Zahvaljujući svomu bogatomu duhovnomu iskustvu kao monah i svećenik, Jeronim je rado savjetovao mlađe kolege kako ispravno živjeti i vršiti svoju svećeničku službu. Stalo mu je bilo da svećenici budu krjeposni i cjeloviti ljudi na dobru glasu koji nesputano vrše Kristovo poslanje u narodu Božjem. Konkretan primjer njegove skrbi o svećeničkoj duhovnoj izgradnji bilo je pismo svećeniku Nepocijanu, nećaku njegova prijatelja Heliodora. Jeronim se poziva na dostojanstvo svećeničke službe koje izvire iz naziva klerik koji se rabio za crkvene službenike: »Klerik, dakle, koji služi Kristovoj Crkvi neka najprije protumači svoj naziv, i kad istakne definiciju svoga imena, neka se potrudi biti što to ime kaže. Ako pak grčka riječ ‘kleros’ znači baština, zbog toga se naziva klericima službenike Crkve, bilo da su oni baština Gospodinova, bilo da imaju Gospodina za svoju baštinu, to jest za svoj dio. A ako je dio Gospodnji, ili čiji je dio Gospodin, treba se pokazati takav, kako će i sam imati Gospodina, i Gospodin imati njega.
Tko ima Gospodina i govori s prorokom: ‘Gospodin je dio moj’, ne može imati ništa izvan Gospodina. Ako li ima što drugo osim Gospodina, Gospodin ne će biti dio njegov. Na primjer: ako ima zlata, srebra, nepokretnih dobara, svakojakoga pokućstva, uz takve dijelove Gospodin ne će htjeti da bude njegov dio. Ako sam ja dio Gospodinov i njegova baština, ne primam dijela među ostalim plemenima, nego kao levit i svećenik živim o desetini, i služeći oltaru hranim se od oltarskih prinosa, kad imam hranu i odjeću, ovim ću biti zadovoljan, i gol ću slijediti goli križ.«
Jeronim poziva svećenike na posvemašnju skromnost i evanđeosko siromaštvo, ali ne samo iz asketskih razloga kao da bi nešto značilo po sebi odricanje od zemaljskih dobara. Naprotiv, Jeronim daje savjet Nepocijanu jer zna da će siromaštvom pokazati svoju vjerodostojnost kao svećenik te će živeći neopterećeno i nenavezano na zemaljska dobra, moći potpuno pripadati Bogu.
Osim toga, svećenik koji živi dosljedno glede zemaljskih dobara moći će očuvati i dobar glas. Nitko ga ne će moći sumnjičiti ni optuživati da je išao u svećeničku službu da bi se obogatio i živio lagodno na račun svoje službe. »Stoga te molim i više puta ponavljajući opominjem te da ne misliš da je služba klerika kao prijašnja dvorska služba, to jest da ne tražiš svjetovne dobiti vojujući za Krista, i ne budeš imućniji nego kad si postao klerik, pa da ti se reče: ‘Od njihova dijela ne će im biti koristi.’«
