Pohod crkvenoga zbora župe bl. Augustina Kažotića iz zagrebačke Peščenice u Cernik kod Nove Gradiške u nedjelju 11. studenoga aktualizirao je pitanje vjerodostojnosti predaje o povezanosti bl. Augustina Kažotića i »jedne lipe na osami i bunara koji se nalazio pod njezinim krošnjama«. Tu predaju zapisao je bosanski biskup Ivan Tonko Mrnavić. Zanimljivo je da je domaći kipar Josip Bićanić 1993. godine izradio reljef u drvu s likom blaženoga Kažotića, bunarom i lipom.
Spomenuti je Mrnavić, kojega je bečki dvor 1631. godine imenovao bosanskim biskupom, u životopisu o Kažotiću zapisao: »Kao ljubitelj poniznosti izmislio je blaženi Augustin Kažotić i način kako izbjeći pohvale naroda zbog čudesa koja je činio. Na svom imanju zasadio je svojom rukom i jednu lipu. Kad je ta lipa dovoljno narasla i razgranala se, nagovarao je narod neka ubire lišće s toga stabla i rabi ga kao lijek. Kroz više od tri stoljeća lipa je ostala čitava ne izgubivši nikad svoje zelenilo ma koliko god se s nje lišća obralo.« I upravo to što je Mrnavić zapisao, pišući o Kažotiću, bilo je i povod da se napisano poveže s njim i jednom lipom i bunarom upravo u Cerniku.
Domaći pak povjesničar franjevac o. Julije Jančula tvrdi da se tu radi o sigurnom falsifikatu i navodi četiri argumenta koji po njemu to i potvrđuju. U to nas uvjeravaju četiri činjenice, piše u svojoj knjizi »Franjevci u Cerniku« spomenuti fratar. Prvo, Kažotić je bio zagrebački biskup, a Cernik je u njegovo vrijeme pripadao Pečujskoj biskupiji. Drugo, Kažotić je umro 300 godina prije nego što se spominje cernička lipa. Treće, franjevci u svojim kronikama ni jednom riječju ne spominju lipu, a ni Kažotića. Četvrto, pobožnost prema blaženomu Kažotiću u Cerniku nikad nije zaživjela.
Prvotni cilj toga bratskoga pohoda bio je upravo promicanje kulta hrvatskoga blaženika Kažotića. Njegovo štovanje u Cerniku i okolici sve je rasprostranjenije. U Cerniku je dominikanac o. Marko Bijelić, župnik župe bl. Augustina Kažotića u Zagrebu, blagoslovio drveni reljef s likom blaženoga Kažotića i osam lipa kao spomen na osam stoljeća povijesti Cernika i pet stoljeća franjevačke duhovne skrbi za vjernike u tom dijelu Slavonije. Gosti iz Zagreba predvođeni o. Bijelićem posjetili su i Ulicu bl. Augustina Kažotića u Cerniku, kao i lipu i bunar o kojima se vodi višestoljetni prijepor imaju li ili nemaju povezanost s tim hrvatskim blaženikom.
Čuvena cernička lipa i bunar, kojima se pripisuju čudotvorna svojstva, nalazi se u parku prirode uz crkvu sv. Leonarda. Lipa o kojoj je riječ prvi put se spominje na početku 17. stoljeća, još preciznije 1607. godine »kao stablo na osami«. Oko nje su se okupljali »na mladu nedjelju« nakon turske okupacije Cernika 1536. godine preostali vjernici katolici i muslimani. Najvjerojatnije oni katolici koji su prešli na islam. Na jednom drugom mjestu zapisano je da je samo u jednoj godini na potezu od Broda do Cernika na islam prešlo više od deset tisuća katolika! Za one koji nisu prešli na islam duhovnu skrb vodili su bosanski franjevci. Katolici nisu smjeli stanovati zajedno s pripadnicima islama. Stanovali su na samotnim mjestima i nisu smjeli graditi svoje bogomolje od čvrsta materijala stoga da ih Turčin, kad se smisli, može srušiti i zapaliti. Oni su za to imali posebnu povlasticu od sultana tzv. Ahdnamu. Tad je nastala i uzrečica: »Kuda Turčin čordom (sabljom), tuda fratar s torbom!« Većina tih prisutnih muslimana bili su katolici koji su pod prisilom prešli na islam. Cernik je konačno oslobođen od Turaka 1691. godine. Kao sjećanje na ta teška cernička vremena sačuvan je turski nadgrobni spomenik, vjerojatno posljednjega turskoga bega u Cerniku. Mrnavić je zapisao 1637. godine da je blizu te lipe i bunara bila i drvena kapela posvećena sv. Leonardu, pustinjaku. Iz toga razdoblja spominje se i prvi cernički župnik o. Ivan Poljičanin.
