Dok se 2023. godina polako primiče kraju, a vremenske ekstreme koji su ovoga ljeta poharali Lijepu Našu i susjednu Sloveniju zaboravljaju svi osim onih izravno pogođenih, znanstvenici Europske unije zaključuju da je ova godina gotovo sigurno najtoplija u posljednjih 125 000 godina. A to sigurno nije vijest kojoj se treba veseliti, makar i zbog manjih računa za grijanje, nego je upozorenje na goleme troškove zbog posljedica globalnoga zatopljenja i klimatskih promjena koji nas tek čekaju.
Zamjenu fosilnih goriva proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora treba provesti što prije te je nužno povećati njezin kapacitet. Jedno rješenje jest postavljanje agrosolara – agrosunčanih ili agrosolarnih elektrana koje su primjeri racionalne upotrebe zemljišta jer se, osim za proizvodnju energije, ono upotrebljava i za proizvodnju hrane.
Gospodarsko-interesno udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), koje okuplja energetske tvrtke s ukupno 80 posto instaliranoga kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj te proizvođače opreme i sl., u rujnu je predstavilo opsežnu Studiju o potencijalu uporabe solarne energije u poljoprivrednom sektoru i sektoru slatkovodne akvakulture u Hrvatskoj. Financirana je sredstvima Europske banke za obnovu i razvoj, a u izradi su osim OIEH-a sudjelovali i Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet agrobiotehničkih znanosti u Osijeku te Institut za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita.
Studija je detaljnom i sveobuhvatnom analizom identificirala da su vinogradarstvo, voćarstvo, uzgoj aromatičnoga i ljekovitoga bilja, travnjaštvo i ribnjačarstvo najprikladnije poljoprivredne grane za primjenu agrosunčanih elektrana u Hrvatskoj, ističu iz OIEH-a. Za razliku od njih, povrćarstvo i proizvodnju žitarica, industrijskoga i krmnoga bilja zbog različitih razloga još je rano smatrati prikladnima za takvu vrstu projekata. Kako pojašnjavaju iz OIEH-a, dosad provedena istraživanja u svijetu pokazala su da postavljanje agrosolara na poljoprivredno zemljište ne ometa rast poljoprivrednih kultura koje daju stabilne prinose te se tako proizvodnjom električne energije stvara dodatni prihod.
Ključna je pak prednost što su agrotehničke mjere zaštita od sve češćih ekstrema i olujnih nevremena. Naime, djelomično pokrivanje poljoprivrednoga nasada solarnim panelima pruža im zaštitu od jakih vjetrova, regulira količinu oborina koje dolaze na tlo, usmjerava ili akumulira višak kišnice za sušna razdoblja i djeluje kao štit protiv oštećenja od tuče. Uz to se pažljivim pokrivanjem nasada ostvaruje djelomično zasjenjivanje biljaka u razdobljima intenzivnoga sunčeva zračenja.
Kako pojašnjavaju iz OIEH-a, agrosolari mogu pomoći poljoprivrednim nasadima slično kao i protugradne mreže, mreže za zasjenjivanje, malč-folije, sustavi za navodnjavanje i sl. Agrosunčane elektrane tako omogućuju dvojaku upotrebu poljoprivrednoga zemljišta, za proizvodnju hrane i energije, te se od ove godine u Hrvatskoj mogu postavljati na svim poljoprivrednim površinama koje su upisane u ARKOD kao površine na kojima se uzgajaju trajni nasadi ili na kojima se uz postojeći prostor obuhvata farme, staklenika ili plastenika postavom agrosunčanih elektrana postižu ciljevi poljoprivredne djelatnosti, uz zadržavanje namjene poljoprivrednoga zemljišta.
