U kršćanskoj vjeri važno je prenošenje vjere. Sam sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima veli: »Predadoh vam ponajprije što i sam primih.« On želi prenijeti vjeru na način na koji ju je i primio. Ističe najvažnije u prenošenju, a to je osoba Isusa Krista.
Bezbrojna su prenošenja. Ljudi prenose kulturu s jednih na druge, prenose jezik, običaje, ali i obiteljska nasljeđa. Puno se toga treba prenijeti na potomstvo jer iako se čovjek rađa poput prazne ploče na koju se mogu upisati raznolike teme, prenošenje identiteta nešto je što se pomno može učiniti. Sveti Pavao, onaj koji se nekada nazivao Savao, koji je bio progonitelj kršćana, postaje i sam Kristov učenik. Ostali apostoli na njega prenose kršćansku vjeru. Dopustio je da na svoju ploču upiše Isusa Krista koji će obilježiti čitav njegov život. Isus će ga od progonitelja učiniti navjestiteljem evanđelja. U istoj poslanici kaže: »Jao meni ako evanđelja ne navješćujem!«
I sada je sveti Pavao odlučio prenijeti istinu onoga u koga je povjerovao. Navješćuje posljednje trenutke Isusova ovozemaljskoga života. Bili su to trenutci kada se Isus izravno očitovao svijetu kao Bog. Uskrsnuo je! Uskrsnuće je bilo okosnica koju sveti Pavao želi prenositi dalje drugima. On je povjerovao Spasitelju, primio je u svoje srce istinu vjere, sada je prenosi dalje. Baš je jednostavno Pavlovo prenošenje! Jedna ogoljena činjenica, jedna riječ, jedan Spasitelj, jedan događaj, jedan trenutak. Uskrsnuće je sve promijenilo. Apostoli nadahnuti Kristovim uskrsnućem prenijeli su svetomu Pavlu istinu vjere. I on je sada prenosi dalje, prenosi ono što je primio.
Danas se mnogo toga prenosi u vjeri. Nastale su čitave šume prenošenja. Teški su lanci vjerskih poruka ili ideala ili krilatica ili događaja ili formula koje onoga koji želi primiti istinu vjere okružuju sa svih strana. Tako neki naglašavaju obraćenja instagramskih grješnika, drugi zazivaju kojekakva otklinjanja, treći traže čudesa. I kako da se čovjek snađe u takvoj šumi? Nije li onda gotovo pa postalo normalno vrludati svijetom ne nalazeći istinu? I još kada se za prenositelje postave osobe koje bi najradije prenosile sebe, prenošenje se počinje voditi idejom kako se svidjeti svijetu. U šumi različitih ideja prenošenja čovjek samo može ostati prazan. I sam. Onaj tko prenosi poruku Kristovu, ne može se svidjeti svijetu, taj nema iza sebe kolonu nestalnih pratitelja. Taj razumije ono što je sveti Pavao sasvim iskreno izrekao. I živio! Sveti Pavao je prenošenje sveo na jednu proširenu rečenicu koja sadrži ime jedinoga Spasitelja. Prenošenje je po svetom Pavlu sasvim izravno, ono ne zahtijeva predstavu ispunjenu poznatim osobama jer je jedna Osoba sve promijenila i potrebno je samo povjerovati Kristu.
Isti redak tumači Ivan Zlatousti povezujući ga s temeljnom istinom vjere: »Ne kaže sveti Pavao da je naučen, nego da je primio. Utvrdite ove dvije stvari: prvo, ništa ne unosi od sebe samoga; drugo, njegovim su primjerom bili potpuno uvjereni, a ne golim riječima. Ne kaže da je prvo predao, nego da je prvo primio. I što je dobio? Krist je umro za naše grijehe. Sveti Pavao nije rekao odmah da postoji uskrsnuće naših tijela, niti je jednostavno rekao da je Krist umro iako je i to bilo dovoljno da se proglasi uskrsnuće, nego je rekao da je Krist umro za naše grijehe. Onaj koji umire za tuđe grijehe, slijedi da i sam mora biti bez grijeha.«
U riječima svetoga Pavla može se pronaći svaki kršćanin. U vremenu kroz godinu kada se kršćanin zadržava na svojim ustaljenim navikama, na svemu onom što mu je predano od roditelja ili drugih životnih učitelja, vrijeme je da se predaje sve ono što ga uči Crkva. Ogoljena poruka spasenja, jednostavna istina vjere u Krista koji je umro za ljudske grijehe i uskrsnuo. Spasitelj koji je živ i koji s čovjekom želi ući u razgovor. Takvo jednostavno učenje, primanje Spasitelja u vlastiti život, traži da se isto događa u svakoj ljudskoj obitelji. Od danas neka ne bude obiteljskoga stola na kojem ne će biti mjesta za živoga Boga. Od danas neka nema večeri bez zajedničke zahvale Bogu koji čovjeka blagoslivlja. Od danas neka se Boga prima i predaje u svakoj kršćanskoj obitelji. Bog je živ, Bog je dio kršćanskoga života, isti Bog traži da se živa vjera predaje svim naraštajima vlastitim primjerom.
Gospodine, utvrdi u kršćanskim obiteljima živu vjeru koju ćemo prenositi
novim naraštajima, vjeru koja odiše Tobom, vjeru u Boga koji je
s nama i ostaje s nama u vijeke vjekova. Amen.
