Poštovani, imam jedno pitanje na koje bih volio dobiti odgovor teološkoga stručnjaka. Svećenik u propovijedi u našoj župi rekao je da je svakomu vjerniku koji »obrati« nekoga od svojih bližnjih zajamčeno spasenje jer tako piše u Bibliji. Zna li se gdje to piše? I zanima me objavljujete li razmatranja čitatelja.
Pavo Aračić
Draže bi nam bilo da ste o onome što Vas zanima pitali svećenika koji je propovijedao u Vašoj župi jer nam je teško interpretirati ono što nismo čuli, posebno bez konteksta. Ipak ćemo pokušati, a Vi nemojte zamjeriti što počinjemo s općenitim tumačenjem iz Katekizma Katoličke Crkve koji jasno uči da je »vjerovati u Isusa Krista i u onoga koji ga je poslao radi našeg spasenja, nužno da bismo se spasili«.
»Budući da je ‘bez vjere nemoguće omiljeti Bogu’ (Heb 11,6) i prispjeti k zajedništvu njegovih sinova, nitko se nikada ne može bez nje opravdati i nitko neće postići života vječnoga ako u njoj ne ‘ustraje do kraja’ (Mt 10,22-24.13)« (KKC, br. 161). Katekizam piše da je vjera početak vječnoga života, na koji nas je pozvao Isus, koji je spasitelj svih ljudi, a Crkva je u ovom svijetu sakrament spasenja (KKC, br. 780). »Crkva tvrdi da su sakramenti Novoga saveza vjernicima nužni za spasenje. ‘Sakramentalna milost’ jest milost Duha Svetoga darovana od Krista i vlastita svakom sakramentu. One koji ih primaju Duh ozdravlja i preobražava suobličujući ih Sinu Božjemu. Plod je sakramentalnog života to da Duh posinaštva pobožanstvenjuje vjernike, životno ih sjedinjujući s jedinim Sinom, Spasiteljem« (KKC, br. 1129).
Valja dodati i to da u razumijevanju spasenja ponajprije treba razlikovati s njim povezano otkupljenje. Pisali smo već o tome da je svojom smrću na križu Isus otkupio čovjeka i ljudima otvorio vrata raja nakon što ih je zatvorio grijeh naših praroditelja. No iako je otkupljen, za spasenje nije dovoljan samo Bog, potreban je i čovjek. Kako je više puta slikovito istaknuo papa Franjo, spasenje nije nešto što se može kupiti, niti prodati: ono je besplatan Božji dar koji, da bi došao do nas, traži poniznost te meko i poslušno srce. Zato se predokus spasenja nalazi u ovozemaljskom životu jer će ga ovdje kušati svatko tko prihvati Božju ponudu i započne ustrajanje u hodu na putu do spasenja. A da bi se ono ostvarilo, potrebna je i ustrajnost do kraja, pri čemu ne smijemo zaboraviti da je i vjera koju smo spomenuli na početku sama po sebi uronjena u određenu životnu stvarnost, a to znači da je ona zahtjevna i u konkretnim okolnostima, pa je i ustrajnost također Božja milost. »Po vjeri čovjek izbjegava sud koji ga inače neizbježno stiže i kojim je već osuđen. Krist donosi spasenje od suda«, piše Darko Tepert te povezuje potrebu da u vjeri činimo i dobra djela i zaključuje da »Božje djelo spasenja nije plod pravednosti, niti je ičim zasluženo, nego je to plod njegove milosti«.
