U »Slobodnoj Dalmaciji« objavljen je tekst »SDP-ov križarski rat protiv Crkve«. Novinarka Karlović Sabolić navodi da Ranko Ostojić traži reviziju ugovora s Vatikanom, Karolina Leaković izbacila bi vjeronauk iz škola, a Orsat Miljanić želi se žešće postaviti prema molitvenim zajednicama koje ovih dana ispred hrvatskih bolnica agitiraju protiv pobačaja. Slučajno ili ne, rat protiv Crkve postao je jedna od najatraktivnijih tema SDP-ove predsjedničke kampanje – kojima dio kandidata očito želi pridobiti glasove lijevoga krila svoje čvrste lijeve orijentacije, koji su razočarani centrističkom politikom koju je dugo provodio Iblerov trg, pa su okrenuli leđa SDP–u. Crkva je na tapetu i prvoga službenoga sučeljavanja kandidata u Splitu, ali i programske debate koja je prije nekoliko dana održana u Zagrebu u organizaciji zaklade »Friedrich Ebert«. Politologu prof. dr. Anđelku Milardoviću odgovara takav SDP-ov pluralni oblik kampanje jer ga smatra dobrim za zdravlje unutarnje stranačke demokracije. Ipak, on procjenjuje da bi kandidati u prvi plan više trebali govoriti o poreznoj reformi i obrazovnom sustavu nego ulaziti u klinč s Crkvom. »To je pitanje efemerno. Nijedna socijaldemokratska stranka u zapadnoj Europi u svojem se programu ne bavi Crkvom. Uostalom to nije specifično socijaldemokratska, nego izvorno komunistička tema. Još samo da izvuku Stepinca i Tita i s njima krenu u pohod na glasače«, ističe Milardović. Uostalom on smatra da SDP–ovi kandidati trebaju pokazati da su kapacitirani za odgovore društva u dvadeset prvom stoljeću, da trebaju imati jasno stajalište o ekonomiji, korporacijama, informacijskim tehnologijama i pametnim gradovima kako bi izbjegli profil stranke bez identiteta i sadržaja. Za razliku od ostalih kandidata Karolina Leaković navodi da je njezin program ekonomija i da ne inzistira ni na kakvom ratu protiv Crkve. »Moj cilj je postavljanje nove ekonomske paradigme u zemlji, no ako me ljudi pitaju što mislim o Katoličkoj Crkvi, otvoreno im kažem da Crkva ne treba biti politička organizacija.«
Dr. Ivu Lučića javnost poznaje kao povjesničara i vješta polemičara koji argumentima najčešće ratuje s kolegama lijeve provenijencije, no nakon uhićenja deset časnika i vojnika HVO-a koji su branili Orašje aktualizirana je i njegova ratna funkcija. Dr. Lučić, danas znanstvenik s Hrvatskoga instituta za povijest, u ratu je utemeljio Sigurnosno–informativnu službu Hrvatskoga vijeća obrane i bio njezin načelnik. Na pitanje Žarka Ivkovića u »Večernjem listu« što sadržava očuvana dokumentacija odgovara: »Dokumentacija HVO–a i HV-a svjedoči o najslavnijim danima naše povijesti, o pokušajima da se nakon raspada Jugoslavije kao države što prije uspostavi nova i učinkovita organizacija koja ljudima omogućuje koliko–toliko normalan život. Svjedoči i o ratnom putu postrojbi i pojedinaca i najbolji je dokaz da nikakvoga ‘udruženog zločinačkog pothvata’ nije bilo. Ta će dokumentacija omogućiti obranu državi koja je uspostavljena u tim prijelomnim vremenima, ali i svim lažno ili neutemeljeno optuženim hrvatskim dužnosnicima, časnicima i vojnicima. Za to je ona dragocjena i treba je trajno i brižno čuvati. Uništiti građu značilo bi izbrisati povijest. Bio sam na čelu službe koja je temeljito i dosljedno istraživala i dokumentirala sve ratne zločine i kriminalne radnje. Ne tvrdim da je svako izvješće do u tančine točno jer je najčešće bila riječ o obavještajnim informacijama, ali je važna činjenica da smo zločine istraživali i dokumentirali. Upravo ta izvješća SIS–a ruše tezu o ‘udruženom zločinačkom pothvatu’. Nije logično biti ‘udružen zbog zločinačkog pothvata’, a istodobno sustavno i kontinuirano istraživati i dokumentirati zločine.«
