»Molim te, pročitaj, nemoj plakati. Bog je vidio da patiš zbog nečega i on kaže: Dosta. Neki blagoslov ti stiže. Ako vjeruješ u Boga pošalji ovu poruku. Molim te ne ignoriraj. Testirana si. Bog će srediti dvije stvari večeras u tvoju korist. Sutra će biti najbolji dan u tvom životu. Nemoj prekidati ovaj lanac, pošalji na 20 svojih prijatelja.«
Tu sam poruku praznovjerja i svojevrsne prikrivene prijetnje dobila na Facebooku. Ignorirala sam ju jer mi se čini da bih inače i sama bila praznovjerna, jer ne vjerujem da sam bilo kako »testirana« i nisam uvjerena da je Bog tu kao neki »gumb« koji se stisne pa on u jednoj večeri »sredi dvije stvari«. Dakako, »u tvoju korist«! Sutra ni po čemu nije bio ni gori ni bolji dan u mom životu, premda sam »prekinula lanac«. No bojim se da mnogi ne će imati hrabrosti i da ne će prekinuti ovaj »lanac« koji je zapravo lanac praznovjerja, ali još više i lanac zastrašivanja jer se mnogi ljudi boje »prekinuti lanac« baš zbog toga što misle da će izostati Božji blagoslov i da će se na taj način zamjeriti ne toliko ljudima – koji i ne moraju znati jesu li ili nisu »prekinuli lanac« – nego Bogu samomu. Mislim da je ta igra, ako je tako možemo nazvati, opasna, bezobrazna i da ju vjernici i oni koji sebe smatraju vjernicima ne bi ni smjeli širiti. Čudim se da mi ju redovito šalju moji prijatelji s kojima dijelim ista vjerska uvjerenja, a ponekad su te poruke povezane s još većim praznovjerjem kao da je dovoljno samo poslati neku poruku i eto rješenja svih naših problema!
Čitateljica, Varaždin
Kao vjernici ne ćemo Vam reći ništa novo ako samo istaknemo da ste ispravno postupili, ali ćemo se složiti s Vama da neki vjernici to ne će napraviti. Hoće li pri tome presuditi njihova lakomislenost i razmišljanje da takva »glupost« nikomu ne čini štete, ili će prevladati čak i strah koji spominjete, teško nam je prosuditi. Možda netko doista »lanac« ne će prekinuti iz obzira prema onomu »prijatelju« koji mu je poslao takvu poruku, no pri tome bi se valjalo sjetiti da nije potrebno imati lažne obzire, nego se držati istine. No da se vratimo »uzročniku« Vašega pisma – pošiljatelju poruke. Ako je vjernik (pretpostavljamo da je tako), a drugima šalje takve poruke, onda bi se morao zamisliti i propitati poznaje li dovoljno dobro nauk zajednice – Crkve – kojoj kao član pripada. Jer i on sam žrtva je praznovjerja koje je doduše rasprostranjeno, što zbog slabe, pa i pogrješne vjere, što zbog vjerske nepoučenosti i neznanja, a što zbog straha od tamo nekih »nepoznatih sila«, pa čak i Boga koji bi ga – ako ne ispuni što se od njega traži – mogao možda i kazniti, umjesto da ga blagoslovi. Po takvim »lancima« ništa se od toga ne će dogoditi, osim što kao vjernici ugrožavamo svoju zdravu pamet, a nažalost pokazujemo da se ne držimo ni prve Božje zapovijedi koja nam zabranjuje praznovjerje. U samom izričaju: »Nemaj drugih bogova uz mene« sadržana je zabrana častiti druge bogove, a praznovjerje prema Katekizmu Katoličke Crkve (br. 2110) na neki je način »izopačena pretjeranost religije«. Osim toga, praznovjerje je i zastranjenje religioznoga osjećaja u kojem se – barem u slučaju o kojem pišete – na Boga doista gleda kao na nekoga tko će nekomu »srediti stvar«, automatizmom i baš zbog toga što ćemo prenositi tu poruku koju dobijemo dalje. Nije li tu riječ čak i o pripisivanju magične važnosti toj kratkoj poruci, premda bi netko mogao reći da pretjerujemo jer nitko tko nam šalje takve poruke nema zle namjere, nego se vodi »dobrim namjerama« koje na žalost – kako upozorava citirani Katekizam – mogu završiti u želji da se »zagospodari vremenom, poviješću i konačno ljudima, a ujedno i želji da se umilostive skrite moći«, a to je sve »u proturječju s čašću i štovanjem, združenim sa strahopočitanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu« (br. 2116).
Ne smijemo zaboraviti istaknuti i to da je bilo kakvo praznovjerje – vračanje, čaranje, magija, svjesno štovanje idola, spiritizam i sotonizam – grijeh koji treba izbjegavati i koji se mora ispovjediti. U stvarima koje se tiču naše sadašnjosti, ali i prošlosti i budućnosti, vjernik se s radosnim povjerenjem predaje u Božje ruke, u ruke Providnosti, pa je praznovjerno vjerovati da će nam se, ako pošaljemo poruku drugim 20 prijateljima, Bog »javiti« nekim blagoslovom i »srediti za nas« neke stvari. Takav nam je odnos prema Bogu kao vjernicima zabranjen i protivi se krjeposti bogoštovlja. Premda ne želimo suditi i osuditi pošiljatelja te poruke koja je dospjela do vas, a vjerojatno i do mnogo drugih vjernika jer su društvene mreže danas brze i rasprostranjene, i premda ne želimo reći da su mu namjere bile loše, još jednom moramo opomenuti da je riječ o pogrješnom i grješnom činu. Zato bi ga svi vjernici trebali odbaciti i ne poslati poruku takva sadržaja, a ako su je već dobili, onda bi bez oklijevanja, bez »grižnje« savjesti i bez ikakvoga straha taj »lanac« trebali prekinuti, a »prijatelju« koji im je takvu poruku poslao uzvratiti i upozoriti ga da je pogriješio i počinio grijeh. Ako i Vi postupite tako, i sami ćete spriječiti daljnje širenje toga »lanca« i mnogima pomoći da ih se ne uznemirava takvim ili sličnim praznovjernim porukama. I ne samo da se ne ćete zamjeriti Bogu, kako pišete, nego ćete učiniti dobro djelo svojoj subraći u vjeri.
