Pred Hvarom i na ulazu u hvarsku luku nalazi se nekoliko svjetionika koji u mračnim noćima pomažu ribarima i mornarima da ne dožive brodolom, a franjevački hvarski samostan pak duhovni je svjetionik zahvaljujući kojemu su mnogi ljudi spašeni od duhovnoga brodoloma. U samostanu kao gvardijan živi fra Joakim Gregov, akademski kipar, koji evangelizacijski djeluje kao svećenik i umjetnik, što je posebna vrijednost u suvremenom svijetu u kojem su svjetovni sadržaji sve agresivniji. Nastojeći osmisliti i unijeti više duhovnosti u javni prostor, o. Gregov je u dvorište pred franjevačkom crkvom postavio svoju skulpturu »Sv. Franjo Asiški u adoraciji«.
To je doista njegov vizionarski čin jer se skulptura nalazi u prostoru u kojem ljeti sve vrvi od mnoštva turista te uronjenost u molitvu sv. Franje možda nekoga potakne na razmišljanje o duhovnosti. Osim toga sv. Franjo je nakon mnogih stoljeća i danas iznimno suvremen zbog svoje poznate »Pjesme stvorova«, u kojoj slavi ljepotu prirode i sve stvoreno kao Božje darove, što je u našem vremenu nebrige i nemara mnogih prema čistoći okoliša itekako poticajno. Hvarski primjer prožimanja svjetovnih sadržaja i duhovnih, kulturnih i umjetničkih vrijednosti, u čemu franjevački samostan ima važnu ulogu, mogao bi biti putokaz za ostala turistička središta u Hrvatskoj. Da bi se to ostvarilo, u tome bi značajnu ulogu trebali izvršiti odgovorni turistički dužnosnici te se potruditi da se u službenoj turističkoj ponudi u promicanju hrvatskoga turizma uz gastronomiju, more, sunce, vino i zabavne sadržaje nađe više mjesta i za duhovne, kulturne i umjetničke vrjednote, koje se u obilju nalaze u crkvama i samostanima. Tek će tada hrvatska turistička ponuda biti cjelovita i plodonosna. (Tin Kolumbić)
