Sve je veći broj studija u kojima se prikazuje nestanak kukaca u različitim dijelovima svijeta. Francisco Sanchez-Bayo i Kris Wyckhuys, australski istraživači, pretražili su i proučili posljednjih stotinjak znanstvenih radova te objavili metaanalizu iz koje se jasno vide dramatični trendovi izumiranja kukaca i otkrivaju se najvažniji čimbenici te ekološke katastrofe (Biological Conservation 2019, 232, 8).
Četrdeset posto vrsta kukaca zahvaćeno je procesom izumiranja, a među najugroženijima su leptiri, opnokrilici poput pčela i osa te kornjaši poput krijesnica ili bubamara. Četiri glavne vrste vodenih kukaca, vilinski konjici, obalčari, tulari i vodencvjetovi, već su pretrpjeli znatne gubitke, što znanstvenici nazivaju »apokalipsom kukaca«. Iz svih krajeva dolaze loše vijesti o sudbini kukaca. U Engleskoj je između 2000. i 2009. godine smanjen broj leptira za 58 posto, u Oklahomi je prepolovljen broj pčela u posljednjih 60 godina, a posebno ekstreman primjer zabilježen je u Portoriku, gdje je u posljednjih 35 godina nestalo 98 posto (!) kopnenih kukaca.
Znanstvenici smatraju da uporaba jakih termina, poput apokalipse, armagedona ili ekološkoga kolapsa nije alarmistička, nego služi kao upozorenje svima da je potrebna promjena paradigme razvoja. »Mi zaista želimo probuditi ljude. Jer kad shvatite da je u proteklih 25-30 godina nestalo 80 posto biomase kukaca, morate biti jako zabrinuti«, objašnjava Sanchez-Bayo. Svi kukci svijeta imaju dvostruko veću masu od riba i 17 puta veću masu od svih ljudi. No stopa izumiranja kukaca osam je puta veća od one kojom nestaju druge životinje. Mnogi ugroženi kukci vrlo su važni oprašivači, razlagači otpadnih tvari, a svi su izvor hrane za životinje – sisavce, ribe, ptice, vodozemce… Očigledno je da nestanak kukaca može pokrenuti lavinu ekoloških katastrofa.
Australski su znanstvenici locirali četiri osnovna uzroka depopulacije kukaca: nestanak staništa zbog intenzivne poljoprivrede, urbanizacije i gradnje prometnica, onečišćenje okoliša pesticidima i umjetnim gnojivima, biološki čimbenici poput patogena i invazivnih vrsta te klimatski poremećaji. Stoga znanstvenici tvrde da, uz ostalo, moramo promijeniti način proizvodnje hrane, a to se posebno odnosi na prekomjernu uporabu agrokemikalija. Sanchez-Bayo pojašnjava: »Glavni je uzrok izumiranja kukaca intenzifikacija poljoprivrede. Eliminirani su svi šumarci i grmlje koji okružuju obrađena polja, a preostala je zemlja natopljena sintetskim gnojivima i pesticidima.« Ekološka ili organska poljoprivreda nameće se kao bolji pristup i moguće rješenje. Poznato je da su broj i vrsta kukaca mnogo veći u područjima gdje se usjevi, voće i povrće uzgajaju ekološkim pristupom (Conservation Biology 2004, 18, 1283).
Prema znanstvenicima, nalazimo se na početku šestoga velikoga izumiranja vrsta koje svojom brzinom znatno nadilazi prethodne prirodne procese. Slučaj izumiranja kukaca primjer je poremećene bioraznolikosti. Bogatstvo živih oblika, uz klimatske poremećaje, glavni je razlog zabrinutosti pape Franje za sudbinu zajedničkoga doma. Ta je briga podnaslov njegove enciklike »Laudato si’«. Najnovijom znanstvenom studijom toj se brizi pridružuje njegov imenjak Francisco Sanchez-Bayo: »Kukcima prijeti potpuno izumiranje. Posljedice za ekosustave našega planeta mogu biti katastrofalne.«
