“Često smatramo kako bez zlata ništa ne vrijedi. Netko će imperativ staviti zato što ne vjeruje da pojedinac ili skupina mogu biti zlatni, a može biti zlatna želja iz ljubavi ljudi koji to žele, kao i reprezentacija. Osuđeni smo, unatoč ozljedama važnih igrača, s ekipom koju imamo, boriti se za svaki centimetar planine s osam stuba, odnosno utakmica“, kazao je izbornik Červar, a osim o rukometnim temama, osobito splitskoj skupini s reprezentacijama Srbije, Islanda i Švedske progovara i o siromašnom djetinjstvu, roditeljskim uzorima, ministrantskim danima i pouzdanju u Boga u obiteljskom i trenerskom životu.
„Mnogi mi predbacuju u stilu ‘što ti je ovo Lino trebalo da nakon silne karijere ponovno treniraš reprezentaciju’. Ali baš zato što se govori da je prijašnja generacija nepobjediva, mnogo bolja od sadašnjih, meni predstavlja izazov. Jer i slabiji na papiru može se suprotstaviti protivniku na parketu. Supruga Klaudija, koja mi je stvorila uvjete da mogu raditi kreativno, kaže da se čovjek nikada ne smije obeshrabriti te da zlato sjaji i u blatu“, naveo je hrvatski rukometni izbornik govoreći i o odgoju igrača.
„Svaki igrač mora imati univerzalne, među njima i duhovne vrjednote. Mora biti i hrabrosti, koje posebno nedostaje u politici. Postoji izreka da ako čovjek nije hrabar, ne može biti ni pošten. Poštenje traži poštovanje, žrtvu i odgovornost, tri stvari koje su za kukavice iznimno težak teret“, napomenuo je 67-godišnji Červar, osvajač dvije zlatne i četiri srebrne medalje na klupi hrvatske rukometne reprezentacije, dugogodišnji trener skopskoga „Metalurga“ i bivši makedonski izbornik.
