Završetak srednjoškolskoga obrazovanja zasigurno je jedna od najvažnijih prekretnica u životu svakoga čovjeka. Mladi će se nakon srednje škole suočiti s odabirom – nastaviti obrazovanje na nekoj od visokoobrazovnih institucija ili se odvažiti u svijet rada. Završava jedno bezbrižno razdoblje života i počinje novi i samostalniji put. Zato smo u dijelu godine u kojem maturanti završavaju svoje srednjoškolsko obrazovanje u našoj rubrici odlučili progovoriti o toj tematici. Nakon srednje škole počinje život u nekim novim okolnostima, a to ujedno znači i nove prilike, kao i stjecanje novih prijateljstava i novih iskustava. Neke će odabir studija navesti i na preseljenje u drugi grad, zbog čega će neizbježno biti udaljeni od roditeljske brige. Stoga vam pišemo i o bojaznima, pa i strahu te o predodžbama vanjskoga svijeta koji se javljaju u mladih ljudi. Mladi u novim okolnostima nakon srednje škole, zbog više obveza, često zaboravljaju i na neke dobre navike poput redovitoga odlaska u crkvu. Pokazali smo kako mladi mogu ići novom sredinom, a starim putom. Za maturante koji su aktivni u organizacijama katoličke mladeži ili ih takve aktivnosti zanimaju odlazak u drugi grad u tom smislu ne treba biti zaprjeka. U svojim tekstovima zato govorimo da u većim gradovima Hrvatske djeluju aktivne organizacije katoličke mladeži te kako one funkcioniraju. Također smo odlučili i usudili se dati i neke savjete kako se snaći u novoj sredini – od ozbiljnijih stvari poput banke i javnoga prijevoza do studentskih popusta i menzi. Nismo zaboravili ni maturante strukovnih škola koji su nakon srednjoškolskoga obrazovanja svoju priliku odlučili potražiti na tržištu rada. Oni se susreću s brojnim dvojbama i izazovima pa smo ih odlučili uputiti i na neke mogućnosti koje postoje u toj perspektivi.
Za neke srednjoškolce kraj srednje škole znači mnogo više nego samo završetak srednjoškolskoga obrazovanja. Onima koji odlaze na fakultet ili pak odlaze raditi u neko drugo mjesto udaljeno od njihova rodnoga mjesta završetak srednje škole označava i početak više samostalnoga života, života izvan roditeljskoga doma. Velika je to stuba na stubištu odrastanja i uspon nije baš lagan.
Promjena koju donosi odlazak iz toploga obiteljskoga okruženja često je praćena velikom neizvjesnošću, brojnim pitanjima i strahovima. Što nas čeka, kako ćemo se snaći, tko će biti uz mene kada mi je teško? Pitanja su to koja često dolaze u glavu u tom prijelaznom razdoblju. Ali treba biti jak i odlučan, shvatiti da život dalje od roditelja nije strašan i težak, nego da je to važna prilika da se razvijemo kao osobe, da rastemo i jačamo, da upoznamo sebe. Naravno da je na početku teško, dok se ne prilagodiš i navikneš, ali važno je sjetiti se da su roditelji uvijek uz tebe, bez obzira na to što trenutačno fizički nisu tu, oni i dalje svaku sekundu provode brinući se za tebe. I njima odlazak djeteta iz doma pada jednako teško, ako ne i teže nego nama koji odlazimo. Ali u tome smo zajedno, tješeći i hrabreći jedni druge.
Moderne tehnologije danas znatno olakšavaju to razdoblje jer nam omogućavaju da se bilo kada možemo čuti s roditeljima, tražiti od njih savjet ili samo utjehu. Stvari koje prije nismo doživljavali kao bitne odjednom su postale važne. Shvatiš koliko zapravo duguješ svojim roditeljima, koliko su ti toga pružili a da uopće nisi bio svjestan. Naučiš cijeniti sitnice, male znakove pažnje koji sada odjednom više nisu tako mali. Prestaneš uzimati zdravo za gotovo skuhan ručak, čistu odjeću, pun hladnjak. Počneš prema roditeljima osjećati veliku zahvalnost, pa im se trudom, učenjem i uspjehom pokušavaš odužiti i na neki način zahvaliti što su od tebe napravili dobru odraslu i samostalnu osobu.
Još od prvih koraka navikli smo na stalnu brigu starijih osoba. Najprije u vrtiću gdje su se za nas brinule odgojiteljice – »tete« koje su nas podsjećale da moramo oprati ruke prije jela. Nakon toga uslijedila je osnovna škola, gdje su za nas bili zaduženi učitelji koji nas još uvijek podsjećaju da moramo napisati zadaću. Srednja škola već je označavala ozbiljnost i pretpostavljala našu veću samostalnost, ali nastavnici su nam još uvijek bili stalno na raspolaganju: zvali bi nam roditelje ako nam se ocjene pogoršaju, dali nam bezbroj »prvih, drugih i trećih« prilika za poboljšanje. U cijelom tom razdoblju, uz sve naše učitelje, i naši životni učitelji, roditelji, bili su stalno uz nas. A onda je došao novi izazov na našem životnom putu.
