U župi Presvetoga Trojstva u Reki između Križevaca i Koprivnice aktivna je pastoralna suradnica Nina Drakulić, najviše u pjesmi. Ali i u udruzi »Dr. Stjepan Kranjčić« u Križevcima. S aktivnostima u svojoj župi povezana je od djetinjstva, a u taj ju je svijet uvela baka Slavica koja ju je od najranijih dana vodila i na hodočašća na Mariju Bistricu. Vjera ju nosi i sada kada je, kao akademski obrazovana mlada žena, profesionalno ostvarena.
Nina je rođena 5. studenoga 1984. u Koprivnici. Roditelji su joj se upoznali na radnom mjestu, u školi u kojoj su predavali, otac Miloš tjelesni, a majka Zdenka, djevojački Kolarić, povijest i geografiju. Tata je podrijetlom Zagrepčanin koji je odrastao u Koprivnici, a mama je iz sela Srijema kraj Sokolovca između Križevaca i Koprivnice. Nina je jedinica. Vjeru su u obitelji prakticirali jedino baka i djed, majčini roditelji. Baka je Ninu vodila na mise u sva sela i župe u kojima su imali rodbinu.
Svako je selo imalo svoju crkvu, različite ljude i običaje. Osobito joj je lijepo, naglašava, bilo u Donjem Maslarcu, bakinu rodnom mjestu koje pripada župi Zrinski Topolovac.
»Osnovnu sam školu završila u Sokolovcu, općini u Koprivničko-križevačkoj županiji u kojoj i danas živim«, pripovijeda Nina. »Lijepo je bilo ići u seosku školu, okruženu poljima i šumom. Bila sam odlična učenica i pohađala gotovo sve izvannastavne aktivnosti, od kojih sam najviše voljela pjevanje u zboru. Škola mi je bila odmah preko puta kuće i u to je vrijeme u selu bilo jako puno djece s kojom sam se mogla igrati. To mi je bilo najljepše razdoblje. U Koprivnici sam upisala opću gimnaziju te upoznala divne vršnjake koji su mi i danas prijatelji. Nakon gimnazije upisala sam Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, studij kroatistike i fonetike. Hrvatski je jezik oduvijek bio moja ljubav i znala sam da ga želim studirati. Tijekom studija bila sam aktivna u svojoj župi, a s mladima sam išla na susrete katoličke mladeži u Varaždin, Zadar, Sisak i Dubrovnik. Bila su to predivna putovanja s kojih će mi uspomene u sjećanju ostati za cijeli život. Naš nam je bivši župnik Josip Vidović, sadašnji župnik u Jalžabetu, sve organizirao i usmjerio moje prijateljice i mene na nezaboravno duhovno putovanje. Nakon tih susreta katoličke mladeži postala sam još aktivnija u župi. Naš je sadašnji župnik Mario Križanac redovito organizirao razne radne akcije, duhovnu župnu obnovu ili humanitarna događanja. S veseljem sam sudjelovala u svim tim aktivnostima. Naša je župna crkva u Reki, a u mojem je Sokolovcu kapela Uzvišenja sv. Križa.«
»Nakon što sam završila fakultet stažirala sam u Koprivnici i tada je počela borba za posao. Teško je bilo naći posao u školi jer je jako puno diplomiranih kroatista. Cijelo sam vrijeme vjerovala, nadala se da će mi Bog pomoći s mišlju da on sve radi u pravo vrijeme. U školi u Sokolovcu radila sam tri godine na zamjeni, zatim sam dobila zamjenu u Osnovnoj školi Ljudevita Modeca u Križevcima, slijedila je jedna godina u školi u Gornjoj Rijeci, nakon koje sam dobila malo dulju zamjenu u Osnovnoj školi ‘Vladimir Nazor’ u Križevcima. Slučajno sam u svibnju 2019. godine vidjela natječaj za profesoricu hrvatskoga jezika na neodređeno u Osnovnoj školi Ljudevita Modeca u Križevcima, školi u kojoj sam već radila. Javila sam se na natječaj i pristupila testiranju. Bilo je puno kandidata za to radno mjesto i nisam se puno nadala. Prepustila sam u Božje ruke. Baš sam bila na večernjoj misi u svojoj crkvi kad mi je zazvonio mobitel. Izišla sam iz crkve i javila se. Zvao me ravnatelj s viješću da sam bila najbolji kandidat na testiranju i da će me zaposliti na neodređeno. Mojoj sreći nije bilo kraja. Zahvalila sam Bogu koji mi je najviše pomogao u borbi za posao na neodređeno. Presretna sam, taj posao ne bih ni za što mijenjala.«
»Zadnje tri godine pjevam u župnom zboru u svojoj župi Reka. Voditeljica zbora mlada je novopečena studentica glazbe koja je jako ambiciozna i strpljiva s nama pjevačima amaterima. Probe su svaki tjedan, pjevamo na misama i raznim događajima u crkvi kao što su žive jaslice za Božić, a nedavno smo počele pjevati i na vjenčanjima.
