»Kada smo se upoznali, jednostavna riječ ‘ljubav’ u meni je izazivala ruganje. Bila sam uvjerena da ljubav ne postoji. No bila sam u krivu. Što je naš cjeloživotni odnos nego velika ljubavna priča? Tvoja Edith, koja je svagdje tražila sreću, a pronašla je kraj tebe.« Čitajući citat, mnogi mogu posumnjati da je riječ o još jednom uobičajenom ljubavnom romanu. Riječ je o romanu »Velika ljubavna priča«, novoj knjizi Susanne Tamaro, popularne talijanske književnice čiji se raniji romani mogu naći i u hrvatskim knjižarama. »Taj roman nije samo ljubavna priča.
On također otkriva ranjivosti koje u sebi nosi svako ljudsko biće. Otkriva razloge za neka nezrela ponašanja – zašto netko pobjegne, zašto netko popije čašu alkohola više ili zašto je netko često sarkastičan«, stoji u preporuci romana koju je na svojim stranicama objavio projekt »Obitelj i mediji«. Protagonisti romana su Andrea, muškarac koji čitateljima priča životnu priču, i Edith, djevojka u koju se on zaljubio kao mladić. Radnja romana zbiva se u Italiji pedesetih godina prošloga stoljeća, kada su se mnogi mladi, uključujući i protagonisticu Edith, nadahnjivali komunističkom ideologijom i rušenjem tradicije. Edith je temperamentna i sarkastična djevojka, koja je, unatoč onomu što pokazuje prema vanjskomu svijetu, osoba dobra srca. Andrea je prava suprotnost – smiren, strpljiv i okrenut tradicionalnim vrjednotama. Nakon višegodišnje veze s Edith on ozbiljnije promišlja o braku i djeci. Odvažit će se i ponuditi brak. No Edith će od toga »okova« pobjeći. Ipak, to ne će biti definitivan odlazak i Edith će se vratiti i brak će za nju od »komada papira« postati nešto najvažnije u životu. I takav život ne zamara se krajem i smrću. »Ako živimo voleći, smrt ne postoji«, poručuje na kraju romana čitateljima ostarjeli Andrea.