Na napomenu da je zagovornik lustracije i pitanje koga se danas, dvadeset pet godina od nastanka RH, može lustrirati, Lučić odgovara: »Da je pomirba uspjela, ne bismo danas ni govorili o lustraciji, jer jedno drugo isključuje. Ostaci jugoslavenskih komunističkih struktura osjetili su se snažnim nakon smrti predsjednika Tuđmana pa su odbili ponuđenu i u ratu djelomično prihvaćenu pomirbu. Posljedica toga permanentan je ideološki sukob koji vode boljševički ‘antifašisti’ sa svojim ideološkim protivnicima, odnosno svakom vrstom ideološke oporbe. Da bismo doznali istinu i ispravili nepravde, osigurali suživot i normalan razvoj društva, moramo se suočiti sa svojom prošlošću. Moramo je nadvladati i pretvoriti je u povijest da bismo mogli krenuti dalje i oblikovati budućnost. Bez toga smo osuđeni na stalno ponavljanje sukoba. Pozvat ću se na Rolanda Jahna, direktora njemačkog saveznog ureda za istraživanje djelovanja političke policije u Istočnoj Njemačkoj, koji je rekao da novim generacijama moramo prenijeti prošlost na vjerodostojan način, ne smijemo u nasljeđe ostaviti laži i mitove. Nije moguće izgraditi demokratsko društvo i pravnu državu ako ne prevladamo totalitarizme i ako ne osvijestimo način na koji su funkcionirale diktature. Ukratko, pravna država mora se suočiti s nepravnom i njezinim totalitarnim nasljeđem. Još nije kasno za uklanjanje iz državnih i javnih institucija onih koji su se ogriješili o ljudska i građanska prava jer oni su još uvijek tamo. Još važnije od toga jasna je i javna osuda totalitarnih režima i uklanjanje njihovih simbola koji kod znatnog dijela javnosti izazivaju negodovanje, revolt i otpor.«
Iznenađujuće su izjave ministra vanjskih poslova Velike Britanije Borisa Johnsona. Nakon službenih posjeta Republici Hrvatskoj on zadivljen njezinim ljepotama izjavljuje: »Za vrijeme svojih brojnih posjeta Hrvatskoj kao turist, divio sam se eleganciji Zagreba i uživao u ljepoti dalmatinske obale. Zbog tih mi je uspomena posebno drago što sam danas ovdje u prvom službenom posjetu kao britanski ministar vanjskih poslova, i sasvim sigurno nije slučajno što sam odabrao Hrvatsku za jednu od prvih destinacija u svom mandatu. To je zato što je Hrvatska Britaniji važna. Stotine tisuća britanskih turista dijele moje oduševljenje Hrvatskom; broj britanskih turista raste iz godine u godinu. Znam i da je Britanija popularna destinacija za posjetitelje iz Hrvatske, znam i da se u Hrvatskoj jezik Shakespearea uči od najranije dobi. No, odnos Britanije i Hrvatske nadilazi turizam i kulturu. Naše dvije zemlje surađuju na međunarodnoj sceni u pronalaženju rješenja, za neke od bitnih pitanja s kojima se suočavamo: migracije, sigurnost te odnos Europe s njenim susjedima.« A da su doista posrijedi dobri odnosi Hrvatske i Velike Britanije dokazuje sve više britanskih turista koji dolaze u Hrvatsku, čija se brojka približila predratnim brojkama. Dokaz su i aviokompanije, koje za iduću godinu povećavaju broj letova na relaciji Edinburgh – Pula te Doncaster Sheffield – Dubrovnik, a i ostale veze su udvostručene i više od toga.
Postoje graditeljski biseri kao što je crkva Svete Trojice, o kojoj se tako malo zna, a samo je na desetak minuta udaljenosti od središta Splita. Povjesničari je datiraju u razdoblje od osmoga do jedanaestoga stoljeća. Kako piše Tihana Marović, prvi put se spominje u popisu zemalja samostana benediktinki iz 1060. godine, što ne znači da nije mogla biti izgrađena i ranije. Koliko su je Splićani kroz povijest znali cijeniti najbolje pokazuje što je Thomas Graham Jackson (1835. – 1924.), engleski arhitekt, proučavajući staru arhitekturu Dalmacije, prvi upozorio na iznimnu spomeničku vrijednost toga objekta. Autorica teksta danas se pita treba li još jedan engleski stručnjak doći u Split da bi crkvi dao značenje kakvo zaslužuje. Do nje vodi makadamski put koji se za kišnoga vremena pretvara u blatnjave lokve, a ispod kojega se nazire popucali asfalt. Samo metar i pol od zida sa sjeverne strane sade se salata i kupus. S druge je strane obraslo grmlje, a u neposrednoj blizini tri su kontejnera za smeće. Riječ je o privatnom vlasništvu kojim vlasnici mogu slobodno raspolagati. S pravom se navodi da nam je uzalud silna baština kojom se busamo u prsa kad nema nikoga tko bi je prepoznao i vrjednovao. Za tu crkvicu koja je obnovljena prije 45 godina možda dolaze i bolji dani, što se osjeća i iz teksta u »Slobodnoj Dalmaciji«. Budući da je bivša zgrada Pomorskoga fakulteta pretvorena u zgradu za studentska djelovanja, Ured za pastoral mladih dobio je na uporabu prostorije na drugom katu, odakle pogled puca na crkvu Svete Trojice, ali i zapušteno obližnje igralište. »Krećemo u akciju, ovo je sramota! Dat ćemo sve od sebe kako bismo igralište sredili i otvorili put do važnog povijesnog lokaliteta, te tako povezali studente, sport i baštinu«, rekao je Boris Maleš, prorektor za studente, studentski standard i šport.