Potencijal je agrosunčanih i akvasunčanih elektrana u Hrvatskoj golem, ističu iz OIEH-a, jer su rezultati istraživanja izradom studije pokazali da bi Hrvatska, kad bi se na samo 5 posto poljoprivrednoga zemljišta u Hrvatskoj postavile agrosunčane elektrane, mogla imati i do 4700 MW solarnih instalacija, a trenutačno je instaliran kapacitet od 417 MW. Jasno je stoga da je riječ o zaista veliku potencijalu. Uz to, primjenom plutajućih solarnih elektrana u postojećoj slatkovodnoj akvakulturi omogućava se dostizanje bonitetnoga potencijala i godišnje proizvodnje od više od 16 000 tona, što je četverostruko više u odnosu na proizvodnju posljednjih desetljeća u Hrvatskoj.
Međutim, uvjeti se za postavljanje agrosolara razlikuju prema poljoprivrednoj kulturi, terenu i uvjetima jer svako poljoprivredno tlo ima svoje specifičnosti. Tako se razlikuju uvjeti u Dalmaciji od onih u Slavoniji. Stoga se svakomu projektu treba pristupati individualno, pa će tako i svaka agrosunčana elektrana biti drugačija, ovisno o specifičnostima zemljišta i kulture gdje se postavlja. Investitor i poljoprivrednik zajedno odlučuju o tipu agrosunčane elektrane koju će instalirati. Ovisno o tome treba li poljoprivredna kultura potpuni ili djelomični hlad, dogovorit će se o vrsti panela koju će postaviti.
Poljoprivrednik, ističu iz OIEH-a, ima više opcija kako razviti agrosunčanu elektranu na svom zemljištu te je može financirati sam, a može zemljište i iznajmiti investitoru koji će postaviti agrosolar. Pri tom drugom modelu investitoru koji razvija agrosunčanu elektranu važno je potpisati dugogodišnji ugovor s poljoprivrednikom kojim će obje strane biti zadovoljne.
Prilikom predstavljanja studije prezentirana su pozitivna iskustva u primjeni takve tehnologije izvan Hrvatske koja su pokazala da su neke takve elektrane postavljane zbog bolje zaštite od tuče, a neke zbog prikupljanja kišnice i sprječavanja isparavanja vode. Svaki je projekt jedinstven i odražava potrebe poljoprivredne kulture, imanja te klimatskih i energetskih uvjeta. Naime, sve to treba dobro razmotriti prije donošenja odluke o razvoju takvoga postrojenja, a kako ističu iz OIEH-a, prema pozitivnim reakcijama poljoprivrednika, interesa ne nedostaje te su sigurni da će se uskoro krenuti u razvoj prvih projekata.
S obzirom na obveze o smanjivanju emisija stakleničkih plinova da bi se podizanje globalne temperature zaustavilo znatno ispod 2 Celzijeva stupnja, po mogućnosti na 1,5 °C, koje proizlaze iz Pariškoga sporazuma, treba, među ostalim, zamijeniti energiju iz fosilnih izvora energijom proizvedenom iz obnovljivih izvora, poput, primjerice, Sunca. Stoga agrosunčane elektrane mogu imati presudnu ulogu u dekarbonizaciji Hrvatske, uz zaštitu poljoprivrede koja njihovim postavljanjem postaje sigurnija. Naime, gubitci od klimatskih ekstrema, upozoravaju iz OIEH-a, u Hrvatskoj su porasli 16 puta od 2018. do 2022. godine. Suše, poplave i tuča od 2013. do 2019. prouzročile su štete u poljoprivredi u iznosu od ukupno 1,2 milijarde eura. Sušni periodi i povećane temperature postat će sve izraženiji izazov za poljoprivrednike jer se predviđa da će poljoprivreda i slatkovodni uzgoj ribe biti najosjetljiviji sektori u sljedećim desetljećima.
Hrvatska je u Nacionalnom energetskom i klimatskom planu (NECP) odredila za cilj razvoj 1 GW solara do 2030., a točno toliki instalirani kapacitet može se imati ako se agrosolari postave na samo 1 posto hrvatskoga poljoprivrednoga zemljišta. To znači da bi već samo sa skromnim razvojem agrosunčane elektrane same mogle ispuniti cilj iz Nacionalnoga plana. Isto je nedavno zaključila i Europska komisija te je u nedavno objavljenu istraživanju istaknuto da samo razvojem agrosolara EU može ispuniti svoje solarne ciljeve
