POTICAJI BOSANSKE KRALJICE KATARINE KOSAČE-KOTROMANIĆ Narod je u njoj promatrao sažetak stoljeća svoje patnje, ali i simbol vjere

Objavio
Luka Tripalo
-
Grobnica kraljice Katarine u crkvi Santa Maria d'Aracoeli u Rimu
O duhovno-društvenim poticajima bl. Katarine Kosače-Kotromanić o 600. obljetnici njezina rođenja govori prof. dr. Darko Tomašević
Katarina Kotromanić (Blagaj, 1424. – Rim, 1478.), kći hercega Stjepana Vukčića Kosače, bosanskom je kraljicom postala 1446. udajom za kralja Stjepana Tomaša.
Znamenita koliko po crkvama koje je podigla toliko i po milosrđu prema siromasima, pred najezdom Osmanlija – koji su odveli i poturčili njezinu djecu Sigismunda i Katarinu – iz Bosne je 1463. pobjegla u Dubrovačku Republiku, a od 1465. iz Rima nastojala oko organizacije protuosmanskih pohoda.
Posljednje godine života provela je kao trećoretkinja franjevačkoga samostana »Ara Coeli« u Rimu, a kao posljednja legitimna nasljednica bosanske krune oporučno je odredila papu Siksta IV. baštinikom Bosne.

»U Rimu, blažena Katarina, udovica, kraljica bosanska, primivši haljinu Trećega reda manje braće, strpljivošću, čistoćom, bogoljubnošću i poniznošću veoma se odlikova.« Iza te kratke i spokojne rečenice Franjevačkoga martirologija krije se neobično buran, pa i tragičan život Katarine Kosače-Kotromanić: žene koja nije bila tek trećoredica znamenita po pokori i milosrđu, nego i kraljica koja je sudbinu svoje Bosne povjerila – papi. Upravo stoga nedavna proslava spomendana kraljice koju franjevci časte kao blaženu u godini 600. obljetnice njezina rođenja poziva i na razmatranje njezinih poticaja za trenutačnu duhovnu, ali i društvenu situaciju u BiH. Za Glas Koncila u kratkom ih je razgovoru rado iznio dr. Darko Tomašević, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i profesor na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

»S razlogom smo rođeni gdje jesmo«

»Unatoč tomu što kraljica Katarina nije formalno beatificirana, svečanost slavlja u Kraljevoj Sutjesci pokazuje koliku važnost primjer njezina svetoga života ima za hrvatski puk i za franjevački red. Ipak, žalosti činjenica da u Sutjesci danas živi deset tisuća vjernika manje nego prije rata. Hrvati katolici u BiH nisu prepolovljeni, nego desetkovani, a situaciju još težom čine odlasci mladih obitelji s djecom. Oduvijek se odlazilo iz BiH, no zbog malobrojnosti današnjih obitelji taj problem postaje sve zamjetniji.«

Usporedno s time u BiH raste broj stanovnika islamske vjere, zbog čega je moguće povući i paralelu s Katarininim vremenom. »Bošnjaci su nakon rata BiH prihvatili kao svoju državu, ali i kao mjesto gdje čine većinu ne samo u odnosu na katolike, nego i na kršćane općenito. Ipak, čini se da sličnosti tu prestaju. Katarina je Bosnu napustila tek zbog ratne ugroze, a mnogi Hrvati BiH danas napuštaju radi bolje perspektive na Zapadu. No da se svi držimo takva pogleda, čitavu bi Hrvatsko valjalo iseliti u Njemačku! Odluku o ostanku ili odlasku svatko donosi na temelju svojih razloga, ali s razlogom smo i rođeni gdje jesmo. Plodove treba donositi gdje nas je Bog postavio.«

Rast islama neodvojiv od nacionalnoga faktora

Ipak, može li kraljica Katarina biti putokaz Crkvi u suočavanja s islamizacijom? »Crkva i u vjerskom nauku i u vjerničkoj praksi zastupa opciju dijaloga s islamom, što je u BiH moguće jer muslimani pretežito nisu radikalno usmjereni kao u arapskim zemljama. Premda se znakovi radikalizacije ne smiju zanemariti, oni još nisu sigurnosna prijetnja. Rast islama neodvojiv je i od razvoja nacionalne svijesti Bošnjaka, tako da je prakticiranje i radikalnoga i tradicionalnoga islama danas mnogo izraženije nego u vrijeme Jugoslavije. Džamije su pune nesumnjivo i zbog nacionalnoga faktora«, primjećuje dr. Tomašević.

