Na glumačku se profesiju i okruženje često gleda kao na svijet reflektora, a glumce se percipira kao zvijezde, ljude koji žude za popularnošću i spremno se s njome nose. O glumi kao pozivu govori nova predstava Mire Gavrana, nagrađivanoga pisca, čiji dramski tekstovi odišu humorom i dinamičnim dijalozima, ostavljajući mjesta promišljanju.
Na daskama pozornice u novom se komadu susreću upravo dva glumca kojima »daske život znače«. Stariji uvaženi profesor glume i mladi kazališni amater spoj su suprotnih svjetova, njihovi su karakteri sukobljeni, ali s vremenom uviđaju i određene sličnosti. Zaneseni mladi učenik nakon nekoliko propalih pokušaja upisa na glumačku akademiju obraća se afirmiranomu glumcu, od kojega računa dobiti pomoć kako bi napokon ostvario svoj poziv.
Predstava snažno progovara o taštini, ljubomori i umišljenosti, koje nerijetko obuzmu osobu željnu uspjeha pod svaku cijenu. Mlad i talentiran zaljubljenik u glumu susreće glumca čiji je vrhunac karijere prošao. Treba stoga nadvladati suparništvo i ljubomoru, koje se lako mogu probuditi u očima obojice.
Duhovita predstava s brojnim obratima uspijeva pokazati kompleksnost glumačke profesije, govoreći i o životnim prioritetima, odnosu prema drugima. Gluma, kako kazuje i lik predstave, treba biti »ogledalo prirode« i zato nije pogrješno reći da je i poziv, ne samo profesija.
Gluma je puno više od suhoparnoga čitanja tekstova i žudnje za reflektorima. Ipak, ne samo u glumačkom svijetu, nego u svakoj profesiji i međuljudskom odnosu, više od svega treba shvatiti da želja za vlastitim uspjehom ne smije postati i želja za tuđim neuspjehom.
Dora Žic
