Crkva u Hrvata doživjela je 18. lipnja 2008. milosni događaj – radi što bolje i učinkovitije skrbi za vjernike, imajući u vidu njihove pastoralne potrebe te nove društvene okolnosti, odlukom pape Benedikta XVI. ponovno je uspostavljena drevna Srijemska biskupija. Za njezina prvoga biskupa imenovan je mons. Đuro Gašparović, dotadašnji pomoćni biskup Đakovačko-srijemske biskupije. Prema Papinoj odluci srijemski je biskup postao član Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Beogradu. Bazilika sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici postala je katedrala, a biskupija je podijeljena na tri dekanata: Srijemsko-mitrovački, Petrovaradinski i Zemunski. Započelo se s ustrojstvom svih biskupijskih ustanova, izradom pastoralnih planova, personalnim rasporedom svećenstva i, uz ostalo, aktivnijim angažmanom u školskom vjeronauku.
Kada je i kako vjeronauk »ušao« u školske klupe u Republici Srbiji ponajbolje zna Blaž Zmaić, župnik u Irigu, začasni kanonik i povjerenik Srijemske biskupije za školski vjeronauk. Rođen je g. 1949. u Starim Perkovcima, gdje je završio prva četiri razreda osnovne škole, a ostale razrede u Donjim Andrijevcima. Nakon toga započeo je srednju poljoprivrednu, nastavio školu učenika u privredi, a maturirao u đakovačkom sjemeništu. Bogoslovni studij započeo je u Đakovu, a završio u Eichstättu u Njemačkoj. Za đakona je zaređen u Münchenu, a za svećenika u Đakovu. Bio je najprije kapelan u Bošnjacima i nakon toga imenovan je župnikom u župi Svih svetih u Irigu, gdje je sve do danas, punih 40 godina.
»Nakon pripremnih razgovora i susreta onodobnoga predsjednika Vlade Republike Srbije dr. Zorana Đinđića s patrijarhom Pavlom i Svetim arhijerejskim sinodom Srpske pravoslavne Crkve, kojemu su nazočili ministar prosvjete i sporta te ministar vjera, odlučeno je da treba izvršiti pripremu za uvođenje vjerske nastave. Svi predstavnici sedam ‘tradicionalnih’ vjerskih zajednica: Srpske pravoslavne Crkve, Islamske zajednice, Katoličke Crkve, Slovačke evangeličke Crkve, Evangeličke kršćanske Crkve, Reformirane kršćanske Crkve i Židovske zajednice, složili su se na sastanku 1. rujna 2001. s uvođenjem vjerske nastave u osnovnim i srednjim školama i taj se datum može smatrati početkom školskoga vjeronauka u Republici Srbiji. Bez nekakva isticanja, činjenica je da je Nastavni program katoličkoga vjeronauka za školsku godinu 2001./2002., koji je ostao sve do školske godine 2016./2017., poslužio kao temelj i drugim vjerskim zajednicama, što nam je više puta rečeno na našim zajedničkim sastancima. Subotička biskupija bila je promotor za katolički vjeronauk budući da je od svih (nad)biskupija na tom području imala najveći broj učenika i vjeroučitelja. U novoosnovanoj Komisiji za vjersku nastavu katoličku je stranu predstavljao subotički svećenik Andrija Kopilović, a danas je to župnik župe Presvetoga Trojstva u Somboru Josip Pekanović. Članom te komisije postao sam i ja kao koordinator za Srijemsku biskupiju imenovan od biskupa Gašparovića. Osim te Komisije za vjersku nastavu, g. 2006. ustanovljeno je i Vijeće za katehizaciju Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda kojemu predsjeda beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar. On me je imenovao članom toga vijeća, u kojem su još po jedan svećenik iz drugih biskupija i grkokatoličkoga egzarhata te po jedan vjeroučitelj. Kao koordinator, već niz godina sastavljam popis vjeroučitelja za svaku školsku godinu i šaljem na odobrenje u Ministarstvo prosvjete i nauke te sudjelujem na sastancima spomenutih tijela u Beogradu. Povremeno organiziram i vodim susrete vjeroučitelja naše biskupije«, rekao je povjerenik Zmaić.
