Najveća katolička Crkva bizantskoga obreda Ukrajinska je grkokatolička Crkva, čije zajedništvo s Rimom počinje 1596. kada su kijevski metropolit i većina ukrajinskih crkvenih poglavara potpisali dokument o sjedinjenju s Rimom, poznat kao Brestska crkvena unija. Danas Crkvu koja okuplja oko 6 milijuna vjernika vodi kijevski nadbiskup Svjatoslav Ševčuk. Tako velika i brojna Crkva prikuplja duhovnu snagu i iz marijanskoga svetišta u malenom selu Zarvanici s tek nešto više od 300 stanovnika u Ternopilskoj oblasti na ukrajinskom zapadu. Tamošnja čudotvorna ikona Majke Božje privlači ukrajinske vjernike ne samo iz svih krajeva zemlje, nego i iz dijaspore. Selo i ikona prvi se put spominju g. 1240. kada je iz ukrajinske prijestolnice Kijeva, koja je bila opustošena mongolskom invazijom, pobjegao redovnik i zaustavio se u osamljenoj dolini kako bi utažio žeđ s izvora. Iscrpljen dugim putovanjem, zaspao je i u snu vidio Majku Božju. Nakon što se probudio potpuno okrijepljen i pomlađen, pronašao je u blizini Gospinu ikonu. Odlučio je zahvaliti Majci Božjoj i izgraditi joj kapelu pokraj izvora, a o čudotvornoj se ikoni glas ubrzo proširio među lokalnim stanovništvom. Turci su opljačkali selo i spalili crkvu, ali ikona je čudom ostala neoštećena. Svetište je u novopodignutoj kapeli proglasio 1867. papa Pio IX., a sovjetske komunističke vlasti spalile su crkvu do temelja i zabranile vjernička okupljanja. Novo razdoblje počelo je raspadom Sovjetskoga Saveza, kada su počela masovna hodočašća, završetak izgradnje velebne crkve s pet kupola i samostana studita, kojima je povjereno svetište. Jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta u Ukrajini, ne samo grkokatolika, nego i vjernika latinskoga obreda iz Poljske i Slovačke, posjetio je i papa Ivan Pavao II. g. 2001.
Melkitsko marijansko svetište u Maghdoucheu kod Sidona u Libanonu »rođeno« je 8. rujna 1721. kada je mladi pastir otkrio Gospinu ikonu u špilji, u kojoj se, prema vjerovanju, odmarala Djevica Marija dok je čekala Isusa da završi s propovijedanjem u Sidonu, od čega i potječe naziv Gospa od Čekanja. Grkokatolička melkitska Crkva, zadržavši vlastiti obred, liturgiju i kanonske propise, prihvatila je zajedništvo s Rimom g. 1724. i danas okuplja oko 1,7 milijuna vjernika, koji žive uglavnom u zemljama Bliskoga istoka: Siriji, Libanonu, Palestini, Jordanu, Egiptu te u zemljama oko Perzijskoga zaljeva, ali i u dijaspori: Australiji, Novom Zelandu, Brazilu, Kanadi, Francuskoj, Meksiku, SAD-u, Venezueli i Švedskoj. Njezin je poglavar patrijarh Antiohije od 2017. Youssef Absi sa sjedištem u Damasku u Siriji. Svetište se sastoji od kule okrunjene kipom Djevice i Djeteta, katedrale, groblja i svete špilje, a od svoga otkrića poznato je, uz ostalo, i po redovitom obiteljskom hodočašćenju svake godine povodom blagdana Rođenja Marijina 8. rujna.
Hrvatska je katolička javnost nedavno svjedočila da je u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima boravila čudotvorna ikona Majke Božje iz Klokočova u Slovačkoj na svom putu u Rim. Štovanje ikone započelo je čudom koje se dogodilo g. 1670. kada su se rusinski grkokatolički vjernici okupili u klokočevskoj crkvi pred ikonom Djevice Marije u strahu pred vojskom protestantskoga plemstva. Tijekom mise suze su počele kapati iz očiju Majke Božje, a protestantski su vojnici ikonu otrgnuli iz ikonostasa, nožem izrezali lice Djevice i kopljem probili ikonu te zapalili crkvu. Međutim, ikona je spašena i odnesena u Prešov, a potom u Mukačevo u Ukrajini te u Tursku i konačno u Beč na carski dvor Habsburgovaca. Općina Prešov zatražila je njezin povrat, ali to nije bilo učinjeno pa je napravljena njezina kopija. U Prešovu su napravljena još dva primjerka, od kojih je danas jedan u Užgorodu u Ukrajini, a drugi u grkokatoličkoj crkvi u slovačkom Klokočovu, kojoj je g. 1913. papa sv. Pio X. dodijelio posebne časti kao jednomu od najpoznatijih marijanskih hodočasničkih mjesta u Slovačkoj. U vrijeme komunističkoga režima bila su potpuno zabranjena hodočašća u to maleno selo nedaleko od grada Michalovca u košičkom kraju, koje danas nastanjuje tek 400-tinjak ljudi, ali su obnovljena 1989. Slovačka grkokatolička Crkva danas okuplja više od 210 tisuća vjernika organiziranih u jednu nadbiskupiju i tri biskupije, od kojih je jedna u Kanadi.
Kardinal George Alencherry, poglavar Siromalabarske Crkve, dodijelio je u siječnju ove godine naslov glavnoga nadbiskupskoga hodočasničkoga centra najstarijoj indijskoj crkvi u Kuravilangadu u indijskoj državi Kerali i vjerojatno prvomu marijanskomu svetištu na svijetu. Izgrađena je g. 105. oko 50 km jugoistočno od Kochija, sjedišta Siromalabarske Crkve. Sadašnja je crkva dovršena 1960. i nedavno je obnovljena. Prema nekim crkvenim zapisima Gospa se prvi put na svijetu pojavila upravo u Kuravilangadu nekolicini djece koja su čuvala svoje stado. Pozornost hodočasničkoga mnoštva privlači i 48-metarski granitni križ ispred crkve podignut g. 1597. i tri veličanstvena zvona donesena iz Njemačke 1911. Siromalabarska Crkva okuplja oko 4,5 milijuna vjernika sa 35 (nad)biskupija uglavnom na području Indije sa sjedištem u indijskom Ernakulamu u Kerali.
Kip Gospe od Libanona težak 13 tona i visok 8,5 m na vrhu brda na 650 m nadmorske visine u selu Harissi na obali Sredozemnoga mora, 20 km sjeverno od Bejruta, podignut je g. 1907. Povod i razlog njegova postavljanja nije bilo neko čudo ili neobjašnjivi događaj, nego jednostavno izraz štovanja i zahvalnosti maronitskih vjernika Majci Božjoj. Otad to mjesto svake godine privlači tisuće vjernika iz cijeloga svijeta, koje je povjereno redovnicima Kongregacije libanonskih maronitskih misionara. Posebno je poznato po molitvenim akcijama za mir, ekumenskom zbližavanju, suzbijanju AIDS-a, izlječenju ovisnika o drogama i sl. Maronitska katolička Crkva danas ima oko 3,5 milijuna vjernika pod vodstvom patrijarha, kardinala Bechara Boutrosa Raija sa sjedištem i Bekerku u Libanonu.
