Često ljudi govore da su svjesni u čemu je problem i gdje novac curi, gdje treba pritegnuti. Znaju sve i ne trebaju objašnjenja jer trebaju samo malo discipline da ne kupe novi auto ili toliko odjeće/obuće ili misle da će se »sve samo riješiti« onda kad otplate kredit ili slično. No u većini slučajeva to baš i nije tako. Često se ne vidi pravi problem, odnosno nisu ga ljudi svjesni, jer da jesu, ne bi imali financijske probleme. Vrlo često problem je puno dublji. Stoga je nužno postati svjestan toga. To započinje praćenjem i bilježenjem zarade i potrošnje kako bi se vidjelo na što sve novac odlazi i gdje postoji potreba za većim ili manjim konkretnim zahvatima.
Treba skupiti hrabrost i zacrtati cilj. Tvrdoglavo sljedeća tri mjeseca skupljati račune i bilježiti svaki trošak koji se napravi. Treba biti odvažan i ustrajan te ne odustajati tri mjeseca. Valja bilježiti baš svaki trošak i skupljati račune. Kad nema računa, trošak se može zapisati u mobitel (npr. aplikacija »Notes« itd.), na pozadinu listića od drugoga računa ili u neki blokić itd. Većina ljudi ima sa sobom olovku ili mobitel, no uvijek se može i zamoliti trgovca da posudi olovku. Često je to mnogima »ugodnije« nego zatražiti račun.
Preporuka je da se nakon sedam ili 14 dana zbroje i slože svi računi, kao da se radi obračun. To se radi tako da se troškovi raspodjele u kategorije. Može se razmisliti o kategorijama, no najčešće su to standardizirane kategorije obiteljskoga odnosno osobnoga proračuna. Za početak treba pojednostavniti i sumirati troškove u neke glavne kategorije kao što su: prihodi (osobni dohodak, darovi u novcu i ostalo), prehrana, kozmetika (uključuje frizera, higijenske potrepštine…), zdravstvo (lijekovi, participacije…), troškovi vezani uz stanovanje (opremanje stana, servisi), režije (voda, struja, telefon), auto (benzin, pranje, servisi, registracija), obrazovanje (i svoje i od djece), troškovi vezani uz posao (užina, kava/piće, pokloni kolegama), darivanja (pomoć obitelji, Crkvi, siromasima, potrebitima), zabava i kultura (knjige, kino, kazalište), putovanja (smještaj, prijevoz). Kasnije se mogu više specificirati kategorije i potkategorije, no za početak je dovoljno. Ne treba se na početku zamarati »kirurškom« točnošću raspodjele troškova, glavno je pratiti troškove i bilježiti najbolje što se zna.
Polako počinje preuzimanje kontrole i upravljanje svojim novcem, koji je do sada upravljao nama.
