Dječja i adolescentna dob osjetljivo je razdoblje u kojem nepovoljne životne situacije mogu negativno djelovati na mentalno zdravlje djeteta. To mogu biti razne situacije poput problema u obitelji, problema u savladavanju školskoga gradiva i neprihvaćenosti u društvu vršnjaka te razni oblici zlostavljanja. Roditelji često zbog prezaposlenosti ne primjećuju neke detalje koji mogu biti alarm da se nešto događa.
Uzrok promjene ponašanja u školske djece može biti neprihvaćanje od vršnjaka i fizičko ili psihičko zlostavljanje. Dijete koje je zlostavljano od vršnjaka postaje najčešće povučeno, često se tuži na glavobolje, bolove u trbuhu, gubi interes za školu, ima nesanice, manjak apetita i slične simptome. Osim toga, može se primijetiti da dijete dolazi u poderanoj odjeći, nestaju mu stvari, ima modrice ili ogrebotine za koje daje neobična objašnjenja ili traži dodatni džeparac.
Ako dijete izbjegava razgovor, treba običnim pitanjima pokušati doprijeti do djeteta. To su najčešće pitanja: kako je u školi, što se događa za vrijeme odmora, s kim se druži i slično. Djeca često izbjegavaju razgovarati o nasilju jer su posramljena ili se boje još veće »osvete«. Stoga treba biti miran tijekom razgovora i ne inzistirati na odgovorima na pitanja. Ako dijete primijeti uznemirenost ili bijes roditelja, to će ga još više zatvoriti. Ako se dijete požali na nasilje, treba vidjeti što je samo učinilo kako bi prekinulo nasilje. Pri tome ne treba umanjivati problem govoreći: »Nije to ništa« ili s druge strane glasno i agresivno reagirati. Dijete treba podučiti da ignorira vrijeđanja i psihičko zlostavljanje i ne pokazuje ljutnju i uznemirenost jer to zlostavljač i želi.
Osim toga, treba ga potaknuti da se druži s prijateljima u školi ili ako se nasilničko ponašanje događa na putu prema školi, pratiti dijete do škole dok se problem ne riješi. Svakako treba ohrabriti dijete da razgovara s razrednikom, a ako to ne uspije, treba se uključiti roditelj. Pri tome treba biti uporan i surađivati sa školom i stručnim timom.
Cilj rješavanja nasilja nije u kazni zlostavljača, nego u prekidu kruga zlostavljanja. Pri tome je važno znati da dijete ili grupa zlostavljača također treba stručnu pomoć. Nasilničko ponašanje ne smije se ignorirati opravdanjem: »Proći će« jer ono može ostaviti posljedice nedostatka samopouzdanja, depresivnosti, anksioznosti i brojnih drugih bolesti koje će ostaviti trag u cijelom životu.
