Da se u današnje doba malo stvara, a mnogo toga prekraja, pa čak i falsificira, svjedoči i primjer starih bajka. Dijana Jurasić u Večernjem listu pokazala je da se to čini u 21. stoljeću na primjerima od umjetničkih djela do naziva u društvenom i političkom životu. Sada je na red došao i nedužni »Bambi« austrijskoga pisca Felixa Saltena. Disney je, naime, najavio novu verziju filma »Bambi«, a scenaristica je objasnila da je to modernizacija za dobro djece, da ih se ne traumatizira tragičnom smrću Bambijeve majke jer, kako je rekla: »Postoji taj trenutak smrti majke za koju mislim da su na njega mnoga današnja djeca i roditelji osjetljiviji nego što je to bilo prije. I zato ga nisu pokazali svojoj djeci.«
S tim se ne slaže prof. dr. Ivan Urlić koji je rekao da nije više dovoljno u ime političke korektnosti u društvu težiti progonu najprije iz dokumenata, ako ne iz svakodnevnoga govora, riječi koje ni po čemu nisu sporne; nije bilo dosta modifikacija klasika i preko njih pokušaja prekrajanja povijesti, nego sada treba mijenjati i Bambijevu povijest. »Neznalice nažalost vladaju svijetom, probisvijeti i poluinteligentni«, rekao je prof. Urlić.
»Naravno da je Bambiju umrla mama, ali malomu djetetu majka umre svaki put kad je ne vidi i misli da je nestala i plače. Djeca se moraju susresti i sa suzama, nije sve u ‘Walt Disney’ suzama koje cure niz obraze jer, ako smo dovoljno zreli, znamo da postoje unutarnje suze, koje se ne vide. Ljudsko biće se raduje, pati, tuguje, koncentrira se.«
Upitao je i trebamo li raditi virtualne svjetove u kojima se nitko ne će prepoznati i onda će to kasnije psihoterapeuti ispravljati u tridesetima, četrdesetima i pedesetima? »Ako je Bambi živo biće, Bambi se igra, plače, raduje se i tuguje. Rekli su mi da su izbacili iz ‘Crvenkapice’ da je vuk progutao baku i Crvenkapicu i onda je došao lovac Luka. Sada imamo da su se Crvenkapica i baka sakrile u ormar, što je totalno pogrešno«, rekao je i napomenuo da je u knjizi »Smisao i značenje bajki« Brune Bettelheima objašnjen smisao bajki, prihvaćen u dječjoj psihijatriji.
Pitao se tko danas uopće smišlja takve stvari i razmišljanja odraslih prenosi na djecu od dvije, četiri i pet godina. Smatra da je suludo prekrajati klasike poput »Bambija«, »Male sirene« i »Snjeguljice i sedam patuljaka« umjesto da se stvaraju neki novi u duhu današnjega doba. Oštro je poručio: »Sirovi autori miču i izraze ‘majka’ i ‘otac’ i mijenjaju ih u ‘roditelje’, jer ne znaju naći način kako poštovati razlike.«
I komunikologinja prof. dr. Smiljana Leinert-Novosel ističe da je naknadno uljepšavanje života pogrješna poruka koja djeci govori da ne će imati nikakvih problema u životu, nego će biti zaštićeni i samo uživati. »Djecu treba pripremati na život, a ne samo na idilu. Komunikacija s djetetom pridonosi razvoju njegove osobnosti i priprema ga za život, a pokušaj da se maknu negativna iskustva i sve što bi moglo izazvati tugu u djeteta smatram neprimjerenim jer dijete ne će živjeti u takvu svijetu. Bitno mu je adekvatno njegovu uzrastu objasniti na pravilan način teške trenutke i neugodne informacije jer ga jedino to priprema za budući život i pomaže mu u dozrijevanju. U suprotnom od djeteta radite invalida koji će bježati u virtualnu stvarnost«, poručila je dr. Leinert-Novosel i dodala da je friziranje sadržaja manipulacija da dijete očekuje samo ugodne sadržaje u životu.
Iz bajke valja poći u stvarni život. O tome kako se živjelo u 2022. u Europskoj uniji pokazuje i podatak da je na rubu siromaštva bilo maloljetne djece. Europska stopa rizika od siromaštva visokih je 24 posto, a ona pokazuje koliko je djece živjelo u obiteljima čija su primanja bila znatno ispod srednjih primanja kućanstava države u kojoj žive. Rizik od siromaštva prijeti svima čija su primanja manja od 60 posto medijalnoga dohotka u zemlji. U Hrvatskoj je lanjska granica siromaštva podvučena ispod godišnjih primanja od 39 600 kuna za samca (oko 5200 eura), a za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece ta je granica bila oko 83 tisuće kuna. S manje novca nego što predviđa tako postavljena granica lani je raspolagao svaki peti odrasli hrvatski građanin te 16 posto djece mlađe od 18 godina. Većinom su to umirovljenici, nezaposleni, obitelji samohranih roditelja te osobe niže obrazovne razine…
Hrvatska je među deset država s najmanje siromašne djece. Brojke pokazuju da što je viši stupanj obrazovanja roditelja, to je niži udio djece u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. To znači da se šestero od desetero djece čiji su roditelji niskoobrazovani nalazi u riziku od siromaštva, u usporedbi s jednim od desetero djece visokoobrazovanih roditelja. Eurostat navodi da djeca koja odrastaju u siromaštvu ili socijalnoj isključenosti nailaze na teškoće da budu uspješna u školi, slabijega su zdravlja i teže ostvaruju svoj puni potencijal kasnije u životu. Suočena su s većim rizikom da kao odrasli postanu nezaposleni siromašni i socijalno isključeni.
Djeca slabije obrazovanih roditelja u Hrvatskoj imaju tri i pol puta veću vjerojatnost da će kad odrastu živjeti u siromaštvu u odnosu na vršnjake čiji su roditelji fakultetski obrazovani. Tek svako četvrto dijete niskoobrazovanih roditelja završi fakultet, a djeca siromašnih roditelja često i sama postaju siromašna u odrasloj dobi. To je daleko od bajke.
