Mnogo je misli, pjesama i debelih knjiga napisano o ljubavi, i to je dobro. Bolje je činiti djela ljubavi. Čovjekov bližnji u potrebi nema ništa od nečije pjesme i lijepih ljubavnih riječi. Ne treba imati ništa protiv pisanja o ljubavi. Pisanje može i treba biti poticaj na konkretnu ljubav. Isus nije pisao, nego činio djela milosrđa, na što poziva svakoga čovjeka. Milosrdni Samarijanac nije se pomolio i zaobišao ranjenika. Sagnuo se, povio mu rane i smjestio ga u gostinjac.
Ljubav zahtijeva akciju, ne pasivnost. Traži i sredstva, vrijeme i talente, ali prije svega srce koje ljubi. Ako srce ljubi, onda ništa nije teško. Tada se može učiniti i nemoguće u očima svijeta. U srcu koje ljubi Božja je snaga s kojom čovjek može činiti čuda. Evo, sv. Majka Terezija s molitvom i vjerom u Božju providnost pokrenula je rijeku ljubavi koja teče po cijelom svijetu. Samo svojim ljudskim snagama ona to ne bi mogla učiniti. Nažalost, današnji čovjek želi činiti djela ljubavi bez suradnje s Bogom. Može i tako, ali se tako brže umori i odustaje jer ljudske snage su ograničene.
Većina roditelja nije samo pričala priče i pjevala pjesmice o ljubavi, nego su svoju djecu hranili, tješili, učili, milovali, pratili, nosili, liječili, pomagali… i tako svoju ljubav prema djeci pretvarali u vidljiva djela. Nisu završili ljubavni fakultet, nego su imali u srcu ljubavi koju su davali. Nisu se bojali da će se ona potrošiti jer ljubav se dijeljenjem povećava. Danas neki misle da će ljubeći potrošiti svoje zalihe ljubavi i zato štede ljubav. Za koga i što štede? Za starost kad će biti sami i sve da hoće ne će imati komu dati ljubavnu ušteđevinu.
Mnogi misle da će kupovanjem skupih darova pokazati veličinu svoje ljubavi. Ponekad to upali, ali uglavnom ne. I mali dar darovan sa srcem punim ljubavi puno je vrjedniji od velikoga dara darovanoga reda radi ili zbog prikrivenoga interesa. Velika je umjetnost znati darovati pravi dar u pravo vrijeme na pravi način. Isto tako i primiti dar.
Često je lakše dati novac i robu nego odvojiti nekoliko minuta vremena, utješiti zaplakanoga, poučiti neuka, posjetiti zatvorenika, primiti prognanika. U skladu s potrebama bližnjih treba činiti i materijalna i duhovna djela milosrđa. Ne samo neke službeno proglašene godine Božjega milosrđa, nego svake godine. Ne samo kad komu tako odgovara u rasporedu dana ili tjedna, nego i u zgodno i u nezgodno vrijeme. Ne samo kad se ukaže prilika, nego treba stvarati i tražiti prilike za činjenje dobrih djela. Dobro se dobrim vraća, kaže narodna poslovica, a ako se i ne vrati, Bog vidi i on će najbolje uzvratiti na način i u vrijeme koje samo on zna, a to je uvijek najbolje za čovjeka.
