Na prvoj stranici Kijevskih listića – jednoga od najstarijih glagoljaških rukopisa staroslavenskoga kanona koji sadrži dijelove rimske liturgije – nalazi se najstarija do sada poznata molitva Blaženoj Djevici Mariji napisana hrvatskim jezikom. Hrvatska molitva Mariji napisana je prije 800 godina, na glagoljici karakterističnoj za 12. stoljeće. Ta je molitva dio Kijevskih listića koje je 1870. godine pronašao arhimandrit Antonin Kapustin, vjerojatno u sinajskom samostanu sv. Katarine, te ih je odnio u knjižnicu Kijevske duhovne akademije. Danas se čuvaju u Središnjoj znanstvenoj knjižnici ukrajinske Akademije znanosti u glavnom gradu Kijivu.
Za jednu od najstarijih marijanskih molitava slovi ona »Sub tuum praesidium – Pod obranu se tvoju utječemo« nastala u 3. stoljeću. Dugo se ona molila i u istočnim i u zapadnim obredima, a tekst grčke verzije molitve pronađen je na velikom fragmentu egipatskoga papirusa. Naime, na tom papirusu – koji je u vlasništvu engleske knjižnice John Rylands u Manchesteru od 1917. godine – pod brojem 470, na fragmentu veličine 18 x 9,4 cm napisan je tekst molitve za koji su stručnjaci utvrdili da je najvjerojatnije napisan između 250. i 280. godine. Iz sadržaja drevne molitve »Pod obranu se tvoju utječemo« jasno se iščitava da je nastala u vrijeme kada su kršćani bili u opasnosti, u vrijeme progona rimskih careva, dok kršćanstvo još nije bilo priznato kao službena religija. A Blaženu Djevicu Mariju već se naziva »Bogorodicom« – i prije nego što je tu istinu potvrdio Efeški sabor 431. godine…
Moli se već tisuću godina, a do danas pobožnost krunice neizostavno završava upravo tim marijanskim himnom koji se pjevao po samostanima još u 11. stoljeću. Himan »Salve Regina – Zdravo, Kraljice« vjerojatno je nastao na Reichenauu na Bodenskom jezeru. Ipak, posebno značenje »Salve Regina« ima za katedralu u njemačkom gradu Speyeru na zapadu zemlje. U katedrali posvećenoj Djevici Mariji i sv. Stjepanu na podu središnje lađe brončanim je slovima ispisan trostruki zaziv kojim završava molitva »Zdravo, Kraljice«: »O Clemens, o pia, o dulcis virgo Maria – O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo«. Prema tradiciji srednjovjekovni redovnik sv. Bernard iz Clairvauxa nakon što je na Božić 1146. godine u Speyeru molio pred čudotvornom Djevičinom slikom zadivljen njezinom ljepotom dodao je upravo te riječi himnu »Zdravo, Kraljice«.
Stoljećima je ova molitva dio liturgijskoga i glazbenoga repertoara Crkve, a posebno u vazmenom vremenu kada molitvu Anđeo Gospodnji zamjenjuju upravo riječi »Regina cćli – Kraljice neba«. Autorstvo te marijanske antifone nije potpuno poznato, ali u najpoznatijoj srednjovjekovnoj hagiografskoj zbirci »Legenda aurea – Zlatna legenda« uz tekst o papi Grguru Velikom (čiji je pontifikat trajao od 590. do 604. godine) daje se objašnjenje. Kada je papa Grgur Veliki predvodio procesiju ulicama Rima tražeći zagovor Blažene Djevice Marije za okončanje kuge, čuo je anđeoske glasove kako pjevaju prva tri stiha »Kraljice neba – Regina cćli« na mostu koji je povezivao grad s Hadrijanovim mauzolejom, a on je potom dodao redak: »Ora pro nobis Deum. Aleluja – Moli Boga za nas. Aleluja.« Prema zapisu u »Zlatnoj legendi« te su molitve bile uslišane i kuga je iskorijenjena.