Iako su se religije kroz čitavu povijest iskrivljavale u političke svrhe, vjerno prakticiranje katolištva i islama ne bi smjelo dovesti do društvenoga razdora. »Pravi izazov za katoličke vjernike nalazi se, dakle, drugdje: u nadvladavanju materijalnoga pogleda u korist duhovnoga, u čemu Katarina svakako može pokazati put. Kada bi katolici u BiH rađali više djece, religijska situacija za 20-ak bi se godina lako izmijenila.«

Sluti li se u Bosni i Hercegovini miris rata?

– Usred globalne buke ratnih razaranja i zveckanja oružjem nerijetko u javnosti odjeknu i teze o neizbježnosti vojnoga sukoba u Bosni i Hercegovini. Dr. Darko Tomašević takve navode ocjenjuje političkim manipulacijama.
»U BiH više nema ljudi koji bi ratovali ni na jednoj strani. Naše društvo čine generacije koje su svjesne što znači boriti se za izmanipulirane ideale i ništa ne dobiti. I Hrvati i Srbi i Bošnjaci razočarani su poslijeratnim raspletom u kojem nema jasnoga pobjednika, a nema nikoga tko bi želio ponovno gubiti«, zaključuje sugovornik.
Povijesna prekrajanja i politička previranja

Da Katarinina Bosna nije tek religijski složena zemlja, pokazali su i minuli lokalni izbori tijekom kojih su bosanskoga kralja Tvrtka I. Kotromanića nacionalistički svojatali i srpski i bošnjački političari. »Potpuno je jasno da je riječ o dominantno katoličkoj dinastiji. No politika uvijek nastoji svoju ideologiju utemeljiti u što daljoj prošlosti da bi opravdala svoje ciljeve. Povijest BiH prekraja se i preotima sve od Kulina bana s ciljem opravdavanja političke dominacije ili ideoloških narativa. Ali manipulacija istinom na loše mjesto prvo odvodi onoga koji manipulira.«

Usred tih manipulacija hrvatski se vjerni puk u BiH oslanja na papu, baš poput svoje blažene kraljice. »Papa u Bosni nije važan tek kao poglavar Katoličke Crkve i moralna vertikala, nego i kao činitelj svjetovne stvarnosti. Dovoljno je podsjetiti na više od 300 poruka kojima je sv. papa Ivan Pavao II. u javnosti zagovarao prestanak rata u BiH. Ni jedan pojedinac nije toliko pridonio smirivanju rata koliko papa izravno svojim govorima, ali i neizravno diplomatskim aktivnostima. Taj utjecaj ostaje svijetlom točkom i u današnjim političkim previranjima«, ocjenjuje sugovornik.

Simbol vjere koja u nedaćama ne kopni

No koliko primjer bosanske kraljice može voditi i današnje državnike? »Poslijeratnim državnim uređenjem koje nam je nametnuto iz vanjskopolitičkih središta stvorena je svojevrsna politička baruština koja je odličan teren za održavanje onih koji mute vodu raznovrsnim prijetnjama i tako prikupljaju svoje poene, a ne bore se za dobro naroda. U tom smislu u zadnjim se desetljećima politička perspektiva i ne nazire.

»Unatoč tomu što kraljica Katarina nije formalno beatificirana, svečanost slavlja u Kraljevoj Sutjesci pokazuje koliku važnost primjer njezina svetoga života ima za hrvatski puk i za franjevački red«

Blažena Katarina zasigurno je primjer državnika – no zašto bi je za primjer uzeli oni koji u danom sustavu najviše profitiraju upravo suprotnim ponašanjem?« pita se dr. Tomašević.

