Prvi tjedni potpune primjene zakonodavnoga okvira koji regulira da su nedjelje i blagdani slobodni dani u djelatnosti trgovine donijeli su različite reakcije i komentare. Da se već vide učinci primjene promjene Zakona o trgovini, potvrdila nam je predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Zlatica Štulić, koja je prenijela zadovoljstvo radnika i radnica zaposlenih u trgovinama koji su dobili slobodan dan.
S Novom godinom 57. članak Zakona o trgovini koji definira radno vrijeme u djelatnosti trgovine počeo se primjenjivati u cijelosti, što znači da su nedjeljom i blagdanima trgovine zatvorene. Nakon dva desetljeća borbe za to radničko pravo, što za Vas osobno i za sindikat znači da je postignuta slobodna nedjelja?
Radosni smo u Sindikatu trgovine Hrvatske što smo konačno postigli uspjeh u regulaciji radnoga vremena u djelatnosti trgovine, omogućivši radnicima slobodne nedjelje i blagdane, s izuzetkom mogućnosti rada tijekom 16 nedjelja u godini. Više od dva desetljeća zauzimali smo se za reguliranje rada nedjeljom, uvijek ističući važnost slobodne nedjelje koja pridonosi društvenomu životu zajednice. Pravo na slobodnu nedjelju nije samo radničko pravo, nego i pitanje širega javnoga interesa. S obzirom na to da radnici moraju usklađivati svoje privatne i poslovne obveze, posebno oni koji su i roditelji, važno je da im se pruži mogućnost da provedu kvalitetno vrijeme s obitelju, posebice nedjeljom kada su vrtići i škole zatvoreni. Tom zakonskom regulacijom poštuju se ustavne vrijednosti koje štite obitelj i djecu. Ustavna vrjednota slobode tržišnoga poslovanja, iako bitna, ne može biti izdignuta iznad osnovnih ustavnih vrijednosti koje se odnose na zaštitu obitelji i djece. Dobro se promjenama Zakona o trgovini postigla ravnoteža između zaštite radničkih prava, društvenih vrijednosti i tržišne slobode. Taj je napredak korak prema održivijemu tržištu rada te pokazuje da ekonomske slobode ne smiju biti izgrađene na račun socijalnih vrijednosti.
Kakve su prve reakcije Vaših članova na slobodnu nedjelju, trgovkinja i trgovaca koji su također vapili za slobodnom nedjeljom?
Naše kolegice su jako zadovoljne zbog uvođenja slobodne nedjelje. Sretne su što imaju mogućnost toga novoga slobodnoga dana. Povratne informacije koje smo primili pokazuju da su neke od njih prvi put u posljednja dva desetljeća bile slobodne dva dana za Božić, kao i prvoga vikenda u siječnju zbog blagdana Tri kralja. Spominju da su im tako spojena dva dana bila poput maloga godišnjega odmora. Njihova iskustva pokazuju važnost promjena u zakonodavstvu jer ono što je mnogim drugim hrvatskim građanima u ostalim djelatnostima normalno sada je postalo i pravo zaposlenika u djelatnosti trgovine.
Unatoč tomu, medijska percepcija o prvim nedjeljama u novoj godini i zatvorenim vratima trgovina kao da je bila drukčija. Kako ste doživjeli medijsko prikazivanje promjena u radnom vremenu trgovina, posebno u kontekstu dramatičnih izvještaja iz trgovina koje su radile? Što kažu Vaši članovi, je li zaista bilo izvanredno stanje?