Svakako je zanimljivo čuti kakvi su bili početci školskoga vjeronauka u Srijemskoj biskupiji. »Školske godine 2001./2002. započeli smo s petoricom vjeroučitelja. Bili su to svećenici Marko Loš, Jozo Duspara, Dinko Kalmar, Petar Šokčević i moja malenkost, koji su predavali u osnovnim školama u Irigu, Nikincima, Sotu, Golubincima i Rumi te u srednjim školama u Rumi i Srijemskoj Mitrovici. Sljedeće godine krenulo se i u Hrtkovcima, Beški, Novom Slankamenu i Petrovaradinu. Školske godine 2002./2003. u školski je vjeronauk bilo uključeno jedanaest svećenika, a pohađao ga je 281 učenik, 203 osnovnoškolca i 78 srednjoškolaca. Polako se uključuju i vjeroučitelji laici, tako da je u školskoj godini 2007./2008. bilo sedam vjeroučitelja svećenika i osam laika. Te je godine bio i najveći broj katoličkih vjeroučenika u školama na području naše biskupije – 672, od kojih je 575 osnovnoškolaca i 97 srednjoškolaca. Vjeronauk se počeo održavati i u Srijemskim Karlovcima, a od ukupnoga broja najbrojniji vjeroučenici bili su i još uvijek jesu u Srijemskoj Mitrovici. Za vjeroučitelje laike tražilo se završeni teološki fakultet ili katehetski institut te mandat od biskupa. Koristimo se udžbenicima za šest razreda osnovne škole i prvi srednje, koji odobrava Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, a izdaje Zavod za udžbenike Beograd. Ostali su u pripremi i dotad se služimo udžbenicima iz Hrvatske.«
Da ne bude riječi samo o »visokoj« državnoj i biskupijskoj razini, župnik Zmaić progovara o vlastitoj situaciji vjeroučitelja u školi: »Od prvoga dana predajem u dvije osnovne škole u Irigu i filijali u Vrdniku te u područnoj četverogodišnjoj školi u filijali u Šatrincima. Predajem također i u Srednjoj stručnoj školi u Irigu od njezina osnutka g. 2009. Kao i u drugim srijemskim mjestima, broj se vjeroučenika svake godine smanjivao pa sam od sveukupno 73 učenika školske godine 2009./2010. protekle godine imao ukupno 45 učenika, u osnovnim 41, a u srednjoj četvero. Moram istaknuti izvanredno dobru suradnju sa sva četiri dosadašnja ravnatelja osnovne škole u Irigu, posebice sa sadašnjom ravnateljicom dr. Sanjom Nikolić i jednako tako s direktoricom srednje škole Izidorom Birinji. Na zamolbu ravnatelja škola često sam sponzor raznih proslava kao što su dan škole, đak generacije i dr., a redovito sudjelujem i na proslavi mature osmaša. Na slavlju prve pričesti uz djecu nazoči i njihov učitelj. Redovito sudjelujem u svim školskim sjednicama nastavničkoga kolegija i redovito sam svake godine nazočan na školskoj slavi sv. Save 27. siječnja, a u šk. god. 2008./2009., na prijedlog nastavnika, predložen sam čak za kuma školske slave u Vrdniku i kao takav sam se obratio svima nazočnima. Možda je i to bio razlog da je školu posjetio i naš srijemski biskup.«
Sadašnje se stanje nužno naslanja na prethodne podatke:
»Taj se broj, nažalost, svake godine smanjivao, i vjeroučenika i vjeroučitelja, tako da sam krajem lipnja ove godine dostavio mjerodavnomu ministarstvu novi popis vjeroučitelja za sljedeću godinu u kojoj su samo četiri svećenika i tri laika. Razlozi su višestruki: općenito je manje djece, a kod nas je i problem mješovitoga braka jer onda dijete uglavnom ne ide ni na katolički ni na pravoslavni vjeronauk, nego radi ‘mira’ u kući odabire alternativni građanski odgoj.
Godine 2019. slavilo se 18 godina od ponovnoga vraćanja vjeronauka u škole, kao njegova ‘punoljetnost’. U toj je godini u Republici Srbiji 55,2 % svih učenika u školama, tj. 433 490 učenika pohađalo vjeronauk: 385 854 pravoslavni, 30 059 islamski, 15 741 katolički, 530 reformatski i 393 evangelički. Budući da djeca na župnoj katehezi uglavnom sudjeluju tijekom priprave za sakramente pričesti i krizme, upravo zato smatram da treba dobro iskoristiti sat u školi na koji imamo pravo. Istina, katolički je vjeronauk u školama mnogo puta potiskivan, ali za njegovu se ‘punopravnost’ treba boriti. Pitanje je i dolaska na nedjeljnu misu, jer pravoslavni slabo pohađaju liturgije, a mi smo manjina. Nije zgorega spomenuti da status vjeroučitelja još uvijek nije riješen, npr. g. 2003. primili smo, samo jednom, radnu knjižicu koja je brzo bila ukinuta.
No problem je i sa svećenicima. Oni koji dolaze iz Republike Hrvatske a ovdje su dulje vrijeme i nisu stekli srpsko državljanstvo, zapravo dvojno, takvih je pet svećenika, ne mogu raditi u školama. Inače je teška naša ‘pokrivenost’ svih mjesta jer Srijemska biskupija službeno ima 29 župa i 48 filijala, ili, bolje rečeno, mjesta gdje možda ima kojega katolika ili se vodi na popisu kao katolik, ali aktivno je pokrivenih 14 filijala. Ako se tomu pridoda činjenica da je u pastoralu samo 15 svećenika od kojih su trojica već u godinama, ja najstariji sa 72 g., onda je jasna naša nimalo ružičasta situacija. Treba priznati da nekim svećenicima nedostaje motivacije i kreativnosti, što je donekle ljudski i razumljivo kada se prisjetimo svega što smo proživljavali s našim vjernicima ne tako davnih godina, od prisilnoga iseljavanja, masovnoga odlaženja, raznovrsnih pritisaka i sl. Treba spomenuti i sadašnje vrijeme pandemije, kada je sve drukčije nego što je bilo. No da ne bi opis školskoga vjeronauka u Srijemskoj biskupiji završio crnim tonovima, podsjećam sve katolike koji žive na ovom prostoru i čitatelje ‘Glasa Koncila’ na vijest o susretu vjeroučitelja g. 2009. naslovljenu: ‘Ne bojte se teškoća’.«