Dakle, srednja škola je gotova, matura samo što nije napisana i potom se čekaju konačni rezultati. Fakulteti su odabrani i nadaš se najboljem. Polako ćeš već planirati gdje ćeš se smjestiti, hoćeš li možda u studentski dom, s prijateljem iznajmiti stan ili pak ostaješ studirati u svom gradu. Koja god da je tvoja odluka, upravo završavaš jedno bezbrižnije razdoblje svoga života i započinješ novi, samostalniji put. Svaka je promjena ujedno i stresna i uzbudljiva. Fakultetske obveze podosta su drugačije od srednjoškolskih. S tobom više nisu roditelji ni učitelji da te podsjećaju da učiš, dolaziš na predavanja… Sam(a) odlučuješ kad želiš doći i za koji se ispitni rok želiš pripremiti.
Osim što se povećava broj literature i stranica koje moraš naučiti, povećava se i broj tvojih prijatelja i poznanika. Često u novom gradu ili barem u novom okruženju u početku ne poznaješ mnogo ljudi i to svakoga plaši. Ali, to ni nije tako loša stvar. Pred tobom su novi ljudi iz cijele Hrvatske, nova iskustva, nova poznanstva, nova prijateljstva, a možda i nova ljubav. S njima ćeš stvarati nove uspomene koje ćeš pamtiti cijeli život.
Dakle, pred tobom je razdoblje povećane neovisnosti, samostalnosti i odgovornosti. Moguće je da ćeš se morati suočiti s nekim životnim poteškoćama, okolnostima koje te muče i osjećajima tjeskobe i nesnalaženja. Ali, ne zaboravi da nisi sam. Jedan poziv dijeli te od tvoje obitelji i prijatelja, a uvijek možeš porazgovarati sa svećenikom i pomoliti se te tako svoje brige i tjeskobe prepustiti Bogu.
Mnogi mladi već se od svojih osnovnoškolskih dana priključuju raznim športskim klubovima, kulturno-umjetničkim društvima i raznim zajednicama mladih u kojima ispunjavaju svoje slobodno vrijeme. Nerijetki se odlučuju priključiti i vjerskim zajednicama. Kroz odrastanje rastemo i u vjeri, a mnoge nas zajednice oblikuju i kao čovjeka te u njima ostajemo kroz cijeli život. No odlaskom na studij u drugi grad možemo otići u podružnice zajednice koju smo pohađali u rodnom gradu ili se priključiti nečemu novomu, a opet s ljudima koji dijele naša vjerska stajališta.
Najrasprostranjenija je na razini Hrvatske Franjevačka mladež. Popularna »Frama« ima svoje podružnice u najvećim hrvatskim gradovima te je sigurno da ćete odlaskom na studij uvijek moći biti aktivni »framaš« i izvan matične zajednice. Mnogi se studenti odluče na dolazak u metropolu koja pruža izbor različitih aktivnosti – od mnoštva zborova i župnih zajednica sve do Studentskoga katoličkoga centra (SKAC) i najpoznatije ‘aktivnosti’ zagrebačkih studenata vjernika – mise mladih. Podružnicu SKAC-a možete pronaći i u Splitu, a tamo se možete pridružiti i njihovu klubu ili volonterskomu centru. Za one malo pustolovnijega duha tu su Katolički skauti koji pod vodstvom vjeroučitelja Marina Miletića uzimaju sve veći zamah. Na razini biskupija niču novi odredi, no onaj najstariji i, moglo bi se reći ‘najjači’, je u Rijeci. Zato oni koji vole prirodu i imaju želje postati članovima »Kristove vojske« sad znaju pravo mjesto za to, a u Splitu će ga sigurno pronaći na redovitim katehezama i susretima s »Hrvatskim nadzemljem«.
Što se tiče Osijeka, od 2011. godine postoji udruga DUHOS koja djeluje »misijom evangelizacije na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku« te okuplja studente na raznim susretima, tribinama i svjedočanstvima vjere. Gradovi s najvećom studentskom populacijom pružaju razne mogućnosti rasta u vjeri, a svaka zajednica posebna je na svoj način te će se za svakoga naći bar ponešto, izbor je na vama.
Maturanti strukovnih škola koji su po završetku srednjoškolskoga obrazovanja odabrali odlazak u svijet rada suočeni su s nizom posebnih izazova. Često se tako važan životni korak percipira kao logičan slijed događanja nakon završetka strukovne škole, iako ni u kojem pogledu takva odluka nije beznačajna ili jednostavna.
