Poštovani, u članku u GK-u na str. 25 od 9. 8. 2020. odgovara se čitateljici »vjernici« da je Biskupska konferencija 8. lipnja dala »preporuku« glede epidemioloških mjera. Čini se da su naši biskupi zaboravili što je zapisano u Pismu – Evanđelju: »Ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju… na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro (Mk 16, 17); Imajte vjeru Božju… (Mk 11, 23); Što ste plašljivi, malovjerni… (Mt 8, 26); Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni (bolesni) i ja ću vas odmoriti (ozdraviti) (Mt 11, 28); Malovjerni, zašto si posumnjao (Mt 14,31); Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko« (Mt 18, 3).
Da ne navodim dalje, jer malovjernima ne bi ništa koristilo. Jasno je jedino da se od kršćana, a osobito katolika koji su primili (sve) sakramente, očekuje bezrezervno povjerenje u Boga, Otca, Sina i Duha Svetoga, baš kao što to čine (mala) djeca, pa se daju hraniti propadljivom hranom (a katolici živim Kruhom koji s neba silazi – euharistija); voditi (a katolici putovima svetosti, »Ja sam Put, Istina i Život«); poučavati (a katolici poučavati o Istini koja je zapisana u Pismu za sva vremena, svima na spas i korist); prati od nečistoća (a katolicima od svih grijeha u sakramentalnoj ispovijedi) odijevati(a katolicima odijevati u novo ruho nakon ispovijesti), zato jer je Isus rekao: »Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist« (Učitelj je jedan, Isus Krist) Mt 23, 9, jer je on, Riječ Otčeva, koji za sebe svjedoči: »Ja sam u Ocu i Otac u meni« i tako dalje. Ako su prvi apostoli nasljedovali Krista u svemu, premda im je rekao da će imati sve kao i on (uvrjedu, progon, muku…), ali manje zašto se današnji apostoli ne ponašaju kao prvi apostoli? Zašto su malovjerni? Djela apostolska opisuju kako su prvi apostoli podnijeli s radošću sve protivštine, progon, mučeništvo od nevjernika i vlastodržaca, za Ime, za Krista. Pitam se zašto ne žele biti kao prvi apostoli? Crkva časti bezbroj velikana koji su kroz povijest nasljedovali Isusa i prve apostole.
Predmnijevam da ovo pisamce ne će biti tiskano, ali neka je na znanje, grozota pustoši je započela, jer su vjernici na lukav način istjerani iz doma Gospodnjega – kuće molitve, gdje je Isus nazočan u svetohraništu, pa im je uz to zapriječena i sv. pričest na jezik, nego samo na ruke. Obistinjuje se sve što je rečeno u Mt 23 (Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji…) te puno više o tom u Ivanovu Otkrivenju. Do danas nije poznato da je itko otišao od Isusa bolestan, naprotiv, Pismo bilježi da je bezbroj bolesnih zdravo i oslobođeno od zloduha (zar se i danas ne događaju čudesa, ovisno o vjeri i povjerenju u ljubav Božju, u milosrđe Božje? »Vjera te tvoja spasila, neka ti bude kako si vjerovao«, govorio je Gospodin svakomu kao i danas).
Kako objasniti sakramente – krštenje, krizmu, vjenčanje, ređenje, posvetu Tijela Kristova, Krvi Kristove, bolesničko pomazanje u vezi s ovdje izloženim? Treba li Riječ doslovno prihvatiti ili zanemariti? Primjerice, na što asocira vjernike misnik kad pere ruke prije pričešćivanja? Mene na Pilata, koji je oprao ruke kad je Isusa predao u grješničke ruke, da ga razapnu (da rade s njim što hoće, kao i danas – da ga kradu i muče na crnim misama…).
Ili što znače Isusove riječi: »Ako mi tko hoće služiti neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj« (Iv 12, 26), što je potvrda rečenoga.
Mene je Crkva učila da je misnik »in persona Christi«, a bezbroj je primjera da su laici poslužitelji? Tko je za to odgovoran? Prosudite po savjesti. Jer sve se prepušta savjesti, ali savjest imaju i svi ljudi (papa, kardinali, biskupi, svećenici, đakoni, vjernici i nevjernici). Iz Svetoga pisma jasno proizlazi da je savjest dar od Boga, baš kao i zakon i proroci. Dakle, savjest je iznad preporuke (kako se zaštititi od Isusa)!? Zaboravili su na svoga prethodnika bl. Alojzija Stepinca koji se nije bojao komunističke vlasti, govoreći im na suđenju: »Moja je savjest čista – Totus tuus.«
Čitateljica je zatajila svoje ime, kao i pisac odgovora, pa isto činim i ja.
XX
Puno ste toga napisali, dijelom i predbacili našim biskupima u svojem pismu, a mi smo ostavili i tekst i naslov Vašega pisma, kako bismo još jednom potvrdili da Glas Koncila – kao novine i kao tjednik – i dalje nastoji njegovati dobar i otvoren odnos sa svojim čitateljicama i čitateljima, premda se niste predstavili. Mi anonimnost svojih čitatelja poštujemo, a često nam sami napišu da ne objavimo njihovo ime i da njihove podatke zadržimo za sebe u redakciji. I to poštujemo. A što se nepotpisanih odgovora u ovoj našoj rubrici tiče, novinarska je praksa jasna: iza takvih tekstova stoji Uredništvo, pa tako i iza ovoga teksta odgovora na Vaše pismo.
Nije nam cilj polemizirati ni s Vama ni sa svim vjernicima koji se ne slažu s preporukama naših biskupa jer mislimo da biskupi ne trebaju apologete u našim novinama. No ipak iz naše perspektive vjerskoga tjednika još jednom želimo ponoviti da se biskupi ponašaju odgovorno, da se velika većina svećenika i vjernika – rekli bismo gotovo plebiscitarno – isto tako pridržava preporučenih mjera, pa i za liturgijska slavlja, ne zbog straha kako imputirate, nego zbog odgovornosti i ljubavi prema bližnjemu. Na našim se liturgijskim slavljima okupljaju i vjernici koji su slabijega zdravlja, kao i oni koji su životno ugroženi. Na nama je i na našoj savjesti, koju često spominjete, da ih sačuvamo kako bi ostali zdravi, a naša molitva im može pomoći. Štitimo ih i time što trenutačno prihvaćamo samo jedan oblik primanja pričesti, sve do trenutka kada ćemo ponovno svi mi koji to želimo primati pričest na usta, a nas naši svećenici koji prije dijeljenja pričesti operu ruke asociraju na dobre i odgovorne pastire kojima bismo na tome trebali biti zahvalni, nikako na Pilata. Pozivamo i Vas i sve naše čitateljice i čitatelje vjernike: poduprimo naše biskupe i naše svećenike, naše župe i sve druge zajednice snažno u molitvi kako bi se ovo stanje u kojem sada živimo, po Božjoj volji i Božjem milosrđu, što prije završilo, pa će i preporuke naših biskupa vezane uz slučaj širenja koronavirusa ostati iza nas.
