Za razdoblje mladenaštva uz veselje i zabavu vežu se i poneki problemi, a jedan od njih je i briga u vezi s korupcijom koja je nerijetko prisutna u društvu. Međunarodni dan borbe protiv korupcije obilježava se 9. prosinca, a prema Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže korupcija se opisuje kao »traženje ili primanje bilo kakve novčane vrijednosti ili druge povlastice, kao što je dar, usluga, obećanje ili pogodovanje, u zamjenu za neki akt ili propust u obavljanju javne dužnosti«.
Iako u Hrvatskoj postoji više tijela i specijaliziranih institucija koji djeluju u raznim područjima sankcioniranja i prevenciji, i dalje se u mnogim područjima vodi borba protiv korupcije. Ovogodišnja studija »Mladi u vremenu neizvjesnosti« u sklopu koje su Institut za društvena istraživanja u Zagrebu te neprofitna organizacija i politička zaklada Friedrich-Ebert-Stiftung proveli istraživanje na uzorku od 717 mladih od 14 do 29 godina pokazala je da su mladi prepoznali korupciju kao najveći društveni problem te jedan od razloga koji potiču iseljavanje. Pri tome 65 posto mladih smatra da postoje slučajevi korupcije u visokoobrazovnim institucijama u Hrvatskoj (kupovanje ocjena i ispita), a gotovo 55 posto mladih smatra da su veze s osobama na poziciji moći važne za uspješno zapošljavanje. Dakle, vidimo da je problem korupcije usko vezan za mladenaštvo.
Bog – istinsko lice pravde
Na problem korupcije u više se navrata osvrnuo i papa Franjo. U knjizi »Korupcija – Zlo našega vremena« Sveti Otac piše kako korupcija nije čin, nego stanje u kojem se čovjek navikne živjeti i (ne)svjesno tjera i okolinu na takav način života. Stoga korupciju možemo shvatiti kao vrlo opasan stil života koji se izravno širi i na druge ljude namećući im sudioništvo. U Ponovljenom zakonu (16, 19) čitamo: »Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oči mudrih, a ugrožava stvar pravednih.« Dakle, u ovim izazovnim vremenima kada je (ako nam se za to ukaže prilika) lakše slijediti »zaobilazne putove«, ne predajmo se iskušenjima, nego slijedimo Boga koji je istinsko lice pravde.
Pravo na strani ljudskih prava
O ljudskim pravima i korupciji razgovarali smo s Josipom Lukendom, apsolventicom prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu koja sada radi kao odvjetnički vježbenik u jednom odvjetničkom uredu. U današnjem se svijetu suočavamo s brojnim izazovima u očuvanju i zaštiti ljudskih prava, a upravo bi rješavanje tih problema trebalo biti u fokusu svakoga društva jer su pojedinci ono što čini društvo kao cjelinu, smatra Josipa. Gledajući s pravnoga aspekta, ljudska su prava prvi put formalno zaštićena Općom deklaracijom o ljudskim pravima koja je usvojena 1948. godine.Ljudsko dostojanstvo – sidro međunarodnoga poretka
Međunarodni dan borbe protiv korupcije slavi se 9. prosinca od 2003. kada je Opća skupština UN-a posebnom rezolucijom upozorila na problem korupcije i potrebu svakodnevne borbe protiv nje. Korupcija je korištenje javne dužnosti radi osobnoga probitka, predstavlja najveću ugrozu gospodarskog, društvenog i političkog razvoja, a time ugrožava i svakoga pojedinca.
Dan nakon, 10. prosinca slavi se Međunarodni dan ljudskih prava. Godine 1948. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Opću deklaraciju o ljudskim pravima čime su uspostavljeni temelji međunarodnog poretka usidrenog u poštivanju ljudskog dostojanstva, kao i jednakih i neotuđivih prava svakog čovjeka. Važno je obratiti pozornost na oba Međunarodna dana od kojih se jedan od njih tiče onog najbitnijeg, ljudskih prava, a drugi potiče na borbu protiv korupcije koja ih ponekad itekako može ugroziti.
Temeljna ljudska prava i dužnosti
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću te trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva«, navodi se u prvom članku Opće deklaracije o ljudskim pravima.
Ljudska prava upravo su standardi ili načela po kojima svako ljudsko biće na svijetu ima pravo na dostojanstven i siguran život. Ona su stvorena da nas štite, osiguraju nam slobodu i ravnopravnost među svima nama. Ljudska prava nisu nešto što se može oduzeti ili što se mora zavrijediti – svaki čovjek dobiva ih svojim rođenjem i ne gubi ih kroz život. Zakoni su stvoreni kako bi ih štitili, a to primjećujemo u brojnim institucijama koje osiguravaju njihovo poštovanje i sigurno provođenje. U Hrvatskoj su, primjerice, uvrštena i u Ustav Republike Hrvatske. Tako se neka prava u izričitim situacijama mogu ograničiti, ali nipošto u potpunosti oduzeti. S druge strane često zaboravljamo kako uz svoja prava imamo svoje dužnosti i obveze koje se uz njih vežu.
Naša sloboda prestaje ondje gdje počinju tuđa prava – odnosno naši interesi i prava moraju biti u ravnoteži s interesima i pravima drugih oko nas. Dužnosti koje moramo ostvarivati upravo su poštovanje prema drugima, ravnoteža prava i suradnja.
Prava se dijele u dvije različite skupine: građanska i politička prava te ekonomska i socijalna prava. Osim institucija kao što su zatvori, država i pravosuđe, naša prava također štite pravobranitelji i organizacije, što državne, što međunarodne. Tako i Europska unija ima vlastite institucije čija je svrha upravo štititi ljudska prava unutar svojih granica. Svaki pojedinac na svijetu zaslužuje i mora poznavati svoja prava te mu se u svakom trenutku mora omogućiti i jamčiti pristup tim pravima. Osim poznavanja svojih prava, mora razumjeti i njihove vrijednosti: dostojanstvo, jednakost, slobodu, poštovanje, nediskriminaciju, toleranciju, pravdu, odgovornost, suradnju i prihvaćanje.
»Kao što svaka osoba ima prirodno pravo na život, tako ima pravo i na to da njegov život bude zaštićen. Ljudski je život svet jer od samog svog početka uključuje ‘Božje stvaralačko djelovanje’ i zauvijek ostaje u posebnom odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom«, prenio je Narod.hr u svojem članku o Katoličkoj Crkvi i ljudskim pravima. Sveti Ivan Pavao II. u svojoj enciklici »Fides et ratio« navodi da nas Crkva uči da nema prave slobode bez istine. »Istina i sloboda su ili skupa povezane ili skupa nesretno propadaju«, napisao je papa Ivan Pavao II. te predstavio temeljni problem današnjega društva koje često mijenja svoje istine za stvarnost, a svoja prava stavlja ispred svojih dužnosti. Trebamo se podsjetiti i da svoja prava zavrjeđujemo svojim postojanjem – svojom vezom sa Stvoriteljem koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku. I kao takvi pozvani smo njegovati i brinuti se o svojim pravima i dužnostima, učeći i druge kako živjeti u skladu i harmoniji.
