Povjerenje u Boga ogleda se u postojanosti u trenutcima nesreće. Vidljivo je to zabilježeno u Knjizi proroka Jeremije: »Pograbiše Jeremiju, spustiše ga užetima u zdenac. Ali u zdencu ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib.« Onaj tko ima pouzdanja u Boga, ne boji se nevolja koje mu se na tom putu ispriječe.
Jeremija se našao u velikoj nevolji. Nema izlaza. Pred njim stoje ljudi koji ga žele ubiti. Prve riječi današnjega čitanja kažu: »Jeremiju valja ubiti.« Nema tu nećkanja kao da bi ga se moglo odvesti prvo na sud ili da bi ga se zastrašilo poput nekakva malenoga djeteta kojemu se prstom prijeti što će se dogoditi ako ne bude poslušno. Jeremiju treba dokrajčiti. Što se samo u njegovoj glavi motalo kada je čuo te riječi! »Ubiti? Mene? Proroka?« Možda je pomislio: »Tebi, Bože, služim. Zašto me nevolje dotiču? Čemu tamne odluke oko mojega života?« A tek kada je ugledao bunar u blizini… Bunar. Nipošto lijepo mjesto za kraj života. To je vrlo mračno mjesto. Od gore, sa zemlje, kada se čovjek nagne na bunar, vidi sebe u odrazu. Ili ništa, mrak.
Snažno su Jeremiju uhvatili. Doveli ga do jame. Zapovjedili mu neka se užetima spusti u bunar. Spuštanje koje je s jedne strane ispunjeno glasovima ljudi koji naređuju, koji se od gore glasno smiju. Njemu drhte ruke dok ga spuštaju. Malo ga cimnu gore, pa ga naglo strmoglave. Vrijeme spuštanja nikako da završi. Nastupa patnja jer ne zna što ga na dnu čeka. Hoće li biti vode? Hoće li mu biti hladno? Svakim metrom glave ljudi koji ga spuštaju postaju manje. One tamne dok sve oko njega guta silan mrak. Samo nekoliko metara ispod tla, više ne osjeća ništa nego samo kako odzvanja njegov puls.
Što je moglo slijediti na dnu bunara? Mogao je uroniti u vodu. U strahu se udaviti vodom, izvorom života. Da situacija bude mučnija, umjesto vode stane u glib. Počeo je propadati. U potpunom mraku, dok ga još dodiruju užeta svezana oko prsa, on tone. Zna, ako se bude okretao ili bio nemiran, samo će brže potonuti. Kako ostati miran? Već prolaze slike svih lijepih trenutaka života, a smrt guši tijelo od udova prema glavi. Odjednom nastupi komešanje onih crnih mutnih glava, rekoše: »Izvucite ga na površinu dok nije umro!«
Bijaše to samo jedna od provokacija onih koji ne podnose Božje ljude. Danas je možda manje takvih otvorenih prijetnja. Češće navaljuju različite male kušnje koje ne ostavljaju nikakve posljedice. U ljetno vrijeme čovjeka obeshrabri jedna jednostavna sitnica. Vrućina. Ona je razlog odustajanja. Znojenje kao razlog da se potpuno od Boga odustane. Povišena temperatura zraka nasuprot bunara. Kratki toplinski val umjesto propadanje čitava tijela u bunarski glib. Kakve usporedbe.
Ivan Zlatousti citira Jeremijin događaj dok iznosi ljudske razloge odustajanja za Božju riječ. U djelu »O onima koji ne dolaze na obrede« kaže: »Čujem kako govore: ‘Sadašnja zagušljiva vrućina je pretjerana. Užareno sunce je nepodnošljivo. Ne možemo podnijeti da nas gazi i gnječi gomila. Ni da se cijeli parimo od znoja pritisnuti vrućinom i zatvorenim prostorom.’ Sramim ih se! Podsjetio bih ih na lavove koji su bili u Babilonu, na proroka Danijela i jamu, i još jednu jamu, onu proroka Jeremije koji se u blatu ugušio do vrata. Nije li čudovišna stvar da se ti sveti ljudi nikada nisu žalili, dok mi koji nismo prošli nijednu od njihovih nebrojenih patnji zanemarujemo vlastito spasenje zbog užarenog sunca i malo kratkotrajne vrućine?«
Ljetna vrućina malena je nevolja koja se prepriječi kršćaninu. Duboki bunar za Jeremiju nije bio razlog odustajanja od Boga. Ako se pred kršćanina na putu do crkve suprotstavlja velika vrućina koja bi ga pomutila u planovima, hoće li imati snage biti postojan poput Jeremije? Zaista nikakva je usporedba vrućine i bunara. S jedne je strane prolazna nevolja, poviše znoja, ili duboki uzdasi u potrazi za zrakom, a s druge strane glib od kojega se do zraka nikako ne može doći.
Neka kršćanin pred sebe, kada pođe u crkvu, stavi proroka Jeremiju, njegovu nevolju. Sada je prilika razmisliti može li ga ona rastaviti od ljubavi Kristove. Ako toga silnoga proroka nije rastavila ni tamnica bunara, ni prijetnje neprijatelja, ni hladni glib, što onda može jedna vrućina koja se uz malo smirenja uspijeva nadvladati?
Gospodine, odvažnost proroka Jeremije koji je u nevolji pokazao hrabrost
neka nam bude poticaj da Ti u svim svojim slabostima, pa tako i u teškom podnošenju vrućine, ostanemo vjerni u vijeke vjekova. Amen.
