Hren (lat. Armoracia rusticana) upotrebljava se kao začin i prilog jelima, ali od davnina u pučkoj se medicini rabi kao učinkovit lijek. Izrazita ljutina koja je osnovna karakteristika korijena hrena njegov je najljekovitiji sastojak. Ѕресіfіčаn lјut mіrіѕ і оkuѕ роtјеčе оd glikozida sіnigrіnа. On »otvara« sinuse i pridonosi uklanjanju izlučivanja sluzi u njima, a inhalacija tim korijenom pomaže i u ublažavanju raznih drugih dišnih problema. Hren sadrži vrlo ljekovite sastojke izotiocijanate, kao i brojne druge sastojke poput kumаrіna, fеnоla, еtеrіčnоga ulјa, аѕраrgіna, реrоkѕіdаze, ѕmоle, škrоba і ѕаhаrіda. Alil izotiocijanat koji sadrži hren u suvremenoj je znanosti istraživan zbog svojega antibiotskoga i antikancerogenoga djelovanja (u jetrima, debelom i tankom crijevu, jednjaku i mjehuru), a smatra se i prirodnim konzervansom jer sprječava rast štetnih bakterija u hrani. Osim antibakterijskih, izotiocijanat posjeduje i antiprotozoalne i antifungalne aktivnosti čiji se mehanizmi djelovanja također istražuju. Osim toga, hren potiče probavu, poboljšava cirkulaciju i izlučivanje mokraće, pomaže kod reume i podiže prirodni imunitet.
- U narodnoj medicini sirup od ribanoga hrena s medom, propolisom i sjemenom anisa preporučuje se kao jedan od izvrsnih prirodnih sirupa za liječenje bolesti dišnih putova i dobar lijek protiv gripe.
- Svježe naribani hren stavljen na ubod insekata (pčele, ose i slično) brzo odstranjuje bol ako je izvađen žalac.
- Oblog od svježe naribana hrena upotrebljava se protiv reumatskih bolova, bolnih i ukočenih mišića i zglobova, bolova kod išijasa. No oblog treba ukloniti kad se osjeti žarenje jer hren može na koži izazvati plikove i opekline. Zbog toga se koža može i prije i nakon stavljanja obloga namazati maslinovim uljem zbog zaštite.
- Hren treba upotrebljavati pažljivo jer u prevelikim količinama može izazvati povraćanje i proljev.
- Hren se ne preporučuje djeci i osobama koje imaju čir na želudcu, upalne bolesti crijeva i poremećaj rada štitnjače.
