Europsko vijeće nedavno je prihvatilo prijedlog Direktive 2018/0172 Europskoga parlamenta o novoj regulaciji plastičnih proizvoda. Time je završena formalna procedura usvajanja Direktive o smanjivanju učinka plastičnih proizvoda na okoliš, koja će od 2021. godine postati obvezujuća za sve države članice Europske unije. To je posljednje upozorenje svim članicama EU-a da se pripreme za vrijeme bez plastike za jednokratnu uporabu.
Europska je komisija, nakon glasovanja u Europskom parlamentu, donijela svoj prijedlog direktive u svibnju 2018. godine, koji je zatim, nakon pregovaranja s predstavnicima Europskoga parlamenta, usvojen krajem prošle godine.
Početkom ove godine veleposlanici država članica potvrdili su direktivu. Sada je, formalnim prihvaćenjem direktive od Europskoga vijeća, učinjen posljednji korak zakonodavnoga procesa. Sve što piše u direktivi o plastici počinje se provoditi od 2021. godine. Dakle, za manje od dvije godine zabranit će se uporaba, proizvodnja i prodaja mnogih plastičnih proizvoda koji su namijenjeni za jednokratnu uporabu. Neke će mjere biti »bezbolne«, poput zabrane držača balona ili plastičnih štapića za uši. No i takve će zabrane stvoriti antiplastičnu klimu u Europskoj uniji pa se očekuje da će mnogi proizvođači, uvoznici i trgovački centri dobrovoljno odustati od velikoga dijela plastičnoga arsenala.
U pozadini plastične direktive stoje politički, gospodarski i ekološki razlozi. Zbog plastifikacije okoliša, posebice mora i oceana, nepovoljni ekološki učinci plastičnoga otpada postali su lako mjerljivi i još lakše vidljivi. Plastični otpad na obalama i plažama Europske unije dokaz je da se plastika uglavnom – ne reciklira. Podatci o relativno visoku udjelu reciklirane plastike u primjerice Njemačkoj ili Irskoj statistička je manipulacija. Većina se rabljene plastike, zapravo, izvozila u Kinu i druge azijske zemlje. No početkom 2018. godine Kina je uvela zabranu uvoza europske i američke plastike te je sada potrebno riješiti problem s nagomilanom plastikom u vlastitom dvorištu.
Jedna od mjera je ratificirana direktiva, koja će, uz ostalo, pogoditi upravo kineske izvoznike plastičnih proizvoda. Stoga neki smatraju da je plastična direktiva europska osveta za kinesku zabranu uvoza plastičnoga otpada. U svakom slučaju stanovnici Europske unije morat će se dijelom odreći svakodnevnih navika neodgovorne uporabe plastične ambalaže. U pozadini rasipanja plastičnim materijalima krije se obična komocija pa će uvođenje direktive biti svojevrsna uputa za promjenu životnih stilova. Kultura odbacivanja, jednokratnoga konzumiranja i slični obrasci potrošnje bit će spriječeni ili na rubu zakona. Slike proslave rođendana uz mnoštvo šarenih tanjura, čaša i drugoga plastičnoga pribora trebale bi postati prošlost.
Osim plastične direktive, države članice Europske unije usuglasile su ciljeve prema kojima će do 2029. godine, dakle za deset godina, 90 posto plastičnih boca biti prikupljeno, a 30 posto boca na tržištu bit će proizvedeno od reciklirane plastike. Što je manji promet plastičnom ambalažom, dogovoreni će ciljevi biti lakše dostižni! Jedan od temeljnih problema plastične ambalaže jest to što je ona jeftina pa stoga bezvrijedna u očima potrošača. To je donekle istina jer je plastika na tržištu proizvedena tehnološkim postupcima koji petrokemijskoj industriji osiguravaju visoke profite. Jeftina plastika nije kvalitetan materijal, teško ga je reciklirati jer sadrži stotine drugih tvari u svojoj strukturi. Čak bi i spaljivanje plastike bilo manje štetno kada bi ti polimeri bili »čisti« derivati nafte. Ovako, sa svim dodatcima, bojama, stabilizatorima, omekšivačima i metalnim katalizatorima, plastika je već u proizvodnom pogonu svojevrsno smeće. To će biti novi izazov za Europsku uniju – kako zabranom jeftine i loše plastike poticati proizvodnju prihvatljivijega polimernoga materijala.
