Tijekom prvoga i drugoga kvartala ove godine Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar« – Područni centar Osijek i Udruga hrvatskih domoljuba koja je proistekla iz Domovinskoga rata proveli su istraživanje na sedam od ukupno sedamnaest sastavnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Rezultate komentira povjesničar prof. ddr. Miljenko Brekalo, voditelj Područnoga centra Osijek Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«. »Udruga je odradila tehničke aspekte istraživanja, a Institut je znanstveno obradio prikupljene podatke. Istraživanje je provedeno među studentima preddiplomskoga studija. Istraživanju je pristupio 1091 student temeljem ankete koja je imala trideset grupa pitanja, a svaka je grupa imala šest potpitanja«, kaže ddr. Brekalo.
»Studenti su autonomno proučili ponuđene odgovore, među kojima je samo jedan bio ispravan. Osnovi je cilj istraživanja bio da se dođe do kvalitativnih spoznaja o esencijalnim spoznanjima studentske populacije o društveno-političkom uređenju SFRJ, velikosrpskoj ideji na prostoru SFRJ odnosno Republike Hrvatske, uzrocima Domovinskoga rata, ulozi JNA u velikosrpskom projektu, nastanku neovisne i suverene Republike Hrvatske. Istraživanje je pokazalo da 70 posto studentske populacije nije upoznato kakvo je društveno-političko uređenje vladalo u SFRJ, kakav je bio politički (stranački) ustroj, kakva je bila rukovodna kadrovska nomenklatura, s posebnim osvrtom na Jugoslavensku narodnu armiju i represivni aparat na saveznoj odnosno republičkoj razini itd.«
»Od ukupnoga broja anketiranih studenata 764 studenta ispravno su odgovorila da je u SFRJ vladao jednopartijski sustav na čelu sa Savezom komunista Jugoslavije, odnosno republičkim organizacijama navedene partije. Bez odgovora na to pitanje bila su dva studenta, 114 ih je odgovorilo da je na političkoj sceni bio demokratski pluralizam, 22 studenta dala su odgovor demokratski rojalizam, a 76 ih je odgovorilo da je vladao monarhistički totalitarizam. Dakle, trideset posto studenata nema elementarna znanja o političkom sustavu u bivšoj SFRJ, što je poražavajući podatak o esencijalnim znanjima iz novije nacionalne povijesti.«
Kakvu ispitanici imaju percepciju i poimanje agresije na Hrvatsku te tko je po njihovu mišljenju započeo agresiju na hrvatski narod? »Ispitanici su nedvojbeno u anketi naveli da su Domovinski rat započele srpske paravojne formacije potpomognute logistički i ljudstvom od JNA. Međutim, na pitanje kakvoga je karaktera bio Domovinski rat prisutno je veliko nepoznavanje. Tri ispitanika bila su bez odgovora, 119 je navelo građanski rat, 312 narodnooslobodilački rat, 91 međunarodni sukob, 34 osobe nisu ništa navele, a samo je 532 studenata ili 48,8 posto njih točno odgovorilo da se radilo o obrambenom ratu. Više od 50 posto studentske populacije nije znalo odgovoriti gdje su zapadne granice tzv. velike Srbije. Osam ih je bilo bez odgovora, 296 ih je odgovorilo: na liniji Virovitica – Pakrac – Sisak – Knin, 181: na liniji Virovitica – Sisak – Knin – Split, 25: nije bilo nikakvoga plana zauzimanja hrvatskoga državnoga teritorija, 71 ispitanik ništa nije naveo, a 500 je točno odgovorilo: na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag. Na pitanje što je bilo s oružjem Teritorijalne obrane Republike Hrvatske također je prisutno vrlo veliko nepoznavanje povijesnih činjenica. Bez odgovora je bilo 16 studenata, 268 je odgovorilo: oružje je podijeljeno hrvatskim dragovoljcima, Zboru narodne garde i hrvatskoj policiji, 170 njih: preseljeno je u Republiku Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, 419: podijeljeno je velikim dijelom od strane JNA pobunjenim Srbima, 137: uništeno, a 81 student je odgovorio: ništa od navedenoga.«
Koliko je anketiranima poznato stradanje u obrani hrvatskoga prostora i temelja državnosti? »Hrvatska je prije Domovinskoga rata imala svoju državnost, ali je tijekom njega stekla svoju državnu samostalnost i međunarodno priznanje znatnoga broja država u prvoj polovici 1992. godine, 22. svibnja iste godine zajedno s Bosnom i Hercegovinom i Slovenijom primljena je u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda, postala je 178. punopravna članica. Istodobno s prijemom, u New Yorku na East Riveru, ispred zgrade Ujedinjenih naroda, izvješena je hrvatska državna zastava. Naime, činjenica državnosti većini studenata poznata je na načelnoj razini, ali konkretnija znanja vrlo su reducirana, slabo je poznat činjenični kontekst državnoga osamostaljenja, međunarodnoga priznanja, a najmanja su znanja o Domovinskom ratu, ratnim stradanjima, demografskim i gospodarskim gubitcima. Svima je poznata simbolika Vukovara, grada heroja, ali vrlo malo znaju o ratnim zločinima diljem Hrvatske, npr. u Škabrnji, Voćinu, Četekovcu, Čojlugu, Balincima, Humu itd.«
