Uzbunjujući su podatci da je svaki četvrti zagrebački srednjoškolac depresivan, a čak 15 posto njih razmišlja o samoubojstvu. Riječ je o istraživanju koje je na uzorku od pet tisuća zagrebačkih srednjoškolaca proveo tim na čelu s profesoricom Mirandom Novak. Kako piše Lana Kovačević u Večernjem listu, podatci istraživanja još su alarmantniji s obzirom na to da je utvrđeno da među srednjoškolcima koji su razmišljali o samoubojstvu njih 9,4 posto ima razrađen plan za to djelo. Među ispitanim učenicima 30 posto njih osjeća se anksiozno, a svaki četvrti srednjoškolac izjašnjava se depresivnim. »Zakazali smo svi – roditelji, sustav zdravstva i školstva. Nije dovoljno samo govoriti, treba i slušati. Djeca su danas pod golemim stresom i pritiskom jer ih zajednica uvjerava kako moraju imati prosjek ocjena 5,00 ili u suprotnom ne će uspjeti u životu, upisati srednju školu, fakultete itd. Svi se moramo educirati u radu s mladima i prestati im nametati nemoguća očekivanja«, riječi su Mirjane Orban, voditeljice Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti NZJZ-a »Dr. Andrija Štampar«. Izrekla ih je na okruglom stolu pod nazivom »Mentalno zdravlje mladih – Teen blues«. Novinarka potom niže podatke i zaključak Mihaela Kozine, psihologa i psihoterapeuta V. gimnazije u Zagrebu: »Tako depresivni i pod stresom, pokazalo je istraživanje, njih 2,1 posto probalo je kokain, 2,4 posto LSD, a 37,4 posto učenika tijekom školske godine barem je jednom svjedočilo nasilju. Škole danas zaboravljaju da djeca nisu samo učenici, nego cjelovite osobe koje imaju različite interese, ali i strahove, te žive u različitim okruženjima. Škole bi se danas trebale više baviti odnosima, mentorstvom, točnije vodstvom mladih ljudi, profesori bi trebali biti mentori koji će učenike voditi kroz šumu informacija i s njima raspravljati. Razumjeti ih, biti blizu njih, saslušati ih i svakako savjetovati.«
U Hrvatskoj raste broj mladih sa psihozama pa stručnjaci upućuju veliko »ne« legalizaciji marihuane, o čemu je u svijetu započela rasprava nakon legalizacije toga opijata u Kanadi. Iako postoje ograničenja za konzumaciju marihuane (udaljenost od dječjih igrališta, bolnica, škola i zabrana uporabe u vožnji, a iznajmljivači stanova donose svoja pravila hoće li dopustiti konzumaciju marihuane), kanadski psihijatri okupljeni u tamošnje stručno udruženje protive se donesenoj političkoj odluci, što je stajalište i hrvatske medicinske struke. U tekstu u Večernjem listu Ivana Rimac Lesički prenosi da liječnici upozoravaju da konzumacija kanabisa, posebice među mladima odnosno tinejdžerima, dokazano uzrokuje strukturalne i funkcionalne promjene mozga u razvoju. Kanada je jedna od zemalja s najvećim brojem uživatelja marihuane na svijetu te se na tu drogu godišnje potroši, kako prenose tamošnji mediji, 5,7 milijardi kanadskih dolara.
»Hrvatska nije spremna za legalizaciju, mi nemamo instrumente u državi i institucijama koji će zaštititi mlade ljude. Bilo kakva legalizacija kod nas bi dovela do loših posljedica«, prenijela je autorica riječi doc. dr. Ante Bagarića, pročelnika Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče.
