Mirovine i druga mirovinska prava povećavaju se dva puta godišnje, i to od 1. siječnja i od 1. srpnja. Mediji su objavili da su donesene odluke o povećanju aktualne vrijednosti mirovine (AVM) za 2,46 posto počevši od 1. srpnja ove godine pa nova vrijednost mirovine za jednu godinu staža iznosi 71,53 kn, a to je istodobno i visina zajamčene najniže mirovine pripadajuće za jednu godinu mirovinskoga staža. Takvo povećanje, iako u skladu sa zakonskim propisima, nije u stvarnosti usklađivanje mirovinskih prava s porastom prosjeka plaća i troškova života, dakle nije pravo usklađivanje, što znači da će mirovine i dalje sve više zaostajati za plaćama, pa i najniže mirovine. Kako se velikomu broju umirovljenika umjesto njihove stvarne mirovine isplaćuje takva nešto veća svota kao zajamčena najniža mirovina, treba objasniti neke pojedinosti uspoređujući visine najnižih mirovina u pojedinim godinama, i upozoriti na nepravdu i nelogičnosti.
Najniža je mirovina uvedena prvim reformskim mirovinskim zakonom počevši od 1. siječnja 1999. Tada je visina najniže mirovine za jednu godinu mirovinskoga staža bila utvrđena u svoti od 34,08 kuna. Ako se to pomnoži sa 15 godina mirovinskoga staža (34,08 x 15 = 511,20), dobije se visina zajamčene starosne mirovine za 15 godina mirovinskoga staža, odnosno svota od 511,20 kn mjesečne mirovine. Za 20 godina mirovinskoga staža najniža mirovina bila je 681,60 kuna, a za 40 godina staža 1363 kune.
Najniža mirovina trebala je jamčiti određenu mirovinsku, ali i socijalnu sigurnost umirovljenicima. Nažalost takve najniže mirovine, iako imaju u sebi privid pravednosti i socijalne osjetljivosti, ne ostvaruju svoju svrhu. Bio je to neuspio pokušaj ispravljanja nepravda koje je unio ondašnji mirovinski zakon zajedno sa zakonom o radu koji su dopuštali nedisciplinu u plaćanju mirovinskih doprinosa i neisplatu barem minimalnih plaća. Bilo je to doba privatizacije prema načelu »zgrabi, drž, ne daj«.
Najnižom mirovinom pokušavalo se ublažiti socijalno nezadovoljstvo osiguranika, a najviše radnika, obrtnika, seljaka, samostalnih i drugih profesionalnih djelatnika, koji su tijekom Domovinskoga rata, ali i kasnije, bili prijavljivani na niske plaće, često bez plaća i bez uplaćivanih mirovinskih doprinosa. Ako se tomu pridoda i ukidanje prava na desetgodišnji prosjek, mirovine su se počele smanjivati, odnosno zaostajati za plaćama do ispod 40 posto. Tako su u zonu najnižih mirovina sve više upadali i osiguranici koji su tijekom svojega radnoga vijeka ostvarivali prosječne, pa čak i iznadprosječne plaće, ali sada bez desetgodišnjega prosjeka.
Ako usporedimo 1999. i 2021. godinu, dakle protek od 22 godine provedaba tzv. »reforma«, položaj korisnika najnižih mirovina nije poboljšan. Počevši od 1. srpnja 2021. vrijednost najniže mirovine za jednu godinu staža utvrđena u visini od 71,53 kn daje novu visinu najniže mirovine za 15 godina staža u svoti od 1072,95 kn. Za 20 godina staža najniža mirovina pripada u svoti od 1430,60 kuna, a za 40 godina staža u svoti od 2861,20 kuna mjesečno. U sva tri slučaja visine mirovina za 15, 20 i 40 godina mirovinskoga staža (rada, plaćanja doprinosa i poreza) ne jamči dostojan život u mirovini. Ta najniža mirovina nešto je viša od socijalne pomoći, koja iznosi 800 kuna.
Istodobno je počevši od 1. siječnja 2021. zakonom priznato pravo na »nacionalnu naknadu za starije osobe«, što je zapravo »nacionalna mirovina« u svoti od 800 kuna mjesečno. Hrvatski narod za takva nijansirana nazivlja ima uzrečicu »nije šija, nego vrat«. Ta se nacionalna mirovina priznaje hrvatskim državljanima starijima od 65 godina ako su neprekidno boravili u Hrvatskoj najmanje 20 godina prije podnošenja zahtjeva, i to svima bez uvjeta minimalnoga mirovinskoga staža od 15 godina, pa i onima koji nikada nisu radili u Hrvatskoj ni plaćali porez. Propisani su određeni uvjeti mirovinskoga cenzusa i nepostojanja određenih drugih prihoda, za koje se već unaprijed zna da će biti pokušaja izigravanja, a time i zloraba. Imovinu će potencijalni korisnici nacionalne mirovine prepisivati na potomke i rođake, a prijave boravaka bit će kao i kod izbora.
Mogući odgovori na te primjedbe bit će: »Vlast i lokalne zajednice u suradnji s policijom vršit će stroge kontrole i primijeniti kaznene propise.« Hoće li to biti jednako strogo kao i u slučaju korupcije u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kada je vođen sudski postupak protiv odgovorne osobe koja je lažnim podatcima u 40 slučajeva omogućila ostvarivanje mirovina u prekomjernim iznosima koji su pojedinačno iznosili i do 200 000 kuna (proračunska šteta)? Odgovorna je osoba vjerojatno pravomoćno osuđena te su time interes javnosti i medija zadovoljeni. Međutim, ništa se dalje ne piše niti se mediji zanimaju što je s odgovornošću onih koji su davali mito i je li se dogodio povratak nezakonito stečenih mirovina. Pravosuđe i tijela gonjenja trebali bi dosljednije provoditi zakone. S jedne strane zakidaju se radnici i umirovljenici, s druge strane razbacuje se s davanjem mirovinskih prava bez rada i osiguranja, a s treće strane opraštaju se zlorabe i nezakonitosti. Hrvatska nije tako bogata.
