– Debeli, heeej, pa crveniji si neg’ mi koji smo haklali nogač? – Dankec, u ime sviju nas za stolom, iskreno je iznenađen pojavom našeg zakašnjelog pajdaša. – Pa gdje si dosad?
– Mpf… nigdi… – i ljutito i snuždeno otpovrne Debeli.
– Pa nisi valjda tak prost da si došel samo na treće pivsko poluvrijeme, s gledanjem »Dinamova« ulaska u Ligu prvaka? – Franc sudi po sebi. – Hej, dečki, a možda Debeli dolazi s mora, možda se posunčal u solariju…
– Mrmljpff… Dolazim s parkinga – nevoljko procijedi.
– S parkinga?!? I kaj, probal si glavu sparkat pod haubu??
– Ma kaj, ogrebal sam tipa, ono kak da ga je manekenka z malim noktićem… – otvori Debeli dušu, držeći se za crveni obraz. – A frajer se izbečil pa me prvo pita: »Jesi Rom? Jesi Srbin?«… Ja mu velim: »Nisam. Nisam.« A onda me on ispljuskal kak me nitko ni još od kratkih hlača, kad sam susedu Lovri ilegalno obral trešnju. Još mi zvoni kak me »isfliskal«, a stisnul mi je i dva »hrgovića« pod rebra…
– Daaaj, ne vjerujem! – zinuh.
– Je, čovik je pošteno provjerio – nastavi Stipe i prije no što sam začepio – jer da je Debeli kaza »jesam«, onda bi tip dvaput razmislija prije nego mu stisne dvi triske. Da ne bi osta bez posla ili dobi koji misec pržuna, zatvora. Tako to ide, moraš znat tučeš li koju manjinu ili obična Rvata. Ha, idi ga tuži, reci da si gej, to te nije pita…
– Ma ne, ja ne kužim kako to da ti nisi prvi »potegnul«? – poznajem ja mog prijatelja kad mu vrela krv nahrupi u glavu.
– Oho, dečki, ste čuli tko ga huška na šamaranje? – diže glas i Boris. – Naš vjernik Vilko, desno krilo!
– Kakvo krilo? – buni se centarhalf u meni.
– Pa desno političko krilo Crkve! Zar nisi čitao intervju s lokalnim poglavicom lokalnih manjinaca koji u sumnjivim lokalima veličaju Dražu, Radovana, Ratka i kapetana Dragana? Ne možete vi njega zavarati da vaša Crkva leti samo na krilima Duha Svetoga kad zna on da ima i ono ekstremno desno, da ne velim ustaško, krilo koje baš na silu želi obnoviti onu propalu hrvatsku državu, tako da nam i ova nova postane »propalica«.
– Hajd’ ne lupetaj, i ti i »ustaše«! – Toma me zamijeni. – Previše nam je i ova udbaška Hrvatska, gdje bi stala još i ustaška?!
– Osim toga, u tom Uzdolju, u napadu u tom lokalu, je li itko dosad uhićen, prepoznat? Ti »fantomi«, došli s pet auta, a nitko ni jedne tablice nije vidio? – retorički se pitam.
– A možda su to »Grobari« došli mlatit »Delije«? – širi Franc teorije zavjere. – Pa oni su prototip za navijačko »divljačenje«, oni su se međusobno tukli još u onoj državi, dok smo mi »dinamovci« dolazili skup’ s »hajdukovcima« na njihove ili naše tekme protiv »bratskih« beogradskih klubova, da zagrljeni zaorimo: »Šalove u ruke, zapjevajmo svi…«! Ma, pa i ove današnje tučnjave »Boysa« i »Torcide« valjda su nam »Delije« i »Grobari« ostavili u nasljeđe, skup’ s cajkama…
– Samo da ne bude opet neki novi neriješeni slučaj, neka »svastika 2«…
– Ma što »dva«?!? – skoro me proguta Toma. – Sto! Pa to je sve samo nastavak blockbustera, serijala ili kako se to zove kad nastavcima istog filma nema kraja! »Fantomi iz Uzdolja«, »Povratak svastike«… Sam biraj naslov ovog nastavka rušenja Hrvatske!