U medijskim napisima neprestano se tematizira problem nedostatka radne snage. Osim što on stvara pritisak na povećanje plaća, može dovesti i do ugrožavanja rasta pojedinih sektora, pa i čitava gospodarstva. Problem je eskalirao najviše u turizmu i graditeljstvu, a to su radno intenzivne djelatnosti u kojima nema previše potrebe za visokoobrazovanom radnom snagom, a gotovo je nemoguće naći radnike za uređenje okoliša, čišćenje i spremanje, kuhare. Problem je u tim djelatnostima gotovo nerješiv i tu su plaće rasle gotovo 10 posto u dvije godine. »Valamar rivijera« radnicima je ponudila dodatne beneficije, osigurala kvalitetan smještaj i radne uvjete. No unatoč tomu domaće tržište radne snage ne može popuniti prazninu. Očekuje se dolazak osamnaest predstavnika agencija za posredovanje u zapošljavanju s Filipina, da predstave svoju radnu snagu. Građevinari su zainteresirani za radnike iz Egipta, a u obzir dolaze i Pakistan, Bangladeš, Indija, za čije su radnike hrvatska primanja atraktivna. Problem je i u industriji prijevoza jer nema vozača kamiona i autobusa, iako su im plaće i do 15 tisuća kuna. Nedostaje njegovatelja, medicinskih sestara i radnika u drvnoj industriji. Kvalificirani, nekvalificirani, mladi, stari… svi oni postaju poželjni. Nakon što su shvatili da je kucnuo čas za pregovore, tvrtke su pritisnute uza zid, najavile su masovna povećanja plaća, a mogu ih očekivati ili su ih već i dobili radnici Atlantica, Valamara, Belupa, Valisa…
Predsjednik Hrvatske obrtničke komore Dragutin Ranogajec upozorava na drugi aspekt problema radne snage koji vidi u neusklađenosti sustava strukovnoga obrazovanja i potreba tržišta rada i u tom kontekstu povećanje kvota za strance smatra vatrogasnom mjerom, iako ga Hrvatska obrtnička komora podupire. »Naravno da se zalažemo za povećanje plaća radnicima, pogotovo smanjivanjem davanja na neto plaću. Ovdje se ne radi o tome da poslodavci ne žele povećati primanja svojih radnika, nego je često u pitanju opstanak obrta«, rekao je za Večernji list te poručio da treba poticati poslodavce koji isplaćuju veće plaće, a ne one koji isplaćuju minimalne, i uložiti sve napore u suzbijanje sive ekonomije kako bi obrtnici koji posluju legalno bili konkurentni. Da »konobar sezonac« ne će na Jadran ni za 10 000 kuna plaće, stoji u naslovu teksta Večernjakove autorice Radmile Kovačević.
Američki investitor i poduzetnik Gentry Beach sa svojim poslovnim prijateljima želi ući u projekt koji bi navodno otvorio tisuće radnih mjesta i bio pomoć tvrtkama u okolici: želi na otoku Pašmanu izgraditi turističko naselje »Pašman rivijera«, takozvano autentično dalmatinsko naselje s hotelima, apartmanima, plažama i ostalim pratećim kapacitetom od 4000 kreveta, u što bi, pisalo se nedavno, uložio 500 milijuna dolara.
»Vjerujem da će to biti vrlo uzbudljiva prilika i za nas i za Hrvatsku i molimo se da sve bude kako treba. Imate odličnu klimu, zemlju za uzgoj«, rekao je u intervjuu za Večernji list. Govorio je i o mogućnosti da dovedu američku tehnologiju uzgoja svježih proizvoda koji bi, smatra, bili na korist ne samo projektu, nego i lokalnoj zajednici, posebno spomenuvši »Program prvo voće«, to jest »da se postotak svake berbe daje lokalnoj zajednici«. »Naš je glavni cilj, ako stvari s Pašmanskom rivijerom krenu naprijed, preuzeti glavnu ulogu u stvaranju ekonomskoga mosta između SAD-a i Hrvatske. Razgovarali smo s nekoliko političara, jasno je da su svi jako zainteresirani za investicije, samo je potrebno da se nađemo u istoj priči. Ja dolazim iz poslovnoga svijeta, nemam veze s politikom, zanimaju me samo posao i ekonomija.« Smatra da Hrvatska ima fantastične liječnike »za koje je stvarno žalosno da se iseljavaju da bi zaradili«. »To nema smisla, to je veliki odljev mozgova koji vašoj zemlji ne treba. Naša želja je da projekti poput Pašman rivijere pomognu zaustavljanju takvih trendova.« Poručio je i sljedeće: »I za SAD i za Hrvatsku Bog je prvi, imamo puno zajedničkoga i mislim da je vrijeme da se ova suradnja ostvari.« Ponuda toga investitora postala je javna stvar. Ipak, treba dobro provjeriti i imati svoje kadrove koji će nadgledati strana ulaganja, da se ne dogodi rasprodaja Hrvatske strancima kojima je bitan samo profit.