Nema nas puno, samo nas je sedam, ali svi pjevamo iz duše i srca i uživamo u pjevanju. Pjevanje mi je trenutačno jedini hobi koji me zaista ispunjava. Glazba zaista utopli dušu, osobito duhovna glazba.
U svojoj sam župi tri godine uređivala i lektorirala župni časopis ‘Sveta Trojica’. Čitajući i pišući članke za župni časopis, upoznavala sam ljude, obitelji i običaje svoje župe. Sve je pokrenuo naš župnik Mario. Nedavno smo doznali da je dobio premještaj u drugu župu. Bilo je lijepo i izazovno surađivati s njim posljednjih 10 godina i želim mu svu sreću u novoj župi. Dolazi nam mladi župnik Dario Levanić. Sigurna sam da će biti odličan i da će i on lijepo surađivati s nama svojim novim župljanima.«
»Rad u mojoj školi u Križevcima pružio mi je priliku za još jednu aktivnost, članstvo u Udruzi za promicanje znamenitih Križevčana ‘Dr. Stjepan Kranjčić’. Moje kolegice iz škole, posebice Martina Valec-Rebić i Danijela Zagorec, od kojih puno učim i veoma ih cijenim, potaknule su me na sudjelovanje na tzv. ‘Dječjem Kranjčiću’, Susretu hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva ‘Stjepan Kranjčić’ za književno i likovno stvaralaštvo učenika osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. Moje su me drage kolegice preporučile i za koordinatoricu na tzv. ‘Književnom Kranjčiću’ za odrasle. Cilj nam je potaknuti stvaranje suvremene hrvatske duhovne književnosti protkane kršćanskim vrjednotama. Pomažem u koordinaciji natječaja već treću godinu, dopisujem se s autorima, zaprimam radove, pripremam ih za ispis stručnomu ocjenjivačkomu sudu pa poslije žiriranja otvaram prijavnice i ispisujem tko je nagrađen, tko će ući u zbornik. Ima posla. Sudjelujem i na završnoj svečanosti dodjele nagrada najuspješnijim autorima. To je prelijepo iskustvo. Čitajući radove autora, putujem u posve novi svijet u kojem sam bliže Bogu.«
»U svojoj bih se župi Reki voljela i udati za svoga dečka Kristijana Pajeka, rođenoga 1989., s kojim sam već nekoliko godina. On je praktični vjernik i dolazi iz obitelji koja je uvijek bila posvećena vjeri. Iz Miličanâ je, sela između mojega Sokolovca i Srijema. Znamo se cijeli život. Prošli smo mnoge kušnje, neke su i pred nama, ali znamo da nas je Bog spojio s razlogom i vjerujem da ima dobre planove za nas. Samo treba vjerovati da će sve biti dobro i bit će. Za dobre stvari treba čekati i biti strpljiv, to je ono što sam naučila s godinama. S vremenom se sve posloži.«