Najveća prednost takvoga odabira svakako je mogućnost da se mladi čovjek po pronalasku posla može brže financijski osamostaliti, pa time postati neovisan o brizi roditelja, obitelji i okoline. No u stvarnosti je za većinu zapravo dugačak put do te faze. Brojni poslodavci traže radnike s prethodnim iskustvima u obavljanju određenih poslova, a nerijetko su neskloni davanju šansi mladima koji nemaju takvih iskustava. Poslodavci često nisu spremni uložiti vrijeme i financije u uključivanje i upoznavanje mladih sa svijetom rada, nego isključivo traže »gotov proizvod«, radnika s više godina staža u određenom poslu, kojemu ne će trebati ništa dodatno pojašnjavati ili možda čak i investirati neke resurse u njegovo usavršavanje. Mlade se tako na tržištu često podcjenjuje upravo na toj osnovi – unatoč tomu što većina pokazuje marljivost i spremnost na rad, neiskustvo je prvi i ključan prigovor koji im je upućen.
Drugi važan izazov s kojim se susreću mladi koji traže posao nakon završetka strukovne škole svakako je nepovoljna ekonomska i društvena klima. Premda situacija nije tako loša kao što ju prezentiraju naši mediji, nezaposlenost i potplaćenost mladih iz strukovnih zanimanja na tržištu rada svakako je realan problem. Brojni će zato pokušati s pronalaskom posla u inozemstvu – u Njemačkoj ili Irskoj. Ondje je možda veća vjerojatnost za pronalazak posla, posebice u strukovnim zanimanjima gdje jezik kao prepreka nije presudan, no u inozemstvu situacija ipak nije bajkovita. Plaće za određene poslove veće su nego u Hrvatskoj, no troškovi života općenito su veći, a biti stranac u drugoj zemlji nikada nije baš jednostavno.
Aktualna priča o nedostatku radnika za turističku sezonu samo je jedan od primjera koji svjedoče o važnosti i konkurentnosti strukovnih zanimanja. Maturanti strukovnih škola svakako trebaju znati koja je vrijednost njihova zanimanja te da unatoč brojnim izazovima s kojima će se susresti na početku svoga puta u svijetu rada, mogućnosti ipak postoje.
Jedna od najtežih stvari za svakoga studenta svakako je odlazak iz doma. Odlazak iz grada u kojem provedeš djetinjstvo, osnovnu i srednju školu. Najgori je odlazak u nepoznato kada ne znaš što te očekuje i nema više pomoći obitelji i prijatelja. Sve se čini predimenzionirano, strašno, i čini se kao da svaki tramvaj vodi u potpuno nepoznat teritorij.
Kada završi prvi dan predavanja, upoznaš nekoliko novih ljudi i već je puno lakše. Sve to treba shvatiti kao izazov, a ne nešto strašno i nešto što se ne može naučiti. Jedna od najvažnijih stvari koje treba obaviti prva je karta za javni prijevoz. Ako ste u Zagrebu, sve što vam treba je ispunjen zahtjev za izdavanje pokaza ZET-a, jedna fotografija te uplata od 30 kuna. Proces izrade kartice je dugotrajan, tako da to treba obaviti što prije. Druga stvar koja je bitna je pronalazak liječnika opće prakse i zubara. Za to se treba uzeti dosta vremena i istražiti koji su liječnici opće prakse najbolji u sredini u koju dolazite. Što se tiče zubara u Zagrebu, veoma dobra opcija je Fakultet stomatologije Sveučilišta u Zagrebu. Za prijavu je jedino potrebna uputnica od zubara kod kojega ste inače prijavljeni. Nadalje, ako želite raditi preko student-servisa, važno je da imate žiro-račun. Prema tome, trebate pronaći i banku te otvoriti vlastiti račun. Mnogo banaka ima veoma povoljne ponude za studente i opcije nagrađivanja.
Student-servisa se nalazi u sklopu Studentskoga centra. Konkretno, Studentski je centar zadužen za sve studentske domove u Zagrebu, student-servis i za razna događanja koja se organiziraju za studentsku populaciju. Studentski centar nalazi se u središtu grada, na Savskoj cesti. Možda najvažnije pitanje za sve studente je – menza. Ako ste redovit student, ostvarujete pravo na »iksicu« s kojom imate pravo jesti u svim menzama Sveučilišta u Zagrebu. Ostvarujete značajne popuste i to će puno pomoći »proračunu« svakoga studenta. Bitno je reći da postoje studentski popusti na gotovo sve. Od tečajeva za strane jezike, teretana i raznih športova do kazališnih predstava, kina, dodatnih edukacija i sl.
Na kraju krajeva, otkrit ćete da uopće nije strašno biti student!
Priredili: M. Erceg, L. Glasnović, F. Hrnčić, M. Labaš, N. Lednicki, Z. Medak
