Dugo se iščekivala 77. Opća skupština Ujedinjenih naroda i govor koji je, napokon nakon dvogodišnje pandemijske stanke, pred okupljenim predsjednicima država ili njihovim visokim predstavnicima, uživo održao glavni tajnik te najvažnije međunarodne organizacije Portugalac Antonio Guterres. Iako je u većini izvještaja dominirao dio govora u kojem je glavni tajnik govorio o potrebnom dodatnom oporezivanju naftnih tvrtki koje su u sadašnjoj uvelike ratom izazvanoj krizi dobile enormno visoku dobit, s kršćanskoga stajališta važni su i dijelovi govora glavnoga tajnika koji su gotovo ostali nezapaženi. Oni bi se mogli sažeti u govornikovu vapaju da »u svemu što radimo moramo prepoznati da su ljudska prava put do rješavanja napetosti, okončanja sukoba i stvaranja trajnoga mira«.
Poznato je da je Opća deklaracija o ljudskim pravima koju je donio UN još 1948. godine velikim dijelom nastala na temelju kršćanskoga personalizma i da korijene ima upravo u djelima kršćanskih, katoličkih mislilaca. Stoga bi se, vjernički gledano, na pozivanje glavnoga tajnika Guterresa na poštovanje ljudskih prava koja su istinski put za izlazak iz krize moglo gledati i kao na skrivenu poruku da je put za izlazak iz sadašnje krize i povratak vrjednotama koje su proizišle iz kršćanstva. U tom smislu vrlo je zanimljivo da u dijelovima korespondiraju govor glavnoga tajnika i dijelovi završne deklaracije s nedavno održanoga Sedmoga kongresa poglavara svjetskih i tradicionalnih religija u Kazahstanu. Ali sada nije riječ o tome da se politika i transcendentno nužno miješaju ili posve odvajaju jer, kako je u Kazahstanu rekao papa Franjo, »najuzvišenije ljudske težnje ne mogu se isključiti iz javnoga života i biti smještene samo u privatno ozračje«.
Što je kršćansko u govoru glavnoga tajnika Guterresa, inače uvjerenoga katolika koji je ranije poznat kao katolički intelektualac i borac za zaštitu života od začeća? Doslovno ništa nije izravno katoličko i kršćansko jer se nije koristio religijskim pojmovima u svojem govoru. No duboko su kršćanski dijelovi govora u kojima je istaknuo istinsku zabrinutost za opstanak čovjeka u njegovu dostojanstvu, a time i čovječanstva. O koliko je veliku otuđenju od ljudskosti riječ, tajnik je pokazao doslovno rekavši: »Ljudi su povrijeđeni, a najviše pate oni najugroženiji. Povelja Ujedinjenih naroda i ideali koje ona predstavlja su u opasnosti. Dužni smo djelovati, a ipak smo zaglavljeni u kolosalnoj globalnoj disfunkciji.«
Otvoreno je rekao i da međunarodna zajednica nije spremna ili voljna uhvatiti se u koštac s velikim dramatičnim izazovima našega doba. Među njih je stavio krizu povezanu s razvijanjem alata za uređivanje ljudskih gena. Upozorio je i da platforme društvenih mreža, koje su »temeljene na poslovnom modelu koji unovčava bijes, ljutnju i negativnost, uzrokuju nesagledivu štetu zajednicama i društvima«. Rekao je i da se šire govor mržnje, dezinformacije i zlostavljanje (usmjereno posebno na žene i ranjive skupine), a upozorio je i da se čovjekovi »podatci kupuju i prodaju kako bi se utjecalo na naše ponašanje – dok su špijunski softver i nadzor izvan kontrole – sve to, bez obzira na privatnost«. Smatra i da umjetna inteligencija može ugroziti integritet informacijskih sustava, medija, pa čak i same demokracije, te je ustvrdio: »Nemamo početke globalne arhitekture koja bi se nosila s bilo čim od toga.«
Time što je glavni tajnik više puta pozvao na obranu ljudskih prava i povratak njima suptilno je dao do znanja tko upravlja sadašnjim krizama. No pitanje je jesu li ga razumjeli svi u sjedištu UN-a, a još više jesu li ga razumjeli ljudi diljem svijeta. Teško da su mogli jer taj dio njegova govora medijski mehanizmi temeljeni na umjetnoj inteligenciji nisu prepoznali važnim. Slučajno?
