Bezbroj je prijedloga za poboljšanje stanja sigurnosti u cestovnom prometu. O tome se u pravilu govori nakon što učestalo zaredaju prometne nesreće s najtežim i smrtnim posljedicama. Nakon takvih situacija i prozivanja javnosti policija pokreće niz represivnih i restriktivnih akcija. Međutim, mora se upozoriti na nešto drugo. Naime, kada se učestalo zareda niz prometnih nesreća, govori se o utjecaju vremena, juga, kiše i slično. No problem su i stvari na koje se, za razliku od vremena, može utjecati. Za početak, u autoškolama dosta mladih vozača ne nauči upravljati motornim vozilom na siguran način jer je vlasnicima autoškola, kojih je u Lijepoj Našoj više od 350, i instruktorima vožnje važno da prolaznost na ispitu bude što veća. Treba napomenuti da ljudi u životu vole pamtiti nešto što su učinili prvi put. Među takve događaje možda se može ubrojiti prvi sat upravljanja motornim vozilom u autoškoli. Izravan proizvod autoškole mladi je vozač koji će sudjelovati u prometu.
Svaki kandidat za vozača u autoškoli prolazi kroz proces osposobljavanja te se mora upoznati s propisima i pravilima, pružanjem prve pomoći unesrećenima, kulturom ponašanja u prometu, tehničkim karakteristikama vozila, dnevnim preventivnim pregledom vozila i sl. Kako u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju nigdje nema riječi o prometnoj kulturi, ili se spominje samo u naznakama, autoškole bi kroz teoretsku i praktičnu obuku, odnosno u 60-ak sati osposobljavanja, od kandidata za vozača trebale napraviti tolerantna, smirena i razumna vozača – čovjeka koji će biti svjestan samoga sebe, kao i drugih sudionika u prometu; čovjeka koji će razmišljati o svojim postupcima prilikom upravljanja vozilom, odgovornosti za suputnike u vozilu i prema drugim sudionicima u prometu. Dakle, u relativno kratku vremenu osposobljavanja kroz teoretski i praktični dio izobrazbe budući mladi vozači moraju promijeniti stajališta i ponašanja kako bi postali odgovorni sudionici u prometu, što je vrlo zahtjevno i odgovorno.
No kada mladi kandidat za vozača ispuni sve uvjete za polaganje vozačkoga ispita, čeka polaganje ispita i do 25 dana. Kako prođe i po nekoliko tjedana, kandidat za vozača, odnosno budući mladi vozač gubi novostečenu sigurnost u vožnji te nerijetko padne na dugo očekivanu ispitu. Kandidat vrijeme čekanja na ispit provede bez vožnje, a treba uzeti u obzir strah i nervozu od pomisli o količini novca koju treba izdvojiti za možebitno ponavljanje ispita. Treba razumjeti i strah kada se dogodi podrhtavanje noge prilikom pritiska na spojku automobila. Ako ne prođe ispit, kandidat za vozača plaća dodatne sate vožnje, koji nisu financijski zanemarivi, i čeka dodatnih do 50 dana za ponovno polaganje vozačkoga ispita. Dakle, vozački ispit nije samo ispit vozačkih vještina i znanja, nego ispit strpljenja te platežne moći za određenu kategoriju vozila.
Danas nedostaje kvalitetnih instruktora vožnje u autoškolama, što rezultira neodržavanjem satova vožnje u ujednačenu ritmu. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju došlo je do liberalizacije tržišta, a posljedično i do tzv. liberalizacije autoškola, odnosno uvođenja tržišnoga modela. Liberalizacija autoškola bez obveznih jedinstvenih minimalnih izračunskih vrijednosti elemenata nastavnoga sata u autoškoli dovela je do različitih cijena osposobljavanja kandidata za vozače u autoškolama. Ako cijena nastavnoga sata pada, postupno pada i kvaliteta osposobljavanja kandidata za vozače. Trebala bi se odrediti minimalna cijena nastavnoga sata, ili da se država odrekne PDV-a, tako da se autoškole proglase nastavnom djelatnošću jer u školskoj reformi »škole za život« nigdje nema riječi o prometnoj kulturi.
Polaznike autoškola ove su godine dočekale i velike promjene u načinu polaganja ispita za vozače. Promijenio se pravilnik o načinu obavljanja i organiziranja ispita za vozače. Prva su velika novina kamere u vozilima koje snimaju tijek vozačkoga ispita, a satelitskim praćenjem vozila (GPS) podatci se pohranjuju na server. Ispit se provodi u vozilu bez oznake autoškole, a vozilo mora imati držač kamere na vjetrobranskom staklu.
