Iza nedavno preminule kiparice Marije Ujević-Galetović, kako nabraja u Večernjem listu Maja Car, ostao je izniman opus: samo u Zagrebu to je kip Augusta Šenoe u Vlaškoj ulici, spomenik Vlahu Paljetku, Trkač na savskom nasipu, Krleža na Gvozdu (a njezin kip velikoga književnika nalazi se i u Osijeku), Juraj Križanić u parku svećeničkoga doma na Kaptolu, grobnica Brune Bušića na brježuljku ponad groblja hrvatskih branitelja na Mirogoju.
A tu je i niz drugih ostvarenja: kip Franje Tuđmana u Bjelovaru, kipovi Jakova Gotovca u Osoru, Ivana Pavla II. u Dubrovniku, Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu, Mate Parlova u Puli, Frane Petrića na Cresu… Napose u stvaralaštvo glasovite hrvatske kiparice ulaze i velebna brončana vrata na ulazu u požešku katedralu sv. Terezije Avilske.
Kiparica Ujević-Galetović stvarala je u ateljeu na Črnomercu, a živjela je u stanu tik do zagrebačkoga Dolca. Na Silbi, gdje je provodila ljeta, izgradila je vlastiti park skulptura. Rođena je 1933. godine, njezin otac Mate Ujević bio je ujedno otac Hrvatske enciklopedije, a majka joj je bila profesorica. Od 1987. djelatnica je Likovne akademije, a status redovite profesorice dobila je 1995. godine. Od 1998. redovita je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Sloboda je mogućnost izbora, govorila je svojim studentima velika kiparica, ali potrebno je imati puno znanja da bi se moglo znati što treba izabrati. »Čovjek koji ništa ne zna nije slobodan«, otkrila je novinarki Maji Car u intervjuu za Večernji list Marija Ujević-Galetović.
Osim kiparstvom, bavila se slikarstvom, za što je također bila nagrađivana. Prešla je na slikarstvo zbog teškoće kiparskoga medija.
Dobro je poznavala Miroslava Krležu, za njega kaže da ga je upoznala preko svojega oca leksikografa Mate Ujevića kao njegova kućnoga prijatelja, pa je tako velikoga književnika godinama promatrala izbliza. Na Silbi je počela oblikovati skulpture mačaka pa su njezine studentice Martina Meštrović i Tanja Vujasinović o životu poznate kiparice napravile film »Mačka je uvijek ženska«. U njemu Marija Ujević-Galetović objašnjava svoju filozofiju, inspiraciju i pogled na prikaz žene u umjetnosti.
Velika kiparica pokopana je uz supruga, u grobnici na Braču, kojoj je sama oblikovala spomenik. Time je Marija Ujević-Galetović zaokružila životnu cjelinu. Naime, upravo je na njezin odabir kiparstva kao grane umjetnosti kroz koju će se izražavati snažno utjecalo svakodnevno prolaženje Jurjevskim grobljem.
Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) tvrdi da čak 40 posto osoba pred mirovinom namjerava raditi i nakon umirovljenja, a 64 posto građana smatra da ne će imati dostatan iznos mirovine iz formalnih izvora, izvještava poslovni tjednik »Lider«. Najviše ispitanika koji su sudjelovali u Hanfinu istraživanju smatra da im za ugodan život treba između 5000 i 7000 kuna, što je dvostruko više od prosjeka hrvatskih mirovina. Unatoč tomu što 62 posto ispitanika planira mjesečni proračun, a visokih 78 posto njih prije kupnje razmisli može li si priuštiti određeni proizvod ili uslugu, čak 44 posto ispitanika nije otporno na financijske šokove te ne bi moglo pokriti nenadan trošak u visini mjesečnih primanja.
Svake godine nedostaje radnika za turizam, a ove ih je godine potrebno oko 60 tisuća. Predviđa se, naime, vrlo dobra sezona, pa ni lanjskih 52 tisuće sezonaca ne će biti dovoljno te se samo na Jadranu očekuje oko 40 tisuća stranih radnika. Velikim je dijelom riječ o radnicima iz Bugarske koje je lakše zaposliti zbog bliskosti jezika i europskoga zakonodavstva. Usporedbe radi, u Hrvatskoj je samo od rujna bilo angažirano više od 95 tisuća stranih radnika, od čega otprilike njih trećina u turizmu.
Lani je potraga za radnicima počela nakon Nove godine, a za ovu sezonu poslodavci su se aktivirali već i u studenom. Kakva je konkurencija, pokazuje primjer jedne manje otočke tvrtke koja je ovih dana ostala bez kuhara, konobara i barmena jer su s odlukom o zapošljavanju otezali tjedan dana, tijekom kojih je sve troje zaposlenika već angažirao drugi poslodavac. Sezonci će zarađivati najmanje deset posto više nego lani, a kuhari mogu računati i s dvadesetak posto boljim plaćama, pri čemu se plaća samostalnoga kuhara penje i do 3000 eura u sezoni, a konobar će mjesečno zaraditi do 1500 eura. Najviše se na sezoni može zaraditi u privatnim restoranima, no treba znati da se ondje radi praktički deset sati dnevno, a u špici često nema slobodnih dana… Domaćega radnika nikad nije bilo teže dobiti za sezonca u turizmu. Čak i da se vrate naši iseljenici, oni ne će doći raditi kao sobari i čistači. Poslovi kakve su naši ljudi nekada odlazili raditi vani kod nas će sada raditi stranci, zabilježila je Radmila Kovačević u Večernjem listu.