Da, zaista je u pojedinim medijima promjena u radnom vremenu trgovina prikazana kao da se dogodio kaos, izvještavalo se dramatično. No nikakvoga izvanrednoga stanja zapravo nije bilo. Poslodavci su unaprijed objavili radno vrijeme trgovina nedjeljom. Jednostavno mali broj građana koji možda nije pažljivo isplanirao vrijeme odlučio je otići u trgovinu tih prvih nedjelja. Ako se uzme u obzir ukupan broj stanovnika Zagreba, vidi se da je jako mali broj ljudi otišao prve siječanjske nedjelje u te 2-3 trgovine koje su bile medijski eksponirane. Često su se u medijima prikazivale gužve na blagajnama, no velike gužve i redovi mogu se vidjeti i u drugim situacijama, primjerice u predblagdanskom vremenu pred blagajnom Hrvatskoga narodnoga kazališta ili pred pekarnicom na zagrebačkom autobusnom kolodvoru. Važno je shvatiti da promjene kod ljudi traže određenu prilagodbu. Tako je i u ovom pitanju zatvorenih trgovina nedjeljom i blagdanom te je normalno da ljudima treba neko vrijeme da se prilagode novim okolnostima. Uzmimo kao primjer zabranu pušenja u ugostiteljskim objektima. Mnogi su predviđali propast restorana, no naposljetku do toga nije došlo, a nepušenje je postalo prihvaćen oblik ponašanja. I u slučaju neradnih nedjelja ljudi će se brzo prilagoditi novomu rasporedu radnoga vremena trgovina, posebice kada shvate prednosti koje takve promjene donose, uključujući više slobodnoga vremena za obitelj i osobne aktivnosti.
Može li se onda govoriti tko su dobitnici, a tko gubitnici ovim usvojenim promjenama slobodne nedjelje? Kada je riječ o radničkim pravima, uvijek su prisutni različiti interesi Vlade, sindikata, poslodavaca…
Mislim da su svi dobitnici nakon uvođenja slobodne nedjelje i blagdana. Ponajprije radnici koji imaju pravo biti slobodni.
No na dobitku su i poslodavci jer se puno lakše mogu organizirati s obzirom na nedostatak radne snage te ozbiljne probleme oko redovitoga organiziranja radnoga vremena u djelatnosti trgovine. Nisu na gubitku ni građani jer će se oni opskrbiti u vrijeme kada su trgovine otvorene. Radno vrijeme nikada nije odlučujući faktor da ljudi nešto kupe, na potrošnju ne utječe radno vrijeme, nego kupovna moć građana. Pokazalo se točnim ono što smo isticali da će se promet s nedjelje preliti na druge dane. Podatci za prva tri tjedna u siječnju 2024. godine pokazali su da se promet s nedjelje prelio na druge dane, a ponedjeljak je postao udarni dan za trgovine. Primjerice u ponedjeljak 8. siječnja evidentiran je veći broj računa za čak 96,5 posto, a iznos računa veći je za 135,4 posto. No i drugi dani u tjednu, ponajviše petak i subota, zabilježili su povećane iznose.
U vezi s tim podatcima, je li prerano govoriti o punim učincima uvođenja slobodne nedjelje?
Naši nam radnici javljaju da su vrlo zadovoljni što su mogli svoj život, svoje blagdane provesti onako kako planiraju, u zajedništvu sa svojim obiteljima i prijateljima. Mogućnost da napune baterije i vrate se na posao s obnovljenom energijom važan je korak u poboljšanju radničkih prava. Naime, posao u trgovini vrlo je stresan, a to šira javnost često podcijeni ili zanemari. Stalna komunikacija i interakcija s ljudima, svjedoče nam naši članovi, posebno nakon pandemije koronavirusa, postala je vrlo opterećujuća. Sve je više kupaca koji su verbalno nasilni prema prodavačima koji pošteno, marljivo i vrijedno obavljaju svoj posao. Ljudi su nervozniji, ne žele čekati, žele biti komotni na štetu drugih, a mnoga svoja nezadovoljstva i frustracije očituju u kontaktu s radnicima koji to nisu zaslužili.
Ipak ima onih koji su pribjegli proglašavanju sajmenih dana kako bi omogućili radnu nedjelju.
Iako je zakon jasno predvidio uvođenje sajmenih dana, ima onih koji interpretiraju zakon na način koji odstupa od prvotnoga cilja te odredbe, a riječ je o prigodnoj prodaji na sajmovima. Manipulacija tom odredbom izaziva opravdanu zabrinutost jer je očigledno da takva praksa nije u duhu zakonodavne namjere. Vjerujem da su toga svjesni i nadležni.
