Među nominiranim filmovima za Oscara našla su se dva europska filma, za odrasle francuski »Izgubio sam svoje tijelo« (»J’ai perdu mon corps«) i obiteljski španjolski s britanskom koprodukcijom »Klaus«. Potonji se potkraj 2019. godine pojavio na Netflixu, a dostupan je na internetu u Hrvatskoj.
Iako je prvi dugometražni animirani film španjolskoga redatelja Sergia Pablosa, koji ima dugogodišnji staž u američkim animacijskim kućama, »Klaus« je pravi biser, crtić kakav se poželjeti može i opetovano rado gledati, posebice u zimsko, blagdansko vrijeme. Nastao je ručnim crtežom i animacijom te je samo pri kraju uporabljeno posebno osvjetljenje koje daje dojam voluminoznosti i 3D efekta. Likovi su jako simpatični i osmišljeni u stilu najboljih prvotnih Disneyjevih dugometražnih crtića. Boje i tonovi u skladu su s predjelima koje prikazuju.
Sergio Pablos napisao je i izvrstan originalan scenarij, vrlo domišljat. Osmislio je kako je došlo do pisanja prvoga pisma Djedu Božićnjaku ili Djedu Mrazu te kako je nastala legenda o djedici iz Laponije s kočijom i sobovima, koji donosi božićne darove kroz dimnjak. Usto, pokazao je kako učinjeno nesebično dobro djelo potiče na stvaranje isto takvoga djela te kako se međusobna mržnja time može pretvoriti u iskreno prijateljstvo.
Riječ je o razmaženom bogatom mladiću Jasperu koji bi trebao naslijediti obiteljski posao kraljevskoga poštara, ali je toliko lijen da ga otac šalje na sjever, u nordijsko daleko selo s jedinom mogućnošću za povratak nakon što isporuči šest tisuća pisama.
Među posvađanim mještanima na kraju sela u šumi naišao je na šutljivoga, ali dobroga majstora izrade igračaka Klausa. Uspio ga je nagovoriti da zajedno poprave igračke djece iz sela te ih tako razvesele. Među djecom je i mala Laponka, pripadnica naroda Saami…
