Mnoge naslijeđene povlastice državnih dužnosnika zadržane su i dalje, ali samo pod drugim objašnjenjem. Očito je da razne povlastice koče promjene mirovinskoga sustava. Zato i dalje postoji težnja pojedinih skupina za izdvajanjem u poseban »stalež« s posebnim propisima, i s uvijek povoljnijim i specijalnim pravima. Političke »elite«, koje to zapravo nisu, još su daleko od spoznaje da je trošenje tuđega novca (novac građana i poreznih obveznika) daleko odgovornije negoli trošenje vlastitoga novca. Iako svi ne mogu jednako pridonositi društvenomu napretku, jer je takvo pridonošenje napretku ovisno o sposobnostima, naobrazbi ili drugim mogućnostima svakoga pojedinaca, ipak se ne smije pretjerivati u povlašćivanju pojedinih skupina. To izaziva prevelike ekonomske i socijalne nejednakosti, koje su protivne općim načelima socijalne pravde.
Nije u skladu sa socijalnom pravdom ni činjenica da velik broj hrvatskih umirovljenika koji su radili i plaćali poreze i doprinose državi najmanje 15 godina prima zajamčenu najnižu mirovinu samo stotinjak kuna veću od tzv. »nacionalne naknade« (zapravo je to nacionalna mirovina) koju će primati od početka sljedeće godine korisnici te nacionalne naknade za starije osobe. Pravo na tu nacionalnu naknadu, koja će od početka 2021. g. iznositi 800 kuna mjesečno, pripada svakomu hrvatskomu državljaninu koji je navršio 65 godina i ima prebivalište u Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od 20 godina. Ta će mirovina pripadati jednako muškarcima i ženama uz uvjet da nisu korisnici neke druge mirovine ili naknade po propisima o socijalnoj skrbi ili da nemaju ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, kao i da nemaju nekih drugih prihoda uključujući i prihode članova njihova zajedničkoga kućanstva ili obitelji.
Polazeći od snalažljivosti pojedinih građana kada je riječ izigravanju zakona, vrlo će teško biti utvrđivanje cenzusa prihoda i imovine, pogotovo ako se budu utvrđivali takvi prihodi u obiteljskim zajednicama, a posebice u sličnim zajednicama s njima izjednačenima i bez obzira na srodstvo. Mnogi se sjećaju takvih izigravanja utvrđivanja prihoda zajedničkoga kućanstva kod ostvarivanja prava na doplatak za djecu, kao i prava posebnoga zaštitnoga dodatka za korisnike niskih mirovina. Lažni korisnici prava zatajivali su prihode, rastavljali se ili prividno dijelili obitelji unutar iste obiteljske kuće, sve u svrhu ostvarivanja tih prava vezanih uz imovinski cenzus. Tako je pravni poredak svojim nesuvislim propisima sam usmjeravao građane da se ponašaju protivno svojemu dostojanstvu. Ista se stvar može dogoditi i s ovim novim pravom na tzv. zajamčenu naknadu za starije osobe.
Kad već govorimo o mogućem ponašanju protivno dostojanstvu pojedinca, treba još napomenuti da će takvim pravom, koje se priznaje samo zbog činjenice doživljene određene starosti (65 godina – za muškarce i žene), a bez rada i staža u Hrvatskoj i bez plaćanja poreza i doprinosa u Hrvatskoj, biti vrijeđano i dostojanstvo svih korisnika hrvatskih mirovina koji su 15 ili više godina mukotrpno radili u Hrvatskoj, svakodnevno odlazili na posao, plaćali sve poreze i doprinose državi, a sada će biti gotovo izjednačeni s onima koji ništa od toga nisu činili, a sve samo zbog činjenice da imaju hrvatsko državljanstvo i da su boravili u Hrvatskoj najmanje 20 godina.
Nije logično ni opravdano da se te građane, koji nisu bili ni u kakvu mirovinskom osiguranju, uključuje u mirovinski sustav osiguranja i izjednačuje s dugogodišnjim obveznicima plaćanja mirovinskih i zdravstvenih doprinosa, odnosno umirovljenicima. Ako država želi naglasiti svoju posebnu socijalnu osjetljivost i za takve građane, iako su mnogi, rečeno zagrebačkim žargonom, »luft-inspektori«, njihov se problem trebao rješavati u sustavu socijalne skrbi uz primjenu imovinskih cenzusa njihovih obitelji ili zajedničkih kućanstava.
Podnošenje zahtjeva. Kako je taj Zakon o nacionalnoj naknadi za starije osobe donesen sredinom ove godine, pred izbore (Narodne novine, br. 62/20), a počinje se primjenjivati od 1. siječnja 2021., potencijalnim korisnicima te nacionalne naknade preporučuje se da podnesu zahtjeve ranije, kako bi mogli pribaviti potrebnu dokumentaciju glede obiteljskoga statusa i imovinskih cenzusa te tako skratili rok čekanja do prve isplate.
Budući da za tu vrstu mirovine nije propisan poseban rok za podnošenje zahtjeva, pretpostavlja se da rok za podnošenje zahtjeva počinje 1. prosinca 2021., dakle mjesec dana prije ostvarivanja prava, kao što je propisano za redovite starosne mirovine.
Posebnih tiskanica za te zahtjeve još nema pa se treba nadati da će do 1. prosinca one biti izrađene i objavljene zajedno s uvjetima imovinskih cenzusa i prihoda članova obitelji ili zajedničkoga kućanstva. Zahtjevi za tu vrstu mirovina podnose se područnim službama Hrvatskoga mirovinskoga zavoda prema mjestu prebivališta.
Ako tiskanice posebnoga zahtjeva ne budu na vrijeme objavljene, zahtjev se može podnijeti običnim podneskom pisanim rukom u kojem treba navesti najvažnije podatke o sebi i članovima obitelji te prihodima (ime i prezime, godina rođenja, OIB, adresa, potvrda o prebivalištu, izjava o prihodima kućanstva ili obitelji). Ako nešto bude nedostajalo, stručna služba mirovinskoga osiguranja dužna je pismeno obavijestiti podnositelja zahtjeva te ga uputiti što još treba pribaviti. Na to je obvezuje Zakon o općem upravnom postupku.
