Pionir na području istraživanja i implementiranja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj je prof. dr. Bernard Franković. Do umirovljenja 2016. čitav svoj radni vijek proveo je kao nastavnik iz termodinamike i srodnih termotehničkih i energetskih kolegija na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Pročelnik je Odjela za tehničke studije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Sunčevom energijom (SE), a potom i drugim vidovima obnovljivih izvora energije (OIE), počeo se baviti tijekom sedamdesetih u vrijeme svjetskih energetskih kriza (1973. i 1979.). U znanstvenom i stručnom djelovanju u području obnovljivih izvora energije dao je znatan doprinos objavljujući rezultate istraživanja u međunarodnim znanstvenim časopisima i realiziranim projektima. Kao suradnik radio je na projektu iskorištavanja Sunčeve energije sedamdesetih kad je u suradnji sa znanstvenicima s Instituta »Ruđer Bošković« iz Zagreba (N. Urli i U. Desnica) realizirao na hotelu »Neptun« u Poreču prvu instalaciju za toplinsku konverziju Sunčeve energije. Bio je i sudionik realizacije prve instalacije sunčanih kolektora – koncentratora Sunčeve energije na hotelu »Orlando« u Srebrenom kod Dubrovnika (1983.). U oba projekta oprema je bila uvezena iz Njemačke odnosno SAD-a. To su bili prvi projekti takvih konstrukcija za iskorištavanje Sunčeve energije na otocima i priobalju Jadranskoga mora. Za svoj znanstveni rad dobio je više nagrada i priznanja, pa tako i državnu nagradu za znanstveni rad (2002.).
Bavite se obnovljivim izvorima energije, procjene raspoloživih konvencionalnih izvora su limitirane, a potreba za energijom znatno raste. Kako ocjenjujete stanje u Hrvatskoj? Ima li Hrvatska dovoljno energije i gdje vidite njezino izvorište?
PROF. DR. FRANKOVIĆ: To su ustvari dva usko povezana pitanja. Nažalost, Hrvatska je ovisna o uvozu svih vidova konvencionalnih izvora energije, počevši od električne energije, plina i nafte. A zbivanja u energetskom sektoru na globalnoj razini utječu i na zbivanja u Hrvatskoj. Na svjetskoj su razini ukupne količine konvencionalnih izvora energije limitirane. Prognoze kao rezultat istraživanja govore da za nas i naše unuke imamo na raspolaganju ugljena samo 89 0109 tona ili za još približno 153 godine, sirove nafte 24 0109 tona ili za 50 godina i plina 18 51012 m3 ili za 53 godine.
Današnja je svjetska potrošnja goriva ovako raspodijeljena: 78 % fosilna goriva, 20 % obnovljivi izvori energije i samo 2 % nuklearna energija. To su samo procjene i gruba slika stanja na svjetskoj razini raspoloživih izvora, ali te brojke upozoravaju da moramo već sada razmišljati o postupnoj tranziciji na iskorištavanje novih i obnovljivih izvora energije. Energetska strategija RH, dokument koji je spreman na proceduru usvajanja u Saboru, procjenjuje ukupni energetski potencijal obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj za pojedine izvore: vodotoci imaju potencijal između 3700 i 4250 megavata, mali vodotoci (male hidroelektrane do 10 MW) od 200 do 250 MW, veliki vodotoci (velike hidroelektrane iznad 10 MW) od 3500 do 4000 MW, energija vjetra od 7000 do 9000 MW, energija Sunca na razini 8000 MW, od toga energija sunca za fotonaponske elektrane 5300 MW i fotonaponski sustavi na građevinama 2700 MW.
Što podrazumijevate pod postupnom tranzicijom na energetskom području?
