I ovoga će ljeta brojne hrvatske obitelji, uključujući i one u kojima su dvije prosječne plaće, dobro promisliti koja je »destinacija« na jadranskoj obali povoljnija. Mnogim je obiteljima teško financijski ići ukorak s rastom cijena smještaja, hrane i drugih troškova ljetovanja, a nekim je skupinama, poput umirovljenika, višednevni boravak na moru nezamisliv.
Ives Vodanović Lukić: »Održivi turizam više nije opcija, nego nužnost. Vjerujemo da smo toga sad već svi svjesni, kako na strani ponude tako i na strani potražnje. Tomu u prilog govori i činjenica da je održivost postala sastavni dio svakoga projekta i plana u turizmu«O tome postaje li jadranska obala nepristupačna hrvatskim građanima i kako hrvatsko more učiniti pristupačnijim domaćemu stanovništvu razgovarali smo sa stručnjacima s Instituta za turizam u Zagrebu dr. Damirom Krešićem i Ives Vodanović Lukić.
Standard hrvatskih građana ispod europskih prosjeka
»Moramo biti svjesni da je prema klasifikaciji Svjetske turističke organizacije (UN Tourism) obala Jadranskoga mora dio Europskoga Mediterana, a to je najposjećenija turistička podregija svijeta. Zato se za svoje mjesto u nekom kampu, apartmanu ili hotelu hrvatski građani moraju ‘boriti’ s potražnjom emitivnih tržišta iz Europe, ali i šire«, napomenuo je dr. Krešić, koji je ravnatelj Instituta za turizam. To znači da se hrvatski građani »bore« s posjetiteljima iz inozemstva koji dolaze iz puno snažnijih gospodarstva od onoga hrvatskoga. »Mi kao društvo to osjećamo. Nadalje, statistika o platežnoj moći i dijelu prihoda koji kućanstvima preostaje nakon zadovoljenja osnovnih životnih potreba, posebno uzimajući u obzir i rastuće cijene stanovanja u Hrvatskoj, pokazuje i jako zaostajanje standarda hrvatskih građana za europskim prosjekom«, upozorio je sugovornik.
Iskoristiti i zapuštene objekte u javnom vlasništvu
»Ne možemo zaključiti da je odmor na hrvatskoj obali nepristupačan Hrvatima, ali svakako možemo zaključiti da je manje pristupačan Hrvatima prosječne platežne moći nego, primjerice, Nijemcima prosječne platežne moći«, napominje dr. Krešić. Prema službenim podatcima Hrvati ostvaruju tek 10 posto svih noćenja na godišnjoj razini. Međutim, ta statistika ne obuhvaća neprijavljena noćenja, kod rodbine ili prijatelja ili u vlastitoj nekretnini, napomenuo je sugovornik.
Potencijale za razvoj »socijalnoga turizma«, turizma koji bi putovanja i boravak na hrvatskoj obali učinio pristupačnijim za skupine hrvatskih građana koje su u materijalnoj oskudici ili suočene s različitim oblicima društvene marginaliziranosti, dr. Krešić vidi i u obnavljanju niza zapuštenih objekata koji su u javnom vlasništvu. Takvi bi objekti mogli pružiti i povoljnije usluge smještaja i ugostiteljstva, ali i otvoriti prostor za zapošljavanje socijalno ugroženih. A tek bi se u »idealnijim prilikama«, pojašnjava sugovornik, u kojima bi se dogodio daljnji rast bruto društvenoga proizvoda po glavi stanovnika, mogle osmisliti i politike koje bi iz zajedničkoga proračuna subvencionirale ljetovanje za socijalno ugrožene obitelji.
Cijene nisu uvijek opravdane
Primjeri poput Hrvatske turističke kartice pozitivni su, napominje sugovornik, no treba promišljati i o povećanju neoporezivoga primitka koji se na tu karticu može uplatiti. Treba uključiti i veći broj ugostiteljskih i smještajnih objekata koji primaju takvu karticu, uvesti i imovinski cenzus kao kriterij dobivanja i upotrebe turističke kartice, jer nema smisla da materijalna prava koja takva kartica daje budu dostupna svima pod jednakim uvjetima, bez obzira na imovinsko stanje, dodaje dr. Krešić.
Dr. Damir Krešić: »Statistika o platežnoj moći i dijelu prihoda koji kućanstvima preostaje nakon zadovoljenja osnovnih životnih potreba, posebno uzimajući u obzir i rastuće cijene stanovanja u Hrvatskoj, pokazuje i jako zaostajanje standarda hrvatskih građana za europskim prosjekom«»Kvaliteta ponude i odnos dobivene vrijednosti za novac varira, kako između pojedinih destinacija tako i unutar same destinacije, te u skladu s tim ne možemo generalizirati i reći da je Hrvatska skupa, ali ne možemo ni tvrditi da su cijene uvijek opravdane«, rekao je dr. Krešić.
»Održivi turizam više nije opcija, nego nužnost«
Na pitanje kako se postaviti prema turističkomu rastu, tj. kako uskladiti želju za profitom, a s druge strane zaštititi kulturnu baštinu i očuvati normalnu svakidašnjicu mještana koji žive u gradovima na moru, odgovorila je Ives Vodanović Lukić. »Održivi turizam više nije opcija, nego nužnost. Vjerujemo da smo toga sad već svi svjesni, kako na strani ponude tako i na strani potražnje. Tomu u prilog govori i činjenica da je održivost postala sastavni dio svakoga projekta i plana u turizmu.«
O budućnosti turizma ne može se ni promišljati bez uključivanja lokalne zajednice, napomenula je sugovornica Vodanović Lukić, koja je inače i stručnjakinja za kulturni i vjerski turizam. U kontekstu brige za potrebe lokalnoga stanovništva i njihovu svakidašnjicu u vrijeme turističke sezone treba promišljati ne samo o ostvarivanju »prometa«, nego i o očuvanju lokalnih običaja i kulture koja resi gradove na obali. Takve aktivnosti udahnut će s vremenom i novi život u prostor i zajednicu, a takvu posebnost zamijetit će i turisti koji zapravo žele zaći »iza kulisa koje uporno za njih gradimo«, dodala je sugovornica s Instituta za turizam.
Primamljivost stranih odredišta
Mnogima opcije stranih odredišta postaju prihvatljivije za ljetovanje. Hrvatskim se turistima tako nude Grčka, Turska, Tunis i Crna Gora, a odnedavno i Albanija. »Nipošto nam cilj ne može biti da Hrvati za odmor počnu birati strana odredišta, premda je i razumljivo zašto će to na kraju i biti izbor dijela hrvatskoga tržišta«, rekla je sugovornica i zaključila: »Osnaženje domaće turističke potražnje od ključne je važnosti za održivost i otpornost hrvatskoga turizma, a posredno i cijeloga našega gospodarstva. U vremenima u kojima turizmu prijete različite ugroze, poput onih geopolitičkih ili zdravstvenih, domaće je tržište jedino na koje se možemo sigurno osloniti.«