Pribojavate li se mogućnosti da Ustavni sud promjenu Zakona o radu proglasi neustavnom?
Rasprava o uvođenju slobodne nedjelje uvijek je bila popraćena raznim predviđanjima. Teško je reći i prognozirati odluku Ustavnoga suda, ali smatram da je zakon uspio balansirati interese radnika i trgovaca. Prije nego što su uvedene zakonske promjene mnogi su iznosili pesimistične prognoze tvrdeći da će slobodna nedjelja dovesti do gubitka radnih mjesta te ljude potaknuti da odlaze u kupnju u inozemstvo. Međutim stvarnost je demantirala sve te prognoze. A što se tiče kupnje u inozemstvu, ljudi idu preko granice kada vide da im je to isplativo te slobodna nedjelja s tim nema veze. Pokazuje to i primjer posljednjih mjeseci kada u Hrvatsku dolaze strani građani iz Mađarske ili Srbije.
Podupiru li hrvatski građani još uvijek slobodnu nedjelju?
I Vaš sindikat osnovao je zajedno s drugim nevladinim organizacijama Hrvatski savez za nedjelju po uzoru na neke druge saveze u Europi. Kakve su bile reakcije kolega iz inozemstva na usvojeni zakon o slobodnoj nedjelji?
Promjenama Zakona o radu pridružili smo se nizu zemalja koje su nam često bile uzor u raznim područjima društva, poput Austrije, Njemačke, razvijene Norveške i Švicarske te susjedne Slovenije. Regulacija rada nedjeljom u Hrvatskoj naišla je na veoma pozitivne reakcije kolega iz sindikata iz inozemstva. Primjeri drugih zemalja pokazuju da svi sindikati prepoznaju važnost slobodne nedjelje kao ključnoga pitanja koje izravno utječe na zadovoljstvo radnika u trgovini. Jer to nije djelatnost koja treba i može raditi od 0 do 24 sata nedjeljom i blagdanima. Uspoređivanje s drugim službama, poput liječnika, novinara ili vatrogasaca koji rade s ciljem zaštite života, zdravlja i sigurnosti građana i države, nema smisla.
Najviše smo komunicirali s kolegama iz Slovenije, koji su pitanje slobodne nedjelje riješili nekoliko godina prije nas. U Sloveniji su nedjelje i blagdani u djelatnosti trgovine isto neradne, ali su na drukčiji način riješeni izuzetci. Slovenski su nam kolege rekli da u njihovoj zemlji, iako je prošlo nešto više od tri godine od uvođenja te promjene, više nitko ne dovodi u pitanje slobodnu nedjelju. Ljudi su se jednostavno prilagodili toj novoj stvarnosti prepoznavši da nedjelja pripada radniku, čovjeku. Osiguravanje slobodne nedjelje važan je društveni iskorak jer su radnici u trgovini napokon dobili ono što zaslužuju, a to su slobodni dani za sebe i obitelj. To je civilizacijski iskorak. Vjerujem da će sve to podići i djelatnost trgovine na višu razinu.
Mnogi su govorili da se postizanjem slobodne nedjelje iscrpio rad Vas kao sindikata. No na što sada kao sindikat trgovine usmjeravate svoj rad i djelovanje u zaštiti radnika?
Svakako promjena koja je došla sa slobodnom nedjeljom jest korak u poboljšanju uvjeta rada, ali još je mnogo izazova u djelatnosti trgovine. Veoma je važno pitanje radnoga vremena jer upravo u trgovini postoji tzv. nejednak raspored radnoga vremena, odnosno razdoblja rada dužega i kraćega od punoga radnoga vremena, ali uz obvezu »izravnavanja« sati rada na puno radno vrijeme. To priječi planiranje privatnoga života.