PROF. DR. FRANKOVIĆ: Uz svakodnevne potrebe, dio potrošene energije iz konvencionalnih izvora mora se usmjeriti na proizvodnju komponenata i sustava obnovljivih izvora energije. Supstitucija mora biti postupna. Takvom strategijom povećavamo iskorištavanje obnovljivih izvora energije, ali i novu opremu za to. Hrvatska ima konvencionalnih izvora energije, ali ne dovoljno. Geografski položaj i klimatski uvjeti idealni su za iskorištavanje svih vidova obnovljivih izvora energije. Na prvom su mjestu Sunčeva energija i energija vjetra. Tu je šansa. Budemo li se u ovom tranzicijskom razdoblju gospodarski odnosili, u budućnosti ćemo smanjiti ovisnost o uvozu i opreme i energije. Danas je u Hrvatskoj godišnja potrošnja električne energije na razini od 17 500 GWh, a dobiva se proizvodnjom u hidroelektranama 41 %, termoelektranama 21 %, vjetroelektranama 5 %, kogeneracijom 4 % i nuklearnom energijom (iz nuklearne elektrane Krško). Uvozimo do 29 %. Hrvatska ima 26 hidroelektrana ukupne snage 2,2 GW, čija proizvodnja pokriva od 30 do 50 % potrošnje (oko 9100 GWh). Energija proizvedena u hidroelektranama čista je energija, ali geografska konfiguracija Hrvatske pokazuje gdje i koliko nam još energije iz vodnih tokova stoji na raspolaganju.
Sunce je neizmjeran izvor energije. Što to znači za budućnost?
PROF. DR. FRANKOVIĆ: Sunce kao izvor energije naš je spas, to je naša garancija za opstanak na zemaljskoj kugli. Zaboravljamo da Sunce zrači u prostor, u svemir, a samo mali prostorni kut Sunčeva zračenja svakoga časa dozračuje našu zemaljsku kuglu. Ta dozračena energija dovoljna je za dugoročni opstanak na zemlji. Satna dozračena energija Sunca daleko je iznad satnih zemaljskih potreba. Od nas se očekuje razvoj novih tehnologija kojima bi se ta neizmjerna energija Sunca usmjerila u naše dnevne potrebe. Problem je akumulacija te energije jer su često vremenski pomaknuti proizvodnja energije i potreba za njezinom potrošnjom. Navedimo primjer kako će biti organizirana tehnologija budućih rafinerija tekućih i plinovitih goriva. Sirova će nafta biti iscrpljena. Nova rafinerija proizvodit će električnu energiju kada ima sunca ili vjetra. Ta je tehnologija više-manje poznata. U drugoj fazi elektrolizom ili nekim sličnim kemoelektričnim postupkom rastavljat ćemo vodu na kisik i vodik. Proizveden kisik u naknadnim kemijskim reakcijama s ugljičnim monoksidom i ugljičnim dioksidom CO i CO2 kemijski će se vezivati u kemijska jedinjenja – goriva tipa ugljikovodikovih. Vodik je idealan energent, ali ima on i nekih mana jer je eksplozivan. Po Mendeljejevoj skali to je H2, »rijedak« plin pa se javlja problem brtvljenja. Taj je problem rješiv, ali na tome treba raditi.
Temelj gospodarstva je energija. Koliko se uvažava sugestija i apel struke na energetskom području, odnosno koliko su to političke odluke ili odluke interesnih lobija?
PROF. DR. FRANKOVIĆ: Hrana (kruh), voda i energija ono su bez čega se ne može pa nije ni čudo da se često u energetiku upliće dnevna politika, a to je slučaj i s energetskom strategijom koja je pred usvajanjem. To je izvrstan strateški državni dokument. Obuhvaća sve vidove izvora energije i u nekoliko scenarija za dva razdoblja (2030. i 2050.) predviđa njezinu proizvodnju i potrošnju. Strategija je izrađena u duhu stremljenja Europske unije. Siguran sam, bit će izvrsna podloga za zdrav život u razdoblju u kojem moramo poštovati preuzete obveze glede energetskoga ponašanja. Na primjer, strategija potiče postavljanje mini fotonaponskih elektrana na obiteljske kuće. Takva masovna mini proizvodnja ima prednost proizvodnje za vlastite potrebe i davanje viškova u elektroprijenosnu mrežu. To reverzibilno punjenje sustava i pražnjenje moguće je uporabom tzv. pametnih mreža i odgovarajućih kućnih pretvornika za davanje električne energije u sustav i uzimanje iz njega.
Kako imati energiju iz obnovljivih, ekološki prihvatljivih izvora energije koji ne uzrokuju ekološke probleme?
