Svaki je crkveni dokument dobrim dijelom odraz svojega vremena. No neki od njih su, ne prestajući biti odraz svoga vremena, toliko »dalekovidni« da s godinama, neki čak i s desetljećima, ne prestaju biti aktualni. Nedavno su, na izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije početkom lipnja, hrvatski biskupi pozvali na čitanje jednoga razmjerno staroga dokumenta, pastoralnih smjernica za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj, pod naslovom »Za život svijeta«. Dokument je objavljen 2012. godine u nakladi Glasa Koncila.
Nevjerojatno koliko se toga promijenilo u Crkvi i u svijetu za devet godina. Prije svega, tu je čitav pontifikat pape Franje. Tu je nadalje – i dalje na tragu iznošenja najnužnijega – proces sekularizacije koji je u Europi općenito napredovao, u nekim zemljama čak i strjelovitom brzinom. U svakom slučaju godine koje su prošle potvrdile su temeljnu vodilju hrvatskih biskupa iz 2012. godine. »Crkva je u svakom vremenu i na svakom mjestu pozvana ostvarivati poziv svoga božanskog Utemeljitelja: ‘Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju!’ (Mk 16,15). Već je prošlo dvije tisuće godina otkad je ona primila taj poziv, ali on u njoj, unatoč tako dugom vremenskom razmaku, i na počecima 21. stoljeća s nesmanjenim intenzitetom odzvanja, kako u srcima zaređenih službenika – biskupa, prezbitera i đakona, tako i u srcima vjernika laika, koji su njezini najbrojniji članovi«, poručili su biskupi na početku dokumenta. U uvodu su bili još eksplicitniji: »Kao i sve tradicionalne kršćanske zemlje, tako i Hrvatsku pogađa sve veća sekularizacija. Na nju treba odgovoriti novom evangelizacijom, radi čijeg je uspješnijeg provođenja Sveti Otac nedavno osnovao posebno tijelo, nazvano Vijeće za promicanje nove evangelizacije.«
Od tada do danas Papinsko je vijeće za promicanje nove evangelizacije, koje je osnovao Benedikt XVI., samo dio opće misijske mobilizacije Crkve koju je u svojoj programskoj apostolskoj pobudnici »Evangelii gaudium« zacrtao papa Franjo. Dokument biskupa očito je naslutio »vibracije« koje je kasnije sadašnji Papa prepoznao kao prvotnu zadaću Crkve. Isto bi se moglo reći za odnos između teološkoga dijela pastoralnih smjernica »Za život svijeta«, gdje hrvatski biskupi djelovanje vjernika laika u svijetu izvode iz općega poziva svih Kristovih učenika na svetost, i apostolske pobudnice pape Franje »Gaudete et exultate«.
No što su prije svega željeli hrvatski biskupi kad su pozvali na čitanje dokumenta od prije devet godina? Prije poziva na čitanje u priopćenju o izvanrednom zasjedanju poručili su sljedeće: »U radnom dijelu zasjedanja biskupi su razgovarali o organiziranom djelovanju laikata preko udruga, pokreta i zajednica. Istaknuto je da crkveni dokumenti potiču vjernike laike na djelovanje u suvremenom društvu preko vjerničkih udruga te podupiru različite oblike njihova djelovanja uz poticaj da se udruživanjima aktivno uključe u društveni život kako bi dali doprinos kulturnomu, gospodarskomu, društvenomu i političkomu životu zajednice kojoj pripadaju. Katolički laikat, neovisno o svojoj autonomnosti u području djelovanja, ima velik evangelizacijsko-pastoralni potencijal, koji bi trebalo usmjeravati i dodatno osnažiti međusobnim umrežavanjem.«
Kad govore o poslanju vjernika laika, biskupi u dokumentu rabe dva pojma: suodgovornost i suradnja. Kad govore o suodgovornosti, govore upravo o pozivu i dužnosti baš svih krštenika da promiču poruku evanđelje i Crkve u svijetu kao prvenstvenom području djelovanja vjernika laika. Izraz suradnja – misli se na suradnju sa zaređenim službenicima – naprotiv rabe kad govore o mogućnosti da se vjernicima laicima povjere službe i dužnosti izravnoga naviještanja koje su ili po sebi vlastite zaređenim službenicima ili se odnose na unutarnji život crkvene zajednice (katehete, vjeroučitelji, akoliti, čitači, ministranti…).
Zbog nekih negativnih pojava do kojih je došlo u nekim (poglavito) zapadnim zemljama važno je istaknuti da dokument ustraje na poštovanju različitih zadaća i kompetencija pastira i zaređenih službenika na jednoj i vjernika laika na drugoj strani, ustrajući na jedinstvu u istoj vjeri i istom temeljnom cilju Crkve. »U ovom našem vremenu, a toga je bilo i u prijašnjim vremenima, prijeti opasnost da se kao ‘vjernik’ bude aktivan bez žive povezanosti s Kristom ili pak izvan, pa čak i protiv crkvenog zajedništva, a nerijetko i bez jednog i drugog. Zato je potrebno bdjeti, kako bismo se mogli odlučno suprotstaviti takvim kušnjama i opasnostima koje nas – odvojene od Krista koji je trs i Crkve koja je Božji vinograd – mogu lako pretvoriti u suhe i neplodne mladice«, stoji među ostalim u dokumentu.
Nema sumnje da središte dokumenta čine treće i četvrto poglavlje. U trećem se opširno opisuju »specifična područja suodgovornosti vjernika laika u poslanju Crkve«, područja na kojima se bez laika ne može: ljudska osoba i njezina prava (tu spada i pravo na život od začeća do naravne smrti); obitelj kao životna stanica društva (opet svojevrsna uvertira u »Amoris laetitia« pape Franje); ljudski rad; opće dobro; istina, sloboda i pravednost kao temeljne vrijednosti društvenoga života; gospodarski život; politička zajednica; međunarodna zajednica; očuvanje okoliša; promicanje mira. Ne treba posebno ni isticati da su i te teme, gledano s današnje perspektive, pronašle svoju potvrdu u enciklikama pape Franje »Laudato si’« i »Fratelli tutti«.
Četvrto pak poglavlje vrlo iscrpno i diferencirano govori o tome kako ostvarivati suodgovornost. Ona se promatra pod dva vida: afirmativni (afirmacija pozitivnih vrjednota koje su ovdje tek nabrojene, sprječavanje da ne dođe do društvenih devijacija) i korektivni (upozoravanje na devijacije, po mogućnosti njihovo ispravljanje). Oba se vida ostvaruju na više razina: započinju s osobnom i obiteljskom razinom, a prije ili kasnije se nameće potreba za udruživanjem. Kad je riječ, primjerice, o korektivnoj odgovornosti, dokument u br. 81 govori o četiri razine udruživanja: »Svakodnevno djelovanje na osobnoj i obiteljskoj razini; ad hoc pridruživanje inicijativama pokrenutim od strane katoličkih udruga, pokreta i zajednica, kao i crkvene hijerarhije; organizirano djelovanje u okviru laičkih društava (udruga, pokreta i zajednica) te organizirano i kontinuirano djelovanje u okviru mreže katoličkih laika…«
Tek je za ilustraciju ovdje moguće navesti nekoliko redaka iz četvrtoga poglavlja dokumenta, br. 90 i 91. »Vjernici laici u onoj će se mjeri uspjeti uključiti u suvremene društvene tokove i događanja u kojoj shvate bit demokratskoga društva i odnosa u njemu te ukoliko se uspiju stvarno osloboditi pasivnosti koja im je bila nametnuta u prijašnjim nedemokratskim režimima«, kaže se u dokumentu.