Onoga trenutka kada dijete zatvori svoje oči i utone u san, a majčin se pogled zadrži na njemu i u divljenju stane uživati svaki otkucaj srca, počinje mali majčin ispit savjesti. Gledajući srce svoga srca promišlja: »Jesam li bila prestroga? Možda nisam trebala reagirati tako? Propustila sam ovo za duhovni rast djeteta…« I živeći na toj tankoj crti između samooptuživanja i uvjerenosti u ispravnost vlastitih reakcija susreće se s Božjim milosrđem. No nije Božje milosrđe ono što mnogi od katolika danas misle. Nije to popuštanje u odgoju pod izlikom »ljubavi«. Nije ni prebacivanje roditeljske odgovornosti ili, ne daj Bože, nemara, na neku »višu silu«. A nije ni pusto ohrabrenje za spoznaje vlastitih propusta koje će ono čudesno popuniti u djetetovu srcu.
Dobra majka, bolja majka, postaje se u suživotu s Bogom. Sa Stvoriteljem i majke i njezina djeteta. A tko je Bog doli Otac koji zna kako sa svakim svojim djetetom?! On je taj koji svojim milosrđem daje primjer kako odgajati svoju djecu.
Majka duboko poznaje svoje dijete, ima osjet i čežnju pomagati u potrebi. Ona je ta koja tješi, često »priprema put« pred suprugom za djetetova nesigurna pitanja, ali isto je tako i sama potrebita duhovnoga odgoja i rasta. Kada vidi svoje dijete (koje je barem stotinu puta opomenula da ne skače) kako je palo nakon skakanja i kaže mu: »Nisam li ti sto puta rekla da to ne radiš?« – nije li to zrcalo majčina odnosa s Bogom? Nije li i ona kao dijete, koje će u ovoj priči, rani na koljenu usprkos, opet skakati? Nije li ona ta koja stotine, ako ne i tisuće puta ponavlja iste grijehe na svetoj ispovijedi? A za to joj nije od strane svećenika bilo rečeno »već stotinu puta da to ne radi«. Ne, kajanje i izvršavanje pokore, pravde, otvaraju joj srce za Božje milosrđe!
Imati djecu i učiti ih Božjemu milosrđu znači zrcaliti sebe u djetetu, pogleda uperena u Milosrđe samo. I odrasli, kao i djeca, trebaju autoritet, disciplinu i vodstvo. Majka koja hoće živjeti Božje milosrđe uvijek žeđa za vjerskim istinama, otvorena je djelovanju Duha Svetoga u svojem braku i obitelji, otvorena je za Prisutnost i neprestano traži svoje obraćenje. Da, ista je to ona majka koja miluje svoje sneno dijete i nakon pravde pokazuje milosrđe; ali umjesto strahu svijeta, prepušta svoj i život svojega djeteta – strahu Božjemu.