PROF. DR. FRANKOVIĆ: Pariški sporazum stupio je na snagu prije dvije godine i točno je da je Hrvatska na svom dosadašnjem putu energetske tranzicije napredovala povećavajući instaliranu snagu obnovljivih izvora. Danas je ukupna instalirana snaga obnovljivih izvora: vjetar 576 MW, 70 % od ukupno obnovljivih izvora, kogeneracija 113 MW, Sunčeva energija 52 MW, bioplin 37 MW, biomasa 36 MW, deponijski plin 5,5 MW, hidroelektrane – male 4,6 MW. Ukupno je instalirana snaga 824,1 MW. Nacrt prijedloga strategije energetskoga razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. godinu predviđa smanjenje emisije stakleničkih plinova u odnosu na 1990. za 60 % odnosno 75 %, povećanje udjela obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji energije u odnosu na 2017. od 35 % u 2030. do 60 % u 2050. te povećanje udjela obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije u odnosu na 2017. od 60 % do 80 %.
Koliko se i na koji način može u Hrvatskoj iskoristiti insolacija koja doseže i do 2700 sati godišnje?
PROF. DR. FRANKOVIĆ: Geografski položaj Hrvatske i potencijalni izvori u području obnovljivih izvora, tj. hrvatski potencijal obnovljivih izvora energije mnogo je veći od dosadašnje eksploatacije, a to možemo gledati i kao veliku priliku za gospodarski rast. Tu je Sunčeva energija, energija vjetra, biomasa, geotermalna energija. Na primjer, Zagreb leži na velikim poljima bogatim geotermalnom energijom. Malo se toga iskorištava na Šalati i Jarunu, a ostalo su izvori koji čekaju eksploataciju. Geotermalni izvor na Jarunu ima temperaturu od 83 °C, a termalna voda ne sadrži sumporne spojeve. Naravno, moramo poticati proizvodnju električne energije iz domaćih izvora, ali i proizvodnju domaće opreme te uporabu domaćega znanja. Ne samo kod vjetrogeneratora, nego i kod sustava kolektora za toplinsku konverziju Sunčeve energije, ili kod fotonaponskih instalacija beznačajan je udio elemenata i/ili opreme domaće proizvodnje. Npr. pulska tvornica »Tehnomont« proizvodi izvrstan pločasti kolektor koji je atestiran u švicarskim laboratorijima. Imali smo u Splitu tvornicu fotonaponskih ćelija koja se nažalost ugasila.
Koliko politika može shvatiti da je energija pokretač gospodarstva? Uostalom energija je pokretač i ljudskoga života.
PROF. DR. FRANKOVIĆ: Najveća je primjedba na Strategiju energetskoga razvitka RH što ona ne slijedi gospodarsku strategiju jer nažalost te strategije nemamo. Politika mora shvatiti da je energija pokretač gospodarstva. Energija je pokretač svega, pa i ljudskoga života. Nisu samo međunarodne obveze u pogledu energetike potpisane u pretpristupnim pregovorima. Hrvatska je u međuvremenu potpisala i Pariški sporazum koji je stupio na snagu prije dvije godine, a na svom je dosadašnjem putu energetske tranzicije postupno napredovala povećavajući instaliranu snagu obnovljivih izvora. Hrvatski potencijal obnovljivih izvora energije mnogo je veći od dosadašnje eksploatacije, a to možemo gledati i kao veliku priliku za gospodarski rast, proizvodnju električne energije iz domaćih resursa, ali i proizvodnju domaće opreme te uporabu domaćega znanja. Bojim se da Hrvatska uopće nema potencijala za to, od radne snage, potrebnoga znanja i know-howa (izuma). I dalje ćemo uvoziti opremu i poticati tuđi gospodarski rast.
Može li se i kako proizvoditi energija iz biomase? Koliko se to iskorištava i kako to podržava resorno ministarstvo, posebno glede niza zaprjeka poput »negrađevinskoga zemljišta«?
PROF. DR. FRANKOVIĆ: Biomasa je jedan od bitnih obnovljivih izvora energije. Može se rabiti neposredno kao gorivo za energane ili pak u nekom vidu prerade: bioplin, tekuće gorivo – biodizel. Strategija energetskoga razvitka RH do 2030. s pogledom na 2050. procjenjuje ukupni godišnji tehnički energetski potencijal biomase kao obnovljivoga izvora prema sljedećoj raspodjeli: biomasa (bez uzgoja) i otpad ukupno od 75 do 160 petadžula (PJ/a – naziv za bilijardu džula), drvna biomasa 40 do 70, a u nekim prognozama i više od 100 petadžula, uz primjenu mobilizacijskih mjera. Razina bioplina i biometana je na 6 do 12 petadžula, a posebno treba istaknuti posliježetvene ostatke koji se kreću od 20 do 60 petadžula. Pod biomasom je i komunalni otpad i ostali posebni otpad u količinama od 14 do 20 petadžula. Dodatni je izvor biomasa uzgojena iz usjeva prikladnih za hranu i krmivo procijenjena na 6 petadžula i biomasa uzgojena iz neprehrambenih sirovina za potrebe biogoriva i ostalih potreba biogospodarstva od 60 do 100 petadžula. Izvori biomase su veliki, a resornno ministarstvo mora razraditi planove kako to iskoristiti, naravno, u sprezi sa strategijom razvitka poljoprivrede. Nadajmo se da je odzvonilo plavomu dizelu za poljoprivredu.
