Što može donijeti Dan Gospodnji? Prorok Malahija na pravednike zaziva dolazak sunca pravde: »A vama koji se imena moga bojite sunce će pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama.« Utješne su to riječi svakomu komu su poštenje, pravičan život, radišnost, žrtva i postojanost važne odlike kršćanskoga života.
Dan Gospodnji, kao i svaki drugi dan, ima nekakav početak. Ono očito jest izlazak sunca. Ništa neobično da je prorok Malahija, kada govori o Danu Gospodnjem, spomenuo sunce. Izlazi. Tjera od sebe noć, unosi svjetlo. Zora je iznenađujuće doba početka dana. Osjeti se u samoj prirodi da se nešto događa. Životinje se komešaju pred zoru, a čovjek osjeća da će ga uskoro ugrijati sunce. Pa ako je i vrijeme oblačno, jasno se može razaznati dolazak zore. Sunce unese nadu, razvedri čovjeka, kuca u ljudsko srce kako bi ga probudilo. Upravo poput jutarnjega sunca, takav je dolazak Dana Gospodnjega. Prorok Malahija naviješta da će u Danu Gospodnjem ogranuti sunce pravde. Nije to bilo kakvo sunce, nego je to sunce pravde. Pravda koja je tako potrebna u svijetu postaje suncem koje razvedrava tminu noći. I ne bilo komu, nego onima koji se boje imena Božjega.
Prorok je započeo sa strahom u Imenu. Mnogi ga spominju, zazivaju, nesmotreno izgovaraju, a Malahija ga povezuje s pravdom. Možda čovjek danas prečesto i spominje Boga. Različiti su povodi spominjanja, no koliko u njima ima strahopoštovanja, koliki bi ga povezali sa željom pravednoga života, traganja za istinom, željom za praštanjem? Ime Božje nije magična lijepa riječ kojom se drugomu želi iskazati blagoslov. Nije spominjanje Boga neka ljudska želja da se dan ispuni duhovnošću. Zapisao je prorok Malahija: »Koji se imena moga bojite…« Pa nisu li takvi ljudi rijetki? Onaj tko svojim usnama izgovara samoga Stvoritelja, osjeća li u svojem srcu određeno strahopoštovanje dok su mu nebeske stvarnosti po riječima postale svakidašnjica? Koji se Imena boje, rijetki su. Da, izgovara se, ali strahopoštovanja je manje. Počesto čovjek za svaku sitnicu, svaku ljutnju ili nekakvo pusto isprazno nerazumijevanje na svoje usne stavlja Boga. A čemu? Samo da bi vlastiti hir umirio Bogom. Previše je u spominjanju Boga onih prizemnih ljudskih tlapnja da bi se samo sebi ugodilo. Odviše je želje za umirenjem vlastite savjesti negoli želje za stvarnim susretom s Bogom. Dan započinje zorom kada će se sva takva lažna spominjanja Imena razaznati. I zato nije bez razloga da je prorok povezao sunce s pravdom.
Sunce pravde Ivan Zlatousti rijetko je spominjao u svojim propovijedima. Simbolično ga je povezao s Crkvom i djelovanjem Duha Svetoga. U propovijedima Protiv anomejaca govori: »Mornari plove vodama koje možemo vidjeti, čuti i osjetiti. Iako tragaju za dobrima ovoga svijeta, oni neprestano drže svoje umove budnima. Moramo biti spremni na isti način na koji i oni to rade. Zasigurno je neoprezna osoba suočena s većim opasnostima, a trijezna je sigurnija. Ovaj naš brod nije izgrađen od drveta, već je čvrsto spojen s božanskim Pismom. Zvijezde na nebu nas ne vode na našem putu, ali sunce pravde upravlja našim brodom. Dok sjedimo za kormilom, ne čekamo udare vjetra. Čekamo blagi dah Duha.«
Kršćanin će razumjeti značenje sunca pravde u vlastitom životu. Ono otklanja svako pretvaranje. Ime samoga Boga ne će upotrebljavati u sebičnim prohtjevima, nego će pred sobom imati Boga kao osobu. Sunce će pravde ogranuti. I neka ograne nad svim kršćanima koji su svjesni težine svojega kršćanskoga života. Onima koji su držali do dostojanstva Božjega imena. To su svi koji se nisu ustručavali ustati na nepravdu, koji su ušli u goruće rasprave kako bi ostali vjerni kršćanskomu poslanju, kojima je poštenje bilo ispred bilo kakva naguravanja, koji se nisu hvalisali svojom vjerom, nego su je hrabro nosili dok su je drugi skrivali. Takvima će sunce pravde donijeti zdravlje u zrakama. Takvi razumiju što znači bojati se Imena, njima ne treba dodatnih tumačenja.
Vjera se ne prenosi pukim tlapnjama, nekakvim romantičarskim težnjama koje pjesnički mogu izlaziti iz ljudskih usta. Ona se prenosi svjedočenjem u strahopoštovanju, molitvom u obitelji, odgojem u neprijateljskoj atmosferi, zajedništvom u crkvi. Po tim malenim koracima raspoznaju se kršćani od onih kojima je na usnama Bog, a u srcu nedostatak ikakva poštovanja.
Gospodine, neka sunce pravde ograne u ljudskom životu po vjeri koja
se nadahnjuje na stvarnom nasljedovanju Isusa Krista koji je razlog
našega potpunoga strahopoštovanja za vijeke vjekova. Amen.
