zaposlenost mladih i pridonijelo rješavanju problema njihove nezaposlenosti. Ukupno 250 mladih nezaposlenih osoba od 15. studenoga do 15. prosinca sudjelovalo je u Splitu u programu koji se održava u četiri Hrvatska grada, osim Splita u Osijeku, Sisku i Zagrebu. Sudionici su u dobi od 18 do 30 godina i stjecali su poslovne i životne vještine tražene na tržištu rada koje su nedovoljno zastupljene u programima formalnoga obrazovanja. Bilo je to prvo izdanje toga društveno odgovornoga projekta koji bi u sljedeće dvije godine trebao uključiti više od tisuću mladih te se proširiti na druge hrvatske gradove. Organizatori su istaknuli da su u Coca-Coli vrlo zadovoljni provedbom programa u kojem su sudjelovali vrhunski predavači, iznimno motivirani kandidati, što je poticaj za njihov nastavak i u idućem razdoblju.
»Na pokretanje programa potaknula nas je velika nezaposlenost mladih i njihovo iseljavanje iz Hrvatske. Željeli smo dati svoj doprinos rješavanju ovoga problema jer smatramo da su oni budućnost naše domovine. Stoga se nadamo da je Coca-Colina podrška mladima ponajprije koristila samim polaznicima. Nas su obradovali njihov trud i zauzetost, a nadam se da su i oni zadovoljni stečenim znanjima i iskustvima koja smo im nastojali pružiti. Iznimno nam je drago što su u ovaj program ušli s velikim željama, sa znanjem i namjerom da aktivnim sudjelovanjem iskoriste sve prednosti programa, kako bi i dalje gradili svoje vještine te poslovne i životne uspjehe. Nama će njihova iskustva i povratne informacije poslužiti kao temelj za nadogradnju programa za koji vlada veliko zanimanje, pa ga nastavljamo provoditi već sljedeće godine. Mladima često nedostaje profesionalan pristup u potrazi za poslom i vještine da se uspješno predstave u razgovoru s mogućim poslodavcima.«
»Coca-Colina podrška mladima zato se provodi u suradnji s partnerskom grupom Selecti, vodećom grupacijom specijaliziranom za savjetovanje u ljudskim potencijalima i potrazi za kadrovima s uvidom u očekivanja poslodavaca u pogledu vještina koje nedostaju mladima. Oni su u programu zaduženi za radionice iz područja životnih vještina, a u svojoj bazi zadržavaju životopise svih polaznika kako bi im na taj način povećali mogućnosti za zaposlenje«, objavili su iz Coca-Cole. Zanimanje za sudjelovanje u tom besplatnom obrazovnom programu bilo je veliko pa će svi prijavljeni kandidati koji zbog ograničenoga broja mjesta nisu dobili prigodu za sudjelovanje, te oni koji se još nisu prijavili, tu mogućnost dobiti u sljedeće dvije godine kada će se projekt proširiti na druge gradove. Na kraju treba spomenuti da opreza nikad dosta, pogotovo s Coca-Colinim utjecajem i olakotnim ispunjavanjem želja, da mladi ne bi nekritički srljali u još jednu sorošijadu.«