Kako se može iskoristiti morska površina za proizvodnju energije, primjerice energija valova?
PROF. DR. FRANKOVIĆ: Energija morskih valova i energija morskih struja mogu se iskoristiti kao obnovljivi izvor energije, i tu se vrše velika istraživanja i izgrađuju prototipna rješenja, ali za naše je prilike bliža toplinska konverzija Sunčeve energije i proizvodnja električne energije. Za domaćinstva na zgradama možemo ugraditi oba ta sustava, a to vodi k postupnoj neovisnosti, bolje rečeno emancipaciji od velikih sustava (čitaj HEP-a). Fotonaponski sustav na krovu, ako je sunčan dan, proizvodi, paralelno se u kući troši, a višak se daje u mrežu visokoga napona. To omogućuje današnja tehnologija pametnih strujomjera. Kućno je napajanje dvosmjerno pa kada presuši kućni obnovljivi izvor, prebacujemo se na električnu energiju iz vanjskoga razvoda.
Nekoć je Crkva kao institucija povjerenja gradila elektrane. Što joj je danas na tom području činiti?
PROF. DR. FRANKOVIĆ: Točno je, kroz stoljeća često je Crkva izvodila velike gradnje i vodila velike investicije. To mora i danas činiti, posebno u segmentu održavanja graditeljske imovine koja je najčešće i povijesna – arhitektonska kulturna baština. Smatram da Crkva mora ostati izvan biznisa, posebno burzovnih transakcija. Kretanje novca često je podložno riziku, a to Crkvi ne treba. Zašto bi se upuštala u rizik? Npr. fotonaponska elektrana na otoku Cresu (nazivne snage 5 MW), gdje se crkveno zemljište ustupa za izgradnju postrojenja na određen broj godina, a čija je realizacija u tijeku, zašto ne? No kada se radi o golfskim terenima, riječ je o nemilosrdnom uništavanju krajolika i izgradnji nečega stranoga našemu ambijentu, našemu urbanizmu, i za održavanje u našem kraškom terenu gdje su potrebne velike količine vode te uporaba velikih količina pesticida za održavanje hortikulture. Crkva ne treba podržavati takve projekte. No zadaća Crkve može (a i mora) biti podučavanje posebno u segmentu učinkovite uporabe energije i iskorištavanja obnovljivih izvora energije te, najvažnije, u zaštiti okoliša. Podloga za takav vjeronauk može biti Papina enciklika »Hvaljen budi« (Laudato si’) u kojoj posebnu pozornost Sveti Otac pridaje poglavljima o održivu razvoju i zagađenju i klimatskim promjenama.
Konvencionalni izvori energije nestaju. Što će ih zamijeniti? Koliko to mogu biti energija Sunca i drugi obnovljivi izvori?
PROF. DR. FRANKOVIĆ: Bez energije ne možemo. Živimo u stoljeću velikih energetskih tranzicijskih promjena. Konvencionalni su izvori limitirani i smanjuju se već u prvoj polovici ovoga stoljeća. Znanost je egzaktna. Procjene su točne pa ni jedan današnji konvencionalni energent ne će više imati bitnu energetsku ulogu početkom 22. stoljeća. Tijekom ovoga stoljeća obnovljivi izvori energije postupno će preuzeti njihovu ulogu. Energija Sunca ima budućnost. Potrebna su nova istraživanja, nove tehnologije. Stvoritelj je lijepo uredio ovaj svijet. Nije njegovo da nas vodi za ruku. Dao nam je slobodu i dobro organiziran svijet, a nama je prepustio da s njim pametno postupamo. Naša će katastrofa biti ne budemo li se odgovorno ponašali.
