Bog i čovjek u uzajamnoj su ljubavi koja ne prestaje. Nema čovjeka bez Boga, a živi čovjek slava je Božja. Božansko prožima ljudsko, kao što i ljudsko u sebi nosi božansko. Bog se učinio vidljivim i opipljivim u Isusu Kristu. Prošle nedjelje čulo se: »Bog ili car«, a ove nedjelje: »Bog ili čovjek«. Snaći se nije bilo lako jer je u židovstvu bilo 613 propisa: 365 zabrana i 248 odredaba.
Vladar Hamurabi u drugom je tisućljeću prije Isusova rođenja dao uklesati u kameni stup svoj zakonik (1792. – 1750.). Na početku donosi: »Bogovi su imenovani (postoje) da bi slavodobitovala pravednost na zemlji, da se unište zlikovci i pokvarenjak pa da jaki ne tlači slaboga.« Bilo je propisano, ako netko ukrade, siječe mu se šaka, ponovno do lakta, pa cijela do ramena. To ćete naći i danas u nekim arapskim zemljama. Eto, uza svu strogoću kažnjavanja, ljudi kradu i čine nepravdu. Ali po svijetu postoji i nešto što je blizu bogoljublju. Zaviri li čovjek u bilo koju religiju, svagdje će naći: »Čini dobro, izbjegavaj zlo!« Japanci su čuli u 16. stoljeću da je kršćanski Bog ljubio ljude tako da je postao čovjek i dao se razapeti. Čudili su se i ponavljali: »Oh, kako je dobar, kako je milosrdan Bog kršćana.« Kad su im počeli govoriti da treba Boga ljubiti, čudili su se zar treba pametnu čovjeku i zapovijedati da ljubi Boga. Zapovijed ljubavi prema Bogu iz Ponovljenoga zakona ponavljao je vjerni Židov dvaput dnevno: »Čuj, Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!« U Levitskom zakoniku zapisana je i zapovijed ljubavi prema bližnjemu: »Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.« A što je to novo što je Isus donio u Novom zavjetu?
Isusova je novost u povezivanju mjere ljubavi prema Bogu i čovjeku: »Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je najveća i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!« zapisa sv. Matej. Te dvije zapovijedi Isus stavlja skupa. Ujedinjuje ih. Čak će sv. Ivan napisati: »U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.« Najveći znak Božje ljubavi Krist je na križu. Evanđeoska ljubav nije neka osjećajna naklonost prema drugomu. Ljubav prema Bogu ustrajno je priznanje Boga. Ljubav prema bližnjemu očituje se u djelima pravednosti: Ne tlači svoga bližnjega! Ne cvili siroče i udovicu! Ne lihvari prema svomu bližnjemu! Ljubav je kao kvasac koji uskisne tijesto. To potvrđuje i skolastička izreka: Dobro se razlijeva, širi. Mnogi često sve stavljaju na kartu ljudske pameti i znanosti, a to je prolazno. Primjer je Britanska enciklopedija od 40 svezaka. Prvi je svezak izišao prije Francuske revolucije. U njoj je o atomu prije dvjesto godina pisalo samo pet redaka, a o ljubavi pet stranica. Danas, u toj enciklopediji je pet redaka o ljubavi, a o atomu pet stranica. Takvo je ljudsko znanje i pamet. Kršćanin treba nositi ljubav i svojoj obitelji i cijelomu čovječanstvu. Henryk Sienkiewicz u romanu »Quo vadis« piše kako tribun Vinicije pita Petra i Pavla što oni nose čovječanstvu: »Ljubav«, odgovaraju oni. Činili su to sv. Franjo i Majka Terezija i zato su bili privlačni. To je sveto i dolazi od Boga.
Sveto i svjetovno stvarnosti su s kojima se čovjek susreće svaki dan. U biti ono što je sveto pripada samo Bogu, a svjetovno je prolazno. Sveto se rađa iz čiste ljubavi, a svjetovno je često plod ljudskih sebičnih i prolaznih želja. Sveto je vrhovna vrijednost religioznoga čovjeka. Vjernik doživljava sveto kao uzvišenu i nedokučivu tajnu. Sveto se ne očituje izravno, nego preko znaka ili simbola. Onaj koji sve stvara iz ljubavi poručuje: »Posvećujte se, dakle, da sveti budete, jer svet sam ja!« donosi Levitski zakonik. A dokument »O službi i životu svećenika« piše: »Bog, koji je jedini svet i posvetitelj, htio je uzeti ljude kao za svoje suradnike i pomoćnike da ponizno služe djelu posvećivanja.« Isus Krist uputit će poziv svima nama da budemo savršeni kao Otac nebeski. Učiteljstvo naše Crkve u »Svjetlu naroda« piše: »Gospodin Isus, božanski Učitelj i uzor svake savršenosti, svima je i pojedinim svojim učenicima kojega god položaja propovijedao svetost života, kojoj je On sam i početnik i usavršitelj: Budite dakle savršeni kako je savršen vaš nebeski Otac.« Tomu idealu treba težiti svaki dan. Svojom snagom i pameću čovjek to ne može postići. Ali, Krist će pomoći. Svima je poslao Duha Svetoga da čovjek ljubi Boga iznad svega, a bližnjega onako kao što ga je Krist ljubio. A Krist je ljubio do kraja, do smrti na križu, što nam potvrđuje i apostol Petar: »Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim – srebrom ili zlatom (…) nego skupocjenom krvi Krista.« Valja se obratiti živomu Bogu i njemu služiti. Ostaviti ljudske idole. Iščekivati ponovni dolazak Gospodina Isusa Krista. Tako će ono svjetovno biti posvećeno i vjernici će biti dionici Svetoga.