Međutim, sugovornik napominje da se na temelju Svetoga pisma u životu Katarine Kosače-Kotromanić može prepoznati više od tragične figure iz daleke prošlosti. »I sam nam se pojam kraljice zasigurno čini nerazumljivijim nego što je bio srednjovjekovnomu čovjeku. No osim što se i dalje ugledamo u raznovrsne ‘kraljeve’ – osobe koje su moćnije od nas – i Biblija nam Boga predstavlja kao kralja Izraela: kralja koji ne gospodari, nego služi. U toj se slici zrcali i privlačnost kraljice Katarine. Bez obzira na uništenje povijesnih dokumenata, u narodu je preživio glas o pobožnoj vladarici koja je morala napustiti svoju domovinu srca razdrta zbog poturčenja vlastite djece. Narod je u njoj promatrao sažetak četiriju stoljeća svoje patnje, ali i simbol vjere koja u nedaćama ne kopni.«

Nada koja ne postiđuje

Upravo takvo svjetlo Katarinin lik baca i na bosansko-hercegovačku sadašnjost. »Statistički podatci svakako su alarmantni. Jednako tako, pogledamo li situaciju kroz zadnjih 500 godina, ljudskim očima zamijetit ćemo samo nevolje. No tek gledajući vjerničkim očima poput Katarine, možemo zamijetiti paradoksalnu pobjedu kršćanstva. Bez križa nema uskrsnuća; bez Velikoga petka nema Uskrsa. Hoće li naš Veliki petak trajati još godinama, desetljećima, stoljećima? Ne možemo znati, ali u budućnost možemo gledati s nadom. Ne političkom nadom u ljude, nego katoličkom nadom u Boga. Sve osim toga samo je privremeno.«

Kraljica i danas veže Rim i Bosnu

Spomendan blažene kraljice Katarine o 600. obljetnici njezina rođenja sakramentalno je povezao vjernike u Kraljevoj Sutjesci – u blizini njezine negdašnje prijestolnice u Bobovcu – i u Rimu, gdje je njezino posljednje počivalište. Na misnom slavlju koje je u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci u nedjelju 27. listopada predslavio provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić propovijedao je generalni ministar Reda manje braće fra Massimo Fusarelli, koji je istaknuo da su se u kraljičinu životu izmiješale patnja, vjera i ustrajnost. »Promislimo na trenutak kakva je to bol za jednu ženu i majku, ne moći vidjeti svoju djecu, ne znati njihovu sudbinu, ostati bez svoje zemlje i doma, u tuđini. Takva bol čovjeka može oslijepiti, ali joj je njezina vjera pomogla da vidi dalje i nije se predala, nego je pomagala drugima pronaći Boga. Kraljica Katarina uči nas da se ne zatvorimo, da povjerujemo da oči vjere i u tami patnje vide mogućnost za ljepotu i ljubav. To nije bajka, nego može biti i jest naša stvarnost«, rekao je o. Fusarelli.
Rimsko euharistijsko slavlje, koje je privuklo i hrvatske hodočasnike iz Beča, u bazilici »Santa Maria in Aracoeli« u petak je 25. listopada predvodio rektor međunarodnoga Zavoda »Antonianuma« fra Miljenko Šteko u koncelebraciji s rektorom Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu Marka Đurina i još devet svećenika. U homiliji je o. Šteko podsjetio na životna raspeća »svijetloga simbola vjernosti, franjevačke poniznosti i predanosti Bogu«. »Blaženstvo nije tek plod tihoga spokojstva, bez bure i oluje, u beskonačnom, statičnom miru. Blaženstvo, Katarinin život nam kazuje, nije mir, nego borba i muka. (…) Blaženstvo za Katarinu bijaše sposobnost da u toj napetosti prepoznaje tragove nebeskoga«, zaključio je o. Šteko. U čast kraljici ispod njezine je nadgrobne ploče u rimskoj bazilici položeno cvijeće i upaljene su svijeće, u Kraljevoj je Sutjesci održana i 25. smotra folklornih društava »Dani kraljice Katarine«, a u Mostaru znanstveno-stručni simpozij »Posljedice nestanka Bosanskoga Kraljevstva«. (M. Mlađenović / kta)

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA