Iako zanimanje pobuđuje već sama vijest da je u kulturno-duhovnom centru u franjevačkom samostanu Pridvorje u Konavlima svoju prvu, jednodnevnu duhovnu obnovu kroz slikarstvo nedavno obavila skupina od sedam studenata završnih godina zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti iz klase dvojice profesora – Roberta Šimraka i Josipa Baće, i to da su »materijalne plodove obnove« – umjetničke radove darovali samostanu, ništa manje zanimljivo nije uvidjeti tko je to uspio duhovno obnoviti buduće slikare. On je upravitelj samostana, bosanski franjevac o. Ivo Kramar, kojemu je zadaća u ratu teško oštećeni, a kasnije djelomično obnovljeni samostan učiniti duhovnom oazom.
»Današnje redovništvo mora odgovarati novim izazovima, a samostani moraju biti otvoreni za kulturu, novu duhovnost, i navještaj nove evangelizacije – kako kaže papa Franjo koji izvrsno čita znakove vremena. Tu se očituje ono temeljno da Duh Sveti vodi Crkvu, ali mi se moramo otvoriti, svatko od nas pojedinačno«, pojasnio je voditelj obnove mladih slikara.
O. Kramar je, naime, i pjesnik i slikar. Poezija mu je objavljena i u Almanahu svjetske poezije za 2015., a objavio je i dvije zbirke pjesama »Na oltaru ljepote« i »Kako smo pobijedili gromove«. Cijeni se u tom samostanu pisana riječ pa je veću donaciju knjiga nedavno ondje otpremio i Glas KOncila. Pojašnjavajući svoju povezanost s umjetnošću i umjetnicima, o. Kramar je rekao: »Volim ta druženja i mislim da je kultura i duhovnost pravi put u ozdravljenje naroda od trauma, pa i posljedica rata. Prava riječ rečena u pravo vrijeme liječi srce. Danas se događa da nam razni mediokriteti prodaju neku ‘umjetnost’ koja je agresivna, pomalo obojena nečim što ne želimo. Umjetnost spaja ljude, ali otkriva i istinu«, rekao je, istaknuvši potom da je samostan nedavno ugostio izložbu Mikija Miloša Popovića iz Crne Gore koji se otvoreno ispričao u ime svoga naroda za agresiju na Hrvatsku.
O. Kramar, koji je za vrijeme Domovinskoga rata bio vojni kapelan i radio s hrvatskim braniteljima, ističe da su mu na srcu najosjetljivije skupine u društvu. »Ljudi koji nisu štedjeli svoje živote jako su nas zadužili i njima sada treba pomoći. Tim ljudima treba podrška. Osobno radim s tim skupinama ljudi, ponajviše pojedinačno, tko mi se god obrati. No volio bih da upravo ovaj samostan bude središte i utočište hrvatskim braniteljima, stoga ih sve pozivam da zajednički podijelimo naše patnje i radosti.«
No upravitelj samostana bio je i u hrvatskim misijama pa mladima koji žele napustiti domovinu poručuje: »Svijest o ljepoti domovine koju nam je dao Bog itekako je dobar razlog za ostanak. Nažalost današnji mladi nisu naišli na podršku. Rješavanje toga pitanja nije požar, nego sustav u kojem će mladi naći svoje mjesto. Dakle, kvalitetni ekonomski, privredni, religiozni, programi moraju biti dostupni svima. Posebno mi je žao Like i Slavonije. Osjećam da će nas se kazniti zbog te nebrige, ali nije to počelo danas, nego duže vrijeme to traje. I svi smo odgovorni.«
