Tijekom prošle i ove godine brojni korisnici hrvatskih mirovina kojima je pravo priznato prema ukupnom mirovinskom stažu ostvarenom dijelom u Srbiji, a dijelom u Hrvatskoj, počeli su dobivati prva rješenja o mirovinama iz Srbije, kojima im se priznaje pravo i određuje visina srbijanske mirovine samo prema mirovinskom stažu ostvarenom u bivšoj Jugoslaviji na teritoriju Srbije. Ključan datum od kojega se priznaju prava uzet je 1. 4. 2012. kao navodni dan od kojega je Hrvatska pokrenula po »službenoj dužnosti« postupak za ponovno utvrđivanje prava i ponovni izračun visine hrvatske mirovine, ali samo prema hrvatskom mirovinskom stažu. Tako će hrvatska mirovina biti smanjena razmjerno stažu koji pripada na teret Srbije. Smanjenje bi trebalo biti djelomično ublaženo priznavanjem dijela mirovine iz Srbije, ali samo za dio staža iz Srbije. No kako su srbijanske mirovine znatno niže od hrvatskih (slično kao što su hrvatske mirovine niže od slovenskih), mnogi se opravdano boje da će time biti umanjen i njihov i inače nizak umirovljenički standard.
Opravdanje za ponovno određivanje i izračunavanje mirovina ostvarenih s djelomičnim stažem u Hrvatskoj, a posebno u Srbiji, proizlazi iz odredaba međunarodnoga »Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije (danas je to Republika Srbija) o socijalnom osiguranju«, koji je zaključen 2001., a objavljen u Narodnim novinama – dodatak Međunarodni ugovori, broj: 14/2001. Tim je ugovorom u članku 39. propisana obveza ponovnoga određivanja mirovina ostvarenih nakon 8. listopada 1991. do dana stupanja na snagu toga ugovora.
Tekst članka 39. Ugovora glasi: »PONOVNO ODREĐIVANJE DAVANJA (1) Prava na davanja koja su, od 8. listopada 1991. godine, do dana stupanja na snagu ovog ugovora, utvrđena prema pravnim propisima jedne države ugovornice, uz uračunavanje mirovinskog staža navršenog prema pravnim propisima druge države ugovornice, nositelji će, po službenoj dužnosti, ponovno utvrditi i izračunati svote davanja, primjenom odredaba ovog ugovora, pri čemu se pravomoćnost donesenog rješenja neće smatrati preprekom za ponovno određivanje davanja.
(2) Prilikom ponovnog utvrđivanja prava na davanje, iz stavka 1. ovoga članka, nositelj države ugovornice, prema čijim pravnim propisima je davanje bilo utvrđeno, obračunava svotu davanja uzimajući u obzir i mirovinski staž navršen na području drugih republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije na osnovi kojega je davanje bilo utvrđeno, ako međunarodnim ugovorom, s državom na čijem je području mirovinski staž navršen, nije drukčije određeno.
(3) Prava na davanja koja su, od 8. listopada 1991. godine do dana stupanja na snagu ovog ugovora, utvrđena na osnovi mirovinskog staža kraćeg od 12 mjeseci, navršenog prema pravnim propisima te države ugovornice i mirovinskog staža ostvarenog isključivo prema pravnim propisima države ugovornice, ponovo će se utvrditi i obračunati, primjenom članka 17. ovog ugovora.
(4) Ako se ukupne svote davanja, ponovo utvrđene i obračunate, u skladu sa stavkom 1. ovog članka, manje od svote davanja koje bi pripadalo prema pravnim propisima države ugovornice po kojima je bilo utvrđeno, nositelj te države ugovornice isplaćuje korisniku i razliku između te svote davanja i ukupne svote ponovo utvrđenih i obračunatih davanja. Ova razlika se isplaćuje sve dok ukupna svota, ponovo utvrđenih i obračunatih davanja, ne dostigne visinu svote davanja koje je ranije bilo utvrđeno.
(5) Pravo na davanje, utvrđeno i obračunato primjenom stavka 1. ovoga članka, pripada od prvoga dana nakon isteka mjeseca u kojem je nositelj, koji je utvrdio pravo na davanje, pokrenuo postupak za ponovno utvrđivanje i obračun svote davanja i isplaćuje se izravno korisniku.«
Nedoumicu izazivaju odredbe stavaka 4. i 5. koje govore o načinu isplate razlike ako su ukupne nove izračunate svote manje od dosadašnje svote. Kako će se te razlike isplaćivati sve dok ukupna svota ponovno utvrđenih mirovina ne dostigne visinu prve mirovine koja je ranije utvrđena, očito je da će se ta svota brzo dostići, što znači da će brzo prestati i isplaćivanje razlike. Nedoumicu izaziva i okolnost da novo pravo (nova mirovina) pripada od prvoga dana nakon isteka mjeseca u kojem je pokrenut postupak za ponovno određivanje. Naime, postupak je navodno pokrenut u Hrvatskoj po službenoj dužnosti, ali bez donošenja posebnoga rješenja o tom pokretanju te je time umirovljeniku oduzeto pravo na žalbu.
Korisnik hrvatske mirovine ostvarene 1998. g. s 35 godina ukupnoga staža, od čega 15 u Hrvatskoj, a 20 u Srbiji, dobio je srbijansko rješenje doneseno 23. 7. 2019. g., u kojem piše da je Hrvatska pokrenula postupak po službenoj dužnosti 1. 4. 2012. g. Znači razlika bi se isplaćivala samo do 1. 4. 2012. g., a nakon toga bi se dobivale dvije mirovine koje su u ukupnom zbroju manje od do sada isplaćivane samo hrvatske mirovine. Korisnik mirovine s pravom se pita zašto je izabran baš 1. 4. 2012. kao dan pokretanja postupka po službenoj dužnosti, odnosno zašto se čekalo do prvoga srbijanskoga rješenja do 2019. g.
Istodobno Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije donio još nikakvo novo rješenje o pripadajućoj mirovini samo za hrvatski staž pa korisnik i ne zna što ga čeka. Živi u zabludi i neznanju o tome hoće li dobivati neku razliku, kolika će ona biti i do kada će se isplaćivati. Uslijedit će brojne žalbe, koje su se mogle izbjeći da je sve bilo odmah u početku provedeno, bez razvlačenja od 2001. do 2019. godine. Očito je da hrvatsko mirovinsko nije organizacijski spremno iako su svi njegovi bivši i sadašnji ravnatelji i nadležni ministri hrvatskoj javnosti prikazivani kao »vrhunski« stručnjaci.