Nakon analize odgovora anketiranih nešto bi trebalo učiniti u odgojno-obrazovnom sustavu. Koliko je taj sustav propustan kad se govori o vrjednovanju Domovinskoga rata? »Danas kada se analizira obrazovna i znanstvena politika u Hrvatskoj, sa žaljenjem moram konstatirati da se preferiraju STEM područja. Taj pojam dolazi iz engleskoga jezika u akronim je od početnih slova četiriju područja. To su: science, technology, engineering i mathematics. Namjerno ili nenamjerno u drugi se plan stavljaju humanističke i društvene znanosti koje su, po meni, najznačajnije za svako društvo kada je u pitanju nacionalna i državna opstojnost. Naime, većina proračunskoga novca u znanosti usmjerena je prema istraživačkim projektima iz STEM područja, znatno manji dio je alociran prema društvenim i humanističkim znanostima koje bi se intenzivnije trebale baviti nastankom i ustrojem hrvatske države. Po meni, obligatno bi trebalo uvesti na dodiplomske studije određenih društvenih i humanistički fakulteta dva kolegija, to su Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat. Sve ozbiljne svjetske države tomu pridaju važnost, npr. obrazovni programi SAD-a, Izraela, Francuske, Ujedinjenoga Kraljevstva, Rusije i drugih razvijenih i nacionalno svjesnih društava. In fine, moram sa žaljenjem konstatirati da je velikoj većini anketiranih studenata nepoznata Deklaracija o Domovinskom ratu koju je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnoga sabora 17. listopada 2000. Tijekom školovanja i studiranja većinu nitko nije upoznao s njezinim postojanjem.«
O tome može li se iz ankete vidjeti da je potrebna lustracija u hrvatskom društvu, što o njoj misli studentska populacija, ddr. Brekalo navodi: »To pitanje nije bilo dio ankete, ali iznijet ću svoje mišljenje i o njemu. Kao što je poznato, lustracija je ekskomuniciranje iz političkoga i javnoga života suspektnih osoba koje su bile u funkciji totalitarnih režima, odnosno njihovih represivnih aparata, osobito tajnih civilnih i vojni služba. U pojedinim zemljama istočnoga bloka provedena je lustracija na temelju tajnih policijskih/sigurnosnih dosjea, osobito su u tome učinkovite bile Republika Češka i Savezna Republika Njemačka nakon ujedinjenja. Te su dvije zemlje donijele zakonski okvir na temelju kojega su održali javna suđenja bivšim agentima i konfidentima sigurnosno-represivnoga aparata, osobito su na udaru bili pripadnici i rezidenti Stasija s područja nekadašnjega DDR-a i StB-a bivše Čehoslovačke. U Njemačkoj je lustracija provedena u skladu s općim normama definiranim u sporazumu o ujedinjenju, ekskomunicirani su svi pripadnici i doušnici Stasija iz javnoga života, njima je trajno zabranjen rad u svim javnim službama. Češka se također vrlo rezolutno postavila prema pripadnicima StB-a i njihovim konfidentima, svi prokazani ostali su bez posla u javnom sektoru.
Hrvatska zakonodavna vlast nikada nije donijela pravni okvir na temelju kojega bi se bivši pripadnici KOS-a JNA i Službe državne sigurnosti ekskomunicirali iz javnoga života. Određen broj njih uključio se u razne oblike vlasti. Smatram da u Hrvatskoj nikada ne će biti provedena lustracija, a osnovni razlog nalazi se u činjenici da određene strukture bivšega sustava kontroliraju demokratske i zakonodavne procese u Hrvatskoj. Naime, jedini konkretni zakonodavni prijedlog dolazio je iz redova Hrvatske stranke prava, ali bilo je to prije dvadeset godina. Danas za to nema političke volje i snage u hrvatskom društvu opterećenu umjetnim političkim podjelama koje generiraju pripadnici starih struktura kako bi od sebe otklonili fokus javnosti. Hrvatsku vlast neopravdano prozivaju za loše pravne i demokratske standarde. Znatnomu broju studentske populacije nije jasan pojam lustracije i što se pod njim podrazumijeva. Drugim riječima, nema izgrađeno vrijednosno stajalište prema pripadnicima bivšega totalitarističkoga i represivnoga sustava SFRJ koji je u znatnoj mjeri bio u funkciji velikosrpske politike, što je vidljivo iz kadrovske strukture KOS-a i Službe državne sigurnosti.
Uz ostalo ddr. Brekalo komentirao je i nacionalne manjine. »Nacionalne manjine u svim suvremenim državama imaju posebnu zaštitu i skrb, to je jedna od značajnijih civilizacijskih tekovina demokratskih društava, kojima pripada i Hrvatska. No nacionalne manjine nigdje nisu predmet političke trgovine i dobivanja nepripadajućih političkih koncesija. Pozitivna legislativa Hrvatske nacionalnim manjinama osigurava najviše demokratske i zakonodavne standarde. Međutim, vrlo često pripadnici pojedinih nacionalnih manjina pribjegavaju raznim oblicima političkih pritisaka, koji su produkt partikularnih interesa pojedinaca koji su napravili etno-business. Dobivena financijska sredstva iz državnoga proračuna vrlo često ne budu alocirana prema rješavanju socijalnih programa pripadnika njihove manjinske nacionalne skupine, nego kroz razne oblike političke aktivnosti završe u privatnim džepovima navedene političke kaste. Ta politička praksa nije dobra za hrvatsko društvo koje ima najviše demokratske standarde zagarantirane Ustavom i drugim zakonima koji se skrbe o demokratskim procesima i nacionalnim manjinama u hrvatskom društvu.«