Također je autoškolama omogućeno da kandidate za vozača B kategorije na ispit prijave najranije pet sati prije završetka osposobljavanja, ali uz uvjet da kandidat osposobljavanje završi u roku od 48 sati prije polaganja ispita. Navedeno zasigurno treba pozdraviti jer se skraćuje vrijeme čekanja na ispit.
Kada mladi vozač položi vozački ispit, mora se susresti s nizom izazova u prometu. Mora biti svjestan rizika upravljanja motornim vozilom jer ima odgovornost prema sebi i drugima u prometu te mora kontrolirati samoga sebe i postići svijest o razvoju vozačkih vještina i opasnostima u prometu. Statistički podatci pokazuju da su prometne nesreće u kojima sudjeluju mladi vozači većinom posljedica brzine neprilagođene uvjetima na cesti. Znači, većina mladih vozača radi pogrješke ne zbog zle namjere, nego zbog vozačkoga neiskustva. Prije nekoliko godina Vlada je ukinula zabranu upravljanja vozilom čija snaga prelazi 80 kW vozačima mlađima od 24 godine. Iako je Ministarstvo unutarnjih poslova bilo protiv, glavni je razlog ukidanja primjena ograničenja od 80 kW na strance koja je bila u suprotnosti s Direktivom o vozačkim dozvolama EU-a, što je potvrdio i Ustavni sud RH. Dakle, glavni razlog ukidanja bilo je usklađivanje s direktivom EU-a o vozačkim dozvolama. Ministarstvo unutarnjih poslova trebalo bi uvesti privremene vozačke dozvole za mlade vozače, kojima bi bila zabranjena vožnja u danima vikenda i sl., što određene zemlje EU-a imaju u svom zakonodavstvu. Onima koji tvrde da je to diskriminacija treba reći da je u mladih vozača osim neiskustva najveći problem obrazac ponašanja, sklonost iživljavanju, koja se smanjuje odrastanjem.
Zakonodavac bi trebao razmisliti i o programima sigurne vožnje za mlade vozače, koji bi nakon polaganja vozačkoga ispita u kontroliranim uvjetima istančali svoje vještine i u stvarnim situacijama susretali se s mokrim, skliskim i zaleđenim kolnicima te učili kako se snaći u izvanrednim situacijama. Dobar primjer iz prakse je Austrija u kojoj je prije osam godina uvedena edukacija za mladoga vozača u više faza, a najvažnija je za njih vožnja na poligonu za sigurnu vožnju. Nakon što su uveli takvu mjeru broj poginulih mladih vozača u prometu u stalnom je padu, za čak 75 posto. Treninzi se provode na vježbalištima sigurne vožnje diljem Austrije, a u program sigurne vožnje mladi vozači kreću tri do devet mjeseci nakon izdavanja vozačke dozvole B kategorije. U praktičnom dijelu uvježbava se izbjegavanje i kočenje u slučaju iznenadne opasnosti, pravilna vožnja u zavoju, vožnja uz i niz nagib, vožnja po različitim vrstama podloge itd. Nema sumnje da bi uvođenje sigurne vožnje bilo od velike koristi vozačima mlađima od 24 godine.
I na kraju, mnogo je toga ili gotovo sve prepušteno čovjekovoj vjeri. Promatrajući ljude na ulicama i vozače u vozilima kako su u nekoj vječitoj žurbi, a što se više žure, jure i trče, kao da sve manje posla uspiju obaviti. Instruktori u autoškolama uče buduće mlade vozače da ako upravljaju vozilom što većom brzinom, sve manje i manje percipiraju što se događa oko njih. Vidokrug je pri velikim brzinama potpuno sužen i više sa strane ne vidimo gotovo ništa i nikoga. Vidimo samo ono što je ispred nas. Percepcija je vozača sedam do osam podražaja iz okoline, odnosno slika (vozilo ispred, pješaci, biciklisti, svjetlo na semaforu, prometni znakovi, udarne rupe na kolniku i sl.). Tako je i u svakodnevnom životu. Trčimo i jurimo, a ništa ne vidimo. Ne vidimo što se događa s naše lijeve i desne strane, čak ni što je ispred nas, a to je vedro nebo koje nas uvijek ispočetka potiče na novu radost i osmijeh, samo trebamo sklopiti ruke i pogledati naprijed, prema nebu.
