Hrvatski nogometaš i nogometni trener Zlatko Cico Kranjčar preminuo je u Kliničkoj bolnici Merkur nakon kratke i teške bolesti u ponedjeljak 1. ožujka u 65. godini. Uz to što je bio vrsni nogometaš i trener te izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, Kranjčara je posebno resilo domoljublje, a dao je i svoj doprinos hrvatskoj kulturi. Manje je poznato da je on bio realizator ideje izrade kopije križa iz Farkašića, lika »Strijeljanoga Isusa«, koji je napravljen u posrebrenom bakru i od greda srušenih crkava u Hrvatskoj.
U razgovoru za Glas Koncila u listopadu 1993. o realizaciji ideje je rekao: »To je ideja jednog svećenika koju smo Stipe Beljan i ja prihvatili, jer mi imamo zajedničko poduzeće, a družili smo se dok sam još bio u Austriji. Pošli smo i od toga da nam 1991. godina ne smije pasti u zaborav, jer to je prekretnica hrvatske povijesti. A križ koji su vukovarski prognanici i ranjenici nosili na hodočašće Papi, s pet prostrijela i bez jedne ruke, simbol je stradanja hrvatskoga naroda. Ako se hrvatska događanja stave u kontekst povijesti, može se povući jedna paralela između stradanja izabranog Božjeg naroda i hrvatskoga pučanstva u ovom ratu. Oba su naroda Bogu vjerna i nikad nisu raskinula svoj savez s Bogom pa i unatoč nedaćama bivšeg komunističkog režima koji je pokušao iskorijeniti vjeru na ovom području, zaboravljajući da je to od Boga i da je to vječno. U ovom ratu, koji je nametnut Hrvatskoj, porušeno je više od 500 crkava, dakle isto kako je pucano na hrvatski narod, pucano je i na Boga, a to simbolizira i ovaj križ, pa nam je želja da ga svaki dom ima, da bude nazočan u svakoj obitelji, da donosi mir i neprestance obnavlja savez s Bogom koji nas je vodio u ovim teškim vremenima. Kad smo pristupili realizaciji te ideje, svećenici iz okupiranih područja, primjerice Ivan Hren koji je sada župnik u župi sv. Kvirina u Sisku, maksimalno su nam izišli ususret, a osobito mons. Juraj Jezerinac, pomoćni biskup zagrebački. Dizajn za križ dao nam je umjetnik Fabijan Tomić. Pokušat ćemo ga i marketinški oplemeniti tako da bi jedan dio prihoda išao za izgradnju porušenih crkava.«
Nadalje, kao trener koji je ujedno odgojitelj o religijskoj dimenziji odgoja, Kranjčar je istaknuo: »Još dok sam igrao u Dinamu svi su znali da sam vjernik. Zapravo, ta cijela generacija igrača bili su vjernici – čak smo nekada i skupno znali otići u crkvu. Jedino je uprava i vodstvo u to vrijeme bila većinski ateistička, ali nisu nam ništa prigovarali. Primjerice, danas kad sam trener ‘Segeste’, dva puta sam vodio sve igrače u crkvu. Jednostavno rekao sam da se nađemo ispred crkve pet minuta prije mise, i tako je bilo. (…) Ne mora značiti da moramo pobijediti ako smo bili na misi u crkvi. Pobijedi tko je bolji, ali poslije molitve igrač u igru ulazi rasterećen, opušten i lakše se koncentrira na igru.«
Prikaz preko cijelog zaslona