Tu je i problem nemogućnosti iskorištavanja pauza koje radnik ima u skladu sa zakonom, a javljali su nam se i kolege i kolegice koje su zvali da dođu raditi dok su bili na godišnjem odmoru. Nadalje, promjene načina poslovanja snažno su i većinom negativno utjecale na zaposlenike, pa se tako od radnika očekuje da budu dostupni bilo gdje i bilo kada. Preko mobitela izvan radnoga vremena, u privatno vrijeme, dobivaju upute i informacije vezane za organizaciju posla. Zauzimamo se da ta granica između privatnoga i radnoga vremena bude jasna, da radnik kada završi s poslom u trgovini, može slobodno, bez stresa, ići svojoj kući.
Vodili smo bitke i s poslodavcima koji su vršili pritiske na svoje zaposlenike da tijekom ljetne sezone odu raditi u trgovine na obali jer u svojim ugovorima o radu imaju članak koji definira da je mjesto rada gdje god poslodavac ima svoje trgovine, što u pojedinim slučajevima znači cijela Hrvatska. No sada je Zakon o radu donio određene izmjene i regulirao to pitanje tako da se mjesto rada mora definirati određenije.
Zasigurno je važno i pitanje dostojanstvene naknade za rad. Upravo pregovarate s Hrvatskom udrugom poslodavaca o granskom kolektivnom ugovoru. Rastu li plaće u trgovini?
Podatci pokazuju da je prosječna plaća zaposlenih u trgovini na malo u studenom prošle godine iznosila 1342 eura bruto, što zvuči solidno. No to je prosjek koji uključuje i najviše menadžerske plaće i one običnih prodavača. Mi smo pak u sindikatu sredinom 2023. godine tražili podatke od naših članova i došli do iznosa prosječne plaće prodavača koja iznosi 888 eura bruto, što je 694 eura neto. To pokazuje da su plaće prodavača na razini minimalca, možda tek nešto više od minimalnoga iznosa kako bi se poslodavci mogli pohvaliti da se kod njih ne isplaćuju minimalne plaće. Istina je i da je dio primanja radnika došao s obzirom na mogućnost isplate neoporezivih iznosa kao nagrada za dobro poslovanje, topli obrok, uskrsnica, božićnica, regres… No plaće su definitivno preniske za jednu tako radno intenzivnu djelatnost. A u trgovini je u listopadu 2023. godine bilo zaposleno 218 569 radnika, u maloprodaji ih je radilo 119 899, a od toga je 87 910 žena. Tako su dvije trećine zaposlenih u trgovini žene, a kada su žene većinska radna snaga, u pravilu to znači i niže plaće.
Možda se i zbog takvih preniskih plaća, ali i kretanja stanovnika, u trgovini bilježi znatan nedostatak radne snage. Kako to komentirate?
Natječaji za zapošljavanje kontinuirano su otvoreni, a mnogi trgovci morali su i u manjim dućanima zatvarati drugu smjenu jer nemaju raspoloživih radnika. Naravno, u nedostatku optimalnoga broja radnika zaposleni radnici rade više, njihovo je opterećenje veće, a sve će to sigurno dugoročno imati negativne posljedice na njihovo zdravstveno stanje. Stres na radnom mjestu zbog te je situacije znatno povećan. Posebno mislim na terete koje prenose i napore koje imaju pri odrađivanju povećanoga opsega posla. Fluktuacija radne snage je velika, a mnogi se radnici zadržavaju u trgovini samo dok ne nađu nešto bolje. Trgovina kao djelatnost nije poželjna za zapošljavanje, osim nekoliko tvrtki, koje su izuzetci.
Jesu li i strani radnici onda prisutni u trgovini?
U turističkim regijama u djelatnosti trgovine rade radnici iz susjednih zemalja i regije te dalekih zemalja, a u Zagrebu rade najčešće radnici iz Nepala i Filipina. Rade kao skladištari, komisionari, slagači u trgovinama i slično, a prema informacijama s terena dobro su se uklopili u radnu sredinu. Najveća im je zaprjeka ipak nepoznavanje hrvatskoga jezika pa teže komuniciraju na radnom mjestu.
